Arheolog i istraživač kulturne baštine Dušan Medin godinama se bavi mapiranjem i klasifikovanjem spomenika koji obilježavaju smrti na crnogroskim drumovima. 

Medin napominje da to jeste dio baštine koji bi se morao proučiti i upodobiti saobraćajnim i kulturnim okvirima društva. Obično uz cestu, podignuti mimo procedure, biljezi smrti u saobraćaju ostaju uglavnom prećutani, kao dio tabuiziranog pogleda na smrt koji se u Crnoj Gori održava.

Ta vrsta memorijalizacije je očigledno prihvaćena kao potreba, kaže Medin, ali bi je valjalo nekako propisati, a obilježja standardizovati u skladu sa načelima javnog prostora, tako da ne odvlače pažnju vozačima i ne izazivaju nove saobraćajne nesreće.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/i5yTCokuzg4?si=CqtNMt6C9Q76sUV_" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Produkciju video priloga pomoglo je Ministarstvo kulture i medija Crne Gore kroz Fond za pluralizam medija.{.caption}

Podizanje spomenika i biljega uz drumove, drevni običaj koji se prilagodio savremenom kontekstu i izbjegao pravnu regulaciju

obilježja smrti

Krajputaši: Tradicija o kojoj se ćuti

Dogovor iz 1970. godine okončao je krvnu osvetu među stanovnicima Malesije, a običajno pravo učinilo je da pogibije i obračuni prestanu. Ovaj nepisani zakon ubrzo se proširio i na druge albanske zajednice. 

Publicista i novinar Gjok Dukaj govori o prošlim i sadašnjim vremenim, kao i o snazi date riječi koja se održala.

"Ne postavlja se pitanje zbog čega je data besa, zbog čega je data riječ, nego da li je data besa, da li je data riječ", ističe Dukaj, govoreći o kulturnoj baštini Malesije koja je kroz običajno pravo uspjela da održi i u svakodnevnom životu primijeni drevne kulturne kodove. 

Što je država jača, besa je manje potrebna kao socijalni regulator, kaže Dukaj, ali je treba proučavati kao kulturni fenomen i važan dio tradicije.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/H9GAvYNzG2Y?si=XKH3spD0j_d5oZZA" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Politikolog Kristjan Dukaj smatra da Kino sala Doma u Tuzima u kojoj se 1970. odlučilo o ukidanju krvne osvete treba da postane Muzej „Besëlidhja e Malësisë“, gdje bi bilo izloženo mnoštvo postojećeg arhivskog materijala i novih ostvarenja posvećenim upravo ovom događaju. 

"Utoliko prije što mnogi pojedinci, kulturni i javni poslenici, NVO udruženja u zemlji i dijaspori, u susret ovom datumu redovno organizuju raznovrsne aktivnosti, okrugle stolove, konferencije i simpozijume, svjesni važnosti BESE za današnja i buduća pokoljenja".



Produkciju video priloga pomoglo je Ministarstvo kulture i medija Crne Gore kroz Fond za pluralizam medija.{.caption}


Besëlidhja e Malësisë

Besa: Riječ koja je spasila Malesiju

Sa predsjednikom Jedriličarskog kluba Delfin iz Tivta dr Franom Tripovićem razgovarali smo o tradiciji jedrenja u Boki Kotorskoj i tajnama plovidbe na vjetru.

Na koji način razvoj turizma utiče na očuvanje nematerijalne baštine i pomorski mentalitet, kako se najbrže uči snalaženje na moru i još mnogo toga saznali smo od našeg domaćina.

JK Delfin iz Tivta prvi je jedriličarski klub osnovan u Crnoj Gori. Utemeljen je 1951. godine kao Pomorsko-brodarsko društvo Delfin. Od tada do danas jedriličari Delfina sudjelovali su na brojnim regatama, te osvojili u evropskim i svjetskim okvirima relevantna priznanja.

Boka Kotorska je sve više postaje turistička oblast, a sve manje povezana sa svojom pomorskom tradicijom. Tripović kaže da je jedriličarstvo osnova pomorskog znanja i života i da se tradicija može održati živom samo kroz edukaciju mladih, te jačanjemm široko dostupnih i aktivnih jedriličarskih klubova.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/JPTyfMbHs2M?si=Qmv0WlBA_rp2aQyX" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Produkciju video priloga pomoglo je Ministarstvo kulture i medija Crne Gore kroz Fond za pluralizam medija{.caption}

Jedriličarstvo je osnova pomorskog znanja i života. Boka može biti turistička, ali mora ostati pomorska, kažu u Jedriličarskom klubu Delfin

jedriličarski klub delfin

Punim jedrima za Boku: Pomorstvo kao osnova identiteta

Etnološko putovanje, ali i tehnološki ekspetiment koji traje – tako bi se mogla opisati kolonija "Sve boje Crne Gore" koja već osmu godinu proučava i promoviše vunu kao tekstilnu bazu za umjetnički i modni izraz. 

Ove godine u selu Novakovići kod Žabljaka pravili su se abažuri i srodna svjetleća tijela od vune, bojena isljučivo biljakama koje rastu na tom podneblju.

"Pepeo, pokvarena surutka, čak i dječja mokraća, služile su ženama u prošlosti da dođu do pigmenta za bojenje vune", kaže dizajnerka tekstila i modna kreatorka Jelena Đukanović koja je osnovala Institut za vunu Crne Gore. Kao organizatori kolonije u Institutu se trude da što više promovišu upotrebu vune u svakodnevnom životu. Okupljaju umjetnike, etnologe, tehnogole i studente, uglavnom žene, koje su zainteresovane za nastavak tradicije koju je Crna Gora olako napustila. 

Dok se u zapadnoevropskim zemljama vuna cijeni kao dragocjena sirovina i koristi u različite svrhe – od tekstila do termoizolacije – u Crnoj Gori se već decenijama tretira kao otpad i postaje ekološki problem. Nakon propasti domaće tekstilne industrije, već više od trideset godina u Crnoj Gori ne postoji sistem otkupa vune. Na teritoriji Crne Gore uzgaja se oko 155.000 ovaca, koje godišnje proizvedu oko 200 tona vune koja se baca.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/BQQnXsDWiGg?si=xLN36TMitqSZjK4E" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Produkciju video priloga pomoglo je Ministarstvo kulture i medija Crne Gore kroz Fond za pluralizam medija{.caption}

Umjesto što vunu bacamo, mogli bismo je koristiti na način kako su to radile naše pretkinje

sve boje crne gore

Kako su žene bojile vunu

Profesor audio-vizuelne produkcije Marko Gošović doktorirao je na zvuku mostova. Može to zvučati čudno, ali godinama je ovaj podgorički muzičar mjerio i proučavao oblike crnogorskih mostova, jer je pokušao da pronađe metod kojim bi ih vjerno oživio zvukom. Polazeći od dimenzija, rasporeda lukova, zakrivljenja, Gošović je softverskom intervencijom došao do formule koja je konzistentno prikazala kako mostovi zvuče. Ton je zavisio od strukture, od materijala i veličine mosta, a broj modulatora zvuka odgovarao je broju lukova. Na kraju, svi zvukovi su ambijentalno uklopljeni da budu dio melodijske cjeline.

"Veza između građevina i zvuka je po svemu prirodna: svaka građevina, pa i most, ima svoj ritam, harmoniju i dinamiku, ekvivalentno kao i u muzici. Mostovi nisu nijemi, rijeka koja protiče ispod njenih lukova daje im prirodan ton i melodiju, a oni sami svojom veličinom, oblikom i strukturom odaju neki „zamišljeni“ zvuk u odnosima svojih pojedinačnih elemenata sa amplitudom, frekvencijom i bojom zvuka", rekao je Gošović.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/0aSOw-2upZY?si=ttNwsBfKRDgxFJYu" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Prvobitna ideja bila je da se ozvuče mostovi u prirodnom okruženju, ali bio je to tehnički previše zahtjevan plan, pa je odlučeno da se na više crnogorskih mostova postavi QR kod koji vodi na sajt mostovi.me. U toj digitalnoj datoteci moguće je ne samo pronaći zvuk konkretnog mosta, nego i bliže upoznati osnovne postavke Gošovićeve disertacije kroz jedinstveni koncept „Crnogorski mostovi – građevine i zvuk“.

Svoj sinestetski pristup kroz spoj tehnike i umjetnosti autora je doveo do izložbe "Zvukom mostova", koja je otvorena u podgoričkoj Kuslevovoj kući do 24. jula 2025.

Produkciju video priloga pomoglo je Ministarstvo kulture i medija Crne Gore kroz Fond za pluralizam medija{.caption}

  Zvukom mostova, izložba dr Marka Gošovića koja spaja tradiciju, nauku i umjetnost

sinestezija

Jeste li čuli zvuk crnogorskih mostova?

U emisiji "Zavidavanje" autora Lada Tomičića, novinar i pisac Brano Mandić govorio je o crnogorskom političkom trenutku i odnosima u regionu. 

Zavidavanje je dostupno na Youtube kanalu Vida TV, kao jedna od gledanijih emisija toga tipa u kojoj su gostovali mnogi pisci, novinari, umjetnici i naučnici sa prostora bivše Jugoslavije.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/eMinVYyCeZw?si=PUs2YbFzX4AN9N4R" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Urednik portala Normalizuj Brano Mandić bio je gost zagrebačke Vida TV

Zavidavanje

Mandić: Jugoslovenska ideja je preživjela

Direktorica Instituta za medija Crne Gore Olivera Nikolić definiše govor mržnje kao politički jezik koji napada najranjivije i obespravljene grupe. 

Borba protiv govora mržnje počiva na edukaciji i proizvodnji medijskog sadržaja čija je vrijednost neupitna. Posebno je važno da se mladi obrazuju u tom pravcu, kako bi odoljeli sve brojnijim kampanjama mržnje na internetu, rekla je Nikolić u razgovoru za Normalizuj. 

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/YgMczQhpL7k?si=PwcdTBphr6-BA6eT" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Kako se boriti protiv govora mržnje koji je postao glavno političko oruđe

razgovor

Nikolić: Vlade i države ulažu u govor mržnje

Za riječkog arheologa Maria Zaccariu, suvomeđa, ili suhozid je mnogo više od graditeljskog artefakta. To je način života, idejna i ideološka smjernica, te komadić koji nedostaje da se jadransko primorje sagleda i dalje razvija u punoj raskoši svojih prirodnih potencijala. 

Ekipa Normalizuj je sa Zaccariom posjetila selo Janjetići iznad Lovrana, nedaleko od Rijeke, gdje je prije 150 godina lokalni graditelj Anton Plašimuha izgradio cijeli kompleks suvomeđa. Taj način drevne gradnje otimao je zemlju od brda, nicale su bašte, livade i voćnjaci, premoštavani usjeci, dok se uspješno krotio nedostupan teren.  

U procesu pripitomljavanja okoliša poseban udio imaju istarska goveda boškarine, koje domaćin Franc drži na imanju u Janjetićima. Impresivne životinje dugih izvijenih rogova težinom dosegnu i tonu, a vođene svojim apetitom u potrazi za travom, one krče stare zarasle puteve. 

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/f_lcOg6whig?si=4cNTX6CHvH-qPP9y" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Osim boškarina, na imanju su koze i ovce, a tu je i ograđeni dio za robinzonovski nastrojene turiste koji sve više dolaze iz Zapadne Evrope. Zaccaria kaže da su tradicionalna gradnja i organska proizvodnja jedini ispravni put razvoja kraja koji sve više biva narušen netipičnom pseudomodernom arhitekturom koja odudara od terena. 

Nakon suvomeđe, a na istom tragu, Zaccaria se zalaže i za očuvanje autohtonih sjemena, poput brsečkog česana, po kome je njegova organizacija dobila ime.

Vještina gradnje na suvo je zvanično upisana u UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Taj tip gradnje karakterističan je i za Crnu Goru, odakle su prema usmenom predanju doselili stanovici sela Janjetići. 

Produkciju video priloga podržalo Ministarstvo kulture i medija Crne Gore kroz Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija {.caption}

U selu Janjetići iznad Lovrana kod Rijeke stari se zidovi poštuju i čuvaju 

suvomeđa

Zidovi koji spajaju prošlost i budućnost

Novinar zagrebačkog nedjeljnika Novosti i pisac Jerko Bakotin u razgovoru za Normalizuj kaže da regionu treba nova politička osnova i akcija, kako bi se riješili problemi koji se decenijama gomilaju. 

Po Bakotinu, autoru specijalizovanom za vanjsku politiku i pitanja onoga što se u liberalnom kapitalizmu izbjegava nazivati Trećim svijetom, problemi balkanskih državica kao da stoje u mjestu. 

Suočavanje sa prošlošću nije dovoljno, kaže Bakotin, novinar srednje generacije poznat čitaocima diljem regiona. On tvrdi da liberalne politike suočavanja sa prošlošću jesu potrebne, ali tek kad ljevica izgradi strukturalni ekonomski i politički pristup društvenoj nepravdi, može očekivati podršku širih krugova. Do tada, u liberalnom kapitalističkom bubnju, pomirenje i saradnja na kulturnom planu ostaće izolovani i ograničenog dejstva. 

Govoreći o odnosima Hrvatske i Crne Gore, Bakotin naglašava cinizam susjedskih i međudržavnih odnosa, te mogućnost da Hrvatska u budućnosti blokira ulazak Crne Gore u EU, kao što je to Grčka uradila Makedoniji. 

“Nakon silaska Mila Đukanovića sa vlasti, kao da Hrvatska ne zna kako da se postavi prema Crnoj Gori”, kaže Bakotin.

Mediji glavnog toka u Hrvatskoj preziru novu vlastu u Podgorici, što za Bakotina nije iznenađenje ako se zna da se vodeći političari poput predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića nazivaju "četničkim vojvodama”. 

Ipak, i u takvim okolnostima, Bakotin podvlači da se Crna Gora iz Zagreba posmatra jednostrano, politički površno i da se često ne vidi ili ne žele vidjeti njena unutrašnja politička dinamika.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/XeGDba2x0vY?si=8Yd-41ihWKDFirNT" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

“Udruge branitelja nisu nikakvi periferni igrači u Hrvatskoj, kaže Bakotin u komentaru na zabranu nastupa podgoričkog hora KIC POP na Korčuli. Tu zabranu su nedavno pokrenula  lokalna udruženja branitelja, nezadovoljna antifašističkim i partizanskim repertoarom ovog pjevačkog društva. Svojim otkazom dolaska na svečanost, cijelu je tu hajku podržao i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, kaže Bakotin, i dodaje da se predsjenik već tradicionalno ulizuje desnim strujama hrvatske politike i društva.

Produkciju video priloga podržalo Ministarstvo kulture i medija Crne Gore kroz Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija{.caption}



Kako zvanični Zagreb gleda na Podgoricu i kuda to vodi?