Mlada pozorišna rediteljka Hana Rastoder svojom predstavom "671-Lov" bavila se ubistvom civila otetih iz voza na stanici Štrpci 1993. godine. Ovaj zločin ostao je nikad do kraja ispričana priča koja traumatizuje ne samo žrtve i porodice žrtava, već predstavlja i obavezu suočavanja cijelog crnogorskog društva. 

Iskusniji pozorišni autori nisu se bavili ovom temom, pa je predstava "671-Lov" kao dio master ispita Hane Rastoder pobudila znatno medijsko interesovanje na premijeri krajem prošle godine. Sa velikim iščekivanjima i nepovjerenjem u njenu kreativnu zrelost podgorička autorka se izborila kroz dramski postupak pisanja teksta, a onda i režiranja na sceni Crnogorskog narodnog pozorišta. 

U razgovoru za "Normalizuj" Rastoder ističe da je tema zločina tek načeta i da pred autorima ostaje obaveza povratka u mračne godine devedesetih. Pozorišna Kritičarka Maja Mrđenović ocijenila je da je predstava umjetnički i etički vrijedno djelo "koje emancipatorski doprinosi preko potrebnoj kritičkoj kulturi sjećanja".

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/lqEbzxGOXTc?si=8cVOrgAEDLeaEgXf" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen></iframe>

"Dragocjen je način na koji je tema tretirana. U mozaičnoj priči o ožiljcima koje su nestanak i ubistvo njihovog člana ostavili na jednu porodicu, rediteljka začudno spajaja pseudodokumentarističku dramaturgiju i poetske komentare i prizore. Na taj način, ona je istovremeno posredovala stav o zločinu u Štrpcima, i uspjela da univerzalizuje značenja predstave, koja do kraja postaje i upozorenje o besmislu svakog rata i nacionalističkih „krv i tlo“ narativa koji fabrikuju ratove, a koje pak zbog uvećanja sopstvene moći konstruišu elite", zapisala je Mrđenović u kritici na sajtu [Peripetija](https://peripetija.me/critic.244.critic.html).

Autorski tim predstave čine: Ivanka Vana Prelević, koja je radila vajarske radove i scenografiju, Mia Đurović, kostimografkinja, Enes Tahirović, kompozitor i Nataša Milićević, asistentkinja režije i Danilo Milatović, izvršni producent. U predstavi igraju: Dejan Ivanić, Tihana Ćulafić, Milica Šćepanović, Jovana Brnović, Ognjen Sekulić i Kristijan Blečić.

Pripadnici Vojske Republike Srpske su 27. februara 1993. godine oteli i ubili 19 državljana SR Jugoslavije i jedno NN lice samo zbog toga što u ličnim kartama nisu imali srpska imena. Žrtve ovog zločina su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice. Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 16 godina.



Razgovor sa rediteljkom Hanom Rastoder, povodom njene predstave "671-Lov" koja govori o jednoj od najtežih trauma devedesetih

Hana rastoder

Neka umjetnost govori o zločinu, da se ne bi ponovio u stvarnosti

Profesor fotografije na Fakultetu vizuelnih umjetnosti Balša Gobović otkrio nam je ljepotu rada sa kamerama starim oko stotinu godina. Proces dobijanja svjetlosnih zapisa mimo elekronskih prečica nadahnjuje ovog stvaraoca iz Podgorice.

Gobović je demonstrirao starinski način izrade fotografija na kameri iz 1930. godine, koju je donio sa američkog Savana koledža za umjetnost i dizajn gdje je završio magistarske studije. Ko želi da bude uhvaćen u vječnosti tako starog objektiva mora biti strpljiv model, jer fotografisanje traje oko petnaest minuta i važno je biti gotovo nepokretan. Pošto je to nemoguće ostvariti, fotografije nekad budu mutne, ili donesu poseban karakter koji se krije u mahinalnim kretnjama i mimici koju kamera bilježi.

"To postaje nekako personalizovano vrijeme, petnaest minuta ekspozicionog vremena za mene, a za nekog ko sjedi i gleda u jednu tačku bude makar tri sata", kaže Gobović.

Iako radi godinama na proučavanju alternativne i analogne fotografije, Gobović kaže da se svaki put naježi kad gleda kako se fotografija pojavljuje iz latentne slike, odnosno iz bjeline papira.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/xXP0al2eWHM?si=YCa2JQd-86SrVwSF" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen></iframe>

U posjeti profesoru Balši Goboviću koji nam je pokazao kako izgleda fotografsko putovanje kroz vrijeme

svjetlopis

Magija analogne fotografije

Crnogorski glumac Mišo Obradović govorio je za Normalizuj o tome kako je počeo da snima kratke filmove i kako ga je to iskustvo promijenilo. Zasićenje očekivanim ulogama koje jedan umjetnik ima u društvu kod Obradovića se prometnulo u pravcu režije i art kinematografije sa kojom ima veze još od školskih dana. 

Svojevrsna "garažna produkcija" pod imenom Kino Šarlo (Kino Akrobata), snimanje telefonom i filmski eksperiment, sve su to faze koje je Obradović prošao minulih nekoliko godina, na putu do prvog dugometražnog filma koji je u fazi snimanja. 

Lirski odnos prema filmu, slici, ali i umjetnosti uopšte za Obradovića znači put ka spoznanju istinskog poziva pravog autora, koji ne bi trebalo da je uslovljen dnevnom politikom i programskim smjernicama nego čistom emocijom koja važi i ostaje.  

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/vQi-GdfjNbs?si=zvSW-AwAAZGDBYPa" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen></iframe>

Šta se dešava kad glumac u potrazi sa smislom odluči da promijeni ugao gledanja i stane iza kamere

art cinema

Mišo Obradović: Moj lični filmski dnevnik

Podgorički umjetnik Mišo Joskić govori o uličnoj umjetnosti i problemima sa kojima se suočava tokom produkcije svojih radova. 

Njegovi radovi popularizuju likovni izraz u formi murala i zidnog slikarstva, sa prepoznatljivim urbanim elementima i  naglašenim angažmanom koji nerijetko izostaje u akademskom likovnom izrazu.

"Dosadilo mi je više da crtam kući, da bi to neko vidio na pola sata, pa se to kasnije vratilo u neke ostave. Ovako imam direktnu komunikaciju sa svakim, tako da mi to donosi mnogo više radosti".

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/2mte-4h2M2I?si=xwhiGdP3hkwm7TTe" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen></iframe>

Razgovor sa umjetnikom koji je izašao iz ateljea i galerija i za medijum izabrao urbani pejzaž i ulicu 

Mišo Joskić

Street Art jer umjetnost koja se obraća svima

Mještani sela Miloševići i Bijela kod Šavnika nastavljaju protest protiv sječe šume. 

Iako je Vlada Crne Gore predložila zakon o zabrani šumskih koncesija, sve dok Skupština ne počne rad i verifikuje zakon, koristi se vakuum prostor i pokreće sječa od koje mještanima ne ostaje gotovo ništa. 

Milutin Memedović iz sela Miloševići kaže da je lokalna zajednica dobila nekih 4.500 eura od sječe 1.800 kubnih metara šume. Memedović ističe da to "nije  samo pljačka već i  ekocid, naročito na prostoru Biovske gore".

„Mi to više dozvoliti nećemo i sljedeće nedjelje ćemo blokirati put prema Žabljaku, zapravo na nekoliko sati preusmjeriti saobraćaj, da prolaznicima pokažemo kakvim se putevima mi svakog dana vozimo“, rekao je Memedović u razgovoru za Normalizuj.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/ZGeuUNBEY3c?si=pA9zQSWxy0FMWI-U" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen></iframe>

Žitelji dva sela traže da se obustave koncesije u Biovskoj gori, da se istraže sve uplate koncesija i posjedovni listovi lokacija na kojima se sječe. U Bijeloj i Miloševićima tvrde da su neke privatne parcele posljednjih godina “volšebno” osvanule kao državne i tako postale mjesto sječe.

Protest, drugi po redu, mještani najavljuju za desetak dana. 


U Bijeloj i Miloševićima tvrde da su neke privatne parcele posljednjih godina “volšebno” osvanule kao državne 

sporne koncesije

Ekocid kod Šavnika: Protest protiv sječe šume

Mladi crnogorski etnomuzikolog Nikola Zekić sa nestrpljenjem čeka da se digitalizuju neki snimci nacionalne prošlosti koji će nam dati uvide u glasove koje obično zovemo istorijskim. Riječ je o djelovima govora kralja Nikole, koji će biti uskoro objavljenji, kao i druga blaga sačuvana na starim pločama od 78 obrtaja.

U razgovoru za Normalizuj Zekić predviđa da će upravo ta starinska tehnologija naslijediti i nadživjeti sve novotarije, pa će neki arheolog budućnosti dok bude kopao po vremenu sadašnjem vjerovatno nabasati na gramofosku ploču u moru pokvarenih hard-drajvova.

„Ljudi za par hiljada godina možda neće ni znati što smo mi danas radili… Smatram da su analogni mediji i sigurniji i dugotrajniji, a zvuk sa analognih medija je dublji i puniji. Ako ćemo da pravimo neko banalno poređenje, onda je to kao da kupite hljeb u pekari, a imate kući domaći hljeb od babe, tetke, majke… “

Zekić je magistrirao etnomuzikologiju na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu, a strast prema muzici je razvio u djetinjstvu, u porodici i u podgoričkoj Muzičkoj školi Vasa Pavić. On ističe vrijednosti izvornih pjevanja koja se čuvaju na muzičkim zapisima s početka dvadesetog vijeka. Ta se izvornost interpretacije danas gubi, pa se pjesme iz raznih krajeva pjevaju jednolično, sa uvezenim ukrasima i intonacijama, što je za Zekića pogrešno.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/Mz_Bjx__l7E" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen></iframe>

Produkciju video priloga podržalo Ministarstvo kulture i medija kroz Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija{.caption}


Čemu nas uče stare ploče i šta saznajemo dok slušamo glasove davno zaboravljenih pjevača

etnomuzikolog Nikola Zekić

Gramofonske ploče će nadživjeti kompjutere

U školi smo naučili kako su naši daleki preci bili lovci ili sakupljači. Buvljak je mjesto gdje se te dvije urođenje prirode spajaju. Lovci i sakupljači na jednom mjestu.

Na buvljak dolaze profesori emeritusi i tapkaroši, doktori i beskućnici, djeca i starci. Ne postoji centar buvljaka, nema mape da osigura pronalazak. Nikad niko nije sreo prosječnog kupca. Buvljak je mjesto posebnosti, decentralizovana metafora svijeta koji se urušava u proizvodnji. 
Ljudi se bore i kopaju po ruinama, njihovi motivi su razni, ali zajedno održavaju iluziju. 

Buvljak je potraga za definicijom lijepog, vrijednog i starog. U međusobnom odnosu tih elemenata nastaju vrijeme, estetika i cijena. Pravi majstori buvljaka se ne otkrivaju u prvi mah, oni puste nekoliko sekundi prije nego ti nazovu dobar dan. Oni se cjenkaju u životu, ali su zadržali naivnost djeteta, toliko da rovare po smeću. 

Buvljak živi od slobodnih elemenata izvan sorte i hijerarhije. Buvljak je pokušaj bjekstva, nostalgije, ali i tačka obrta, novih ideja. Sve na buvljaku pulsira i mijenja se u sekundi. Jedan pogled oktriva novo stanje na terenu.

Buvljak je paralelni univerzum koji ne uspijeva da pusti krv, da se sasvim olinja, resetuje, već živi kao po nekoj kletvi. Ništa buvljak ne može ubiti, osim možda Internet. Kupci guglaju, prodavci guglaju, mašina želi da bude arbitar i pokvari igru. Internet truje neizvjesnost, sortira i nameće, oporezuje, blokira. Sve to radi glumeći otvorenost buvljaka, dajući bezbroj šansi koje su zapravo sve usmjerene ka profitu. 

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/XlGR5QTxlrM" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen></iframe>

Buvljak još odolijeva, jer je mjesto susreta ljudi od mašte, rizika i volje. Ustati u zoru, pustiti se kroz otpatke svijeta koji te toliko puta izdao i u njima pronaći zadovoljstvo, blago, smisao. To je čitanje grada, mjesto privida i šanse, tačka u kojoj postajemo kuratori vlastitih misli i slobodni stijelci. Sakupljači i lovci, opet i opet.



Prva subota mjeseca jula na podgoričkoj buvljoj pijaci, kratki video-esej i nekoliko crtica 

video-esej

Buvljak kao paralelni univerzum

Pjesnik i muzičar Dušan Đurović nastupio je 27. juna u podgoričkom Kulturnom centru 201 i pružio publici priliku da zaviri u začudni svijet njegovih multimedijalnih iskaza kojima već deceniju i po sa prekidima intrigira publiku.

Još prije petnaestak godina Đurovićeva zbirka poezije *Bukovski, čujem da si prebio Hemingveja* (Samizdat, Podgorica, 2009) pojavila se kao unikat na crnogorskoj književnoj sceni koja se tih godina formirala, grupisala i regionalno predstavila. Nikad iniciran niti u jedan književni blok ili literarnu družinu, Đurović je progovorio u ime generacije rođene osamdesetih, ali uspio i da se njegova knjiga nađe na policama iskusnih znalaca koji su u njoj pronašli svježinu. 

Na moćnom talasu pjesničkog debija Đurović nije dugo surfovao, uslijedila je manje zapažena i samozatajna zbirka *Plagijat* (Žuta Kornjača, Podgorica 2014), zatim satirični portal i kolektiv Polucija, razlaz za Polucijom, emotivni raskid sa rodnom grudom i selidba na Island gdje odlazi nakon snimljenih albuma sa bendovima *Antonio Sančez & Kurvini Sinovi* i *Funny Badlands*. 

Posljednjih desetak godina Đurović se traži u izrazu, katkad provocira na društvenim mrežama, piše u naletima sevdaha koji nad Atlantikom zadobija halogena sjenčenja i metalan prizvuk.

Na večeri promocije svoje treće zbirke *Crveni Bil i reorganizacija ostrva* (Dajbabe/ 201 Engaging space, Podgorica, 2023), Dušan Đurović je pjevao i svirao, pojao i udarao u bure, recitovao i govorio glasom scenskog martira koji svakim novim nastupom ulazi u drugo polje objave. 

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/qMu3U6Mx2jY" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen></iframe>

Produkciju video priloga podržalo Ministarstvo kulture i medija kroz Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija{.caption}

Promocija nove knjige i muzike, one-man show Dušana Đurovića u podgoričkom 201 Engaging space-u

dušan đurović u podgorici

Čovjek sa ostrva i metalni zvuk ledenih mora

Muzičar Slaven Ljujić jedan je od umjetnika koji vole da tumače svoj izraz i da učestvuju u promociji muzike kojom se bave. Po povratku sa školovanja u Sjedinjenim Američkim Državama, zajedno sa grupom muzičara, mahom školovanih u inostranstvu, pokrenuo je cijelu novu scenu, oformljenu oko nekoliko bendova i projekata, među kojima se ističe [Kuhinjazz](https://www.youtube.com/watch?v=2TcMkODa2sw).

Za nekoliko dana Ljujić će [nastupiti u Parizu](https://couleursjazz.fr/j-a-m-in-montenegro-2023/) sa bendom "Connections 3" u kojem svira zajedno sa gitaristom i pijanistom Ivanom Marovićem i kontrabasistom Tinom Džaferovićem.

"Idemo kroz nekošeno, da sviramo poputno free... Mi ni ne znamo što ćemo svirati, i u tome je najveća draž", najavio je u razgovoru za Normalizuj.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/cgZtI9XCilQ" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen></iframe>

Ljujićevo obrazovanje je rijetka mješavina lokalnog *backgrounda* i svjetskih muzičkih uticaja. Tokom srednje škole pohađao je odsijek za džez kod profesora Momice Glomazića a
godine 2012, primljen je na Berklee College of Music (Boston) koju je završio nastavivši da radi u muzčkoj industriji u Nešvilu . 

"Da sanjao sam muziku u to vrijeme, bio sam toliko "*in the zone*", kaže Ljujić i prisjeća se dana kad je nastupao sa poznatim imenima kao što su Vinx, Dave DiCenso, Marko Đorđević, Neal Smith, Ralph Peterson i drugi. 

Ljujić radi kao profesor u Srednjoj muzičkoj školi Vasa Pavić u Podgorici i jedan je od najaktivnijih crnogorskih muzičara.

Produkciju video priloga podržalo Ministarstvo kulture i medija kroz Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija{.caption}


Pogledajte specijalnu emisiju, razgovor sa Slavenom Ljujićem, bubnjarem i kontrabasistom, jednim od pokretača novog talasa džeza u Crnoj Gori