Etnološko putovanje, ali i tehnološki ekspetiment koji traje – tako bi se mogla opisati kolonija "Sve boje Crne Gore" koja već osmu godinu proučava i promoviše vunu kao tekstilnu bazu za umjetnički i modni izraz.
Ove godine u selu Novakovići kod Žabljaka pravili su se abažuri i srodna svjetleća tijela od vune, bojena isljučivo biljakama koje rastu na tom podneblju.
"Pepeo, pokvarena surutka, čak i dječja mokraća, služile su ženama u prošlosti da dođu do pigmenta za bojenje vune", kaže dizajnerka tekstila i modna kreatorka Jelena Đukanović koja je osnovala Institut za vunu Crne Gore. Kao organizatori kolonije u Institutu se trude da što više promovišu upotrebu vune u svakodnevnom životu. Okupljaju umjetnike, etnologe, tehnogole i studente, uglavnom žene, koje su zainteresovane za nastavak tradicije koju je Crna Gora olako napustila.
Dok se u zapadnoevropskim zemljama vuna cijeni kao dragocjena sirovina i koristi u različite svrhe – od tekstila do termoizolacije – u Crnoj Gori se već decenijama tretira kao otpad i postaje ekološki problem. Nakon propasti domaće tekstilne industrije, već više od trideset godina u Crnoj Gori ne postoji sistem otkupa vune. Na teritoriji Crne Gore uzgaja se oko 155.000 ovaca, koje godišnje proizvedu oko 200 tona vune koja se baca.
Produkciju video priloga pomoglo je Ministarstvo kulture i medija Crne Gore kroz Fond za pluralizam medija