Regionalni eksperti se unajmljuju, kolumnisti narikače iz regiona, drugosrbijanski proroci, sve što je van Crne Gore bi da je prikaže kao jedan beslovesni kusur, statističku premisu koja se najbolje vidi spolja

Može Dibrani čitav život da drži govore, postane predsjednik Švedske dabogda, ali teško da će uspjeti da nadmaši ono što je uradio prije neki dan u Podgorici

Politika je kanda pročitana kao biznis, metod, porno zaplet, tržište tupih ideja i ražalovanih parola, nekakav poluishod i dembelija koju je jedna mala nacija srećom sebi omogućila kad je glasala da ima državu, zastavu i nekakvu jadnu vlast

Pomirenje, pa ko to ne bi želio? Ovog puta ne samo da ga nude mladi, lijepi i pametni, već i stari, gadni, prevejani

Koja vrsta manije je uhvatila punokrvnog idola da mora istrajati u svojoj grubosti, do mjere da otkrije tako raskošnu manu?

Kako je incident na Cetinju i napad na predsjedničkog kandidata Milatovića inspirisao udružene crnogorske pisce da zaprijete ambasadama EU i SAD

Pit bilovi i hameri, žutilo i vrisak kočnica, slika u koju se jadni Komšo ne može ugurati, ma koliko mali bio

Nema to veze sa idejom boga, to je parohijalni folklor i bajanje brdskih naroda koji se nisu zdravo formirali, pa im crkva glumi nekakvu baba-tetku vlasti, i nudi autoritet đe mu mjesto nije

U "Triangle of sadness“ svjedočimo fenomenu stilizovane i adaptirane kritike koja namah jeste inteligentna, ali koja zapravo nije valjano postavila ni jedno važno pitanje