Sajt [Global Eniquality](https://globalinequality.org/imperial-power/#start) donosi analitički članak u kome se daje imperijalna priroda politike Sjedinjenih Američkih država, kao konstanta koja se odražava na dešavanja u svijetu. Članak potpisuju naučnici Jason Hickel, Dylan Sullivan, Huzaifa Zoomkawala, Morena Hanbury Lemos, JP Arellano, Felix Barbour, Federico Cruz, Joël Foramitti, Aaron Kimmig, Leon Beccard, koji podsjećaju  da se struktura jezgra i periferije u svjetskoj kapitalističkoj ekonomiji u konačnici održava silom. 

Autori kažu: "Države jezgra projektuju prinudnu moć širom svijeta, s primarnim ciljem da ograniče suverenitet zemalja globalnog Juga i održe pristup resursima".

U tom kontekstu, akumulacija kapitala u imperijalnom jezgru zahtijeva prisvajanje jeftine radne snage i resursa s periferije, kao i osiguravanje pristupa njihovim tržištima. Da bi održale ovaj poredak, države jezgra nastoje spriječiti vlade globalnog Juga da teže ekonomskoj suverenosti i nezavisnom industrijskom razvoju, jer bi to moglo povećati cijenu resursa ili ugroziti industrijske i tehnološke monopole jezgra.

"U tom cilju, države jezgra, predvođene Sjedinjenim Američkim Državama, izgradile su ogroman sistem vojne moći koji koriste za intervencije u zemljama globalnog Juga. Te intervencije uključuju invazije, okupacije, kolonizaciju, promjene režima – čak i protiv demokratski izabranih lidera – i nasilne kontra-gerilske operacije protiv socijalističkih i oslobodilačkih pokreta koji teže značajnoj ekonomskoj suverenosti. To se često dešava uz podršku reakcionarnih nacionalnih elita", navode autori.

Ono napominju da su Sjedinjene Države koje čine samo 4% svjetske populacije, odgovorne su za više od polovine svjetske vojne potrošnje. SAD su glavna sila unutar NATO-a, vojnog saveza imperijalnog jezgra, i zajedno s drugim glavnim vojnim partnerima SAD-a ovaj blok čini 75% svjetske vojne potrošnje. Za poređenje, Rusija čini oko 3%, a Kina 10% globalne vojne potrošnje.

![](https://cms.normalizuj.me/assets/ac6e4ab1-47d4-4b10-abc8-acd73f57b2c3)

Disproporcionalna vojna moć država jezgra postaje još izraženija kada se vojna potrošnja mjeri po glavi stanovnika. SAD troše 12,6 puta više od globalnog prosjeka, dok Kina troši 40% manje, odnosno jednu dvadesetinu od onoga što troše SAD.

![](https://cms.normalizuj.me/assets/cc8bba24-bddd-4edf-aba9-66526d27d35b)

Mape u članku prikazuju geografski raspored stranih vojnih baza pod kontrolom SAD-a. Amerika tako ima 902 aktivne vojne baze, koncentrisane u ključnim geopolitičkim regijama: 

1. oko Panamskog kanala; 
2. na Bliskom istoku, gdje SAD podržavaju podobne režime, potiskuju socijalističke pokrete i osiguravaju pristup nafti i drugim resursima; 
3. u Njemačkoj i Evropi, gdje SAD nastoje spriječiti uspon geopolitičkih konkurenata i održati agresivan stav prema Rusiji; 
4. 184 baze u istočnoj i jugoistočnoj Aziji, postavljene kao kordon oko  Kine.

![](https://cms.normalizuj.me/assets/56840623-c3cd-4084-8e03-cd490d60df86)

SAD su zvanično priznale upotrebu vojne sile u više od 100 zemalja tokom posljednja dva vijeka, navode autori, uz obrazloženje:

"Krajem 19. i početkom 20. vijeka, SAD su slale trupe u veći dio Latinske Amerike – invazije koje istoričari nazivaju *ratovima za banane* jer su SAD štitile svoje komercijalne interese u poljoprivrednim proizvodima poput banana, duvana i šećerne trske. Brutalnost ovih kampanja ilustruje invazija i okupacija Haitija (1915–1935): SAD su raspustile demokratski izabranu narodnu skupštinu Haitija jer nije legalizovala vlasništvo SAD-a nad haitijskim zemljištem; uvele su sistem prinudnog rada u lancima za potrebe američke vojske; i vodile brutalnu kontra-gerilsku kampanju protiv haitijskog otpora."

Hickel i autori podsjećaju da su tokom 20. vijeka SAD su izvršile više invazija na zemlje Evroazije kako bi ugušile narodne revolucije koje su težile pravima za radnike i seljake. 

"Nakon ruske revolucije 1917, SAD su izvršile invaziju Rusije podržavajući Bjelu armiju, vojnu silu koja je masakrirala političke disidente, vodila antisemitske progrome i pokušala da vrati vlast bivšim feudalnim gospodarima. Kada su vijetnamski revolucionari srušili francuski kolonijalizam, SAD su odgovorile invazijom, bombardovanjem seoskih područja, prisilnim premještanjem seljaka u koncentracione logore i nametanjem vojne diktature na jugu Vijetnama, a potom širenjem rata na Kambodžu i Laos, što je rezultiralo milionima mrtvih".

U novijim decenijama, vojne intervencije SAD-a najviše su bile usmjerene na Bliski Istok, uključujući invaziju Iraka 2003, koja je u velikoj mjeri imala za cilj kontrolu nad iračkom naftom. Autori podsjećaju da je do 2009. ova invazija dovela do oko milion mrtvih Iračana.

![](https://cms.normalizuj.me/assets/10b25e39-f2e6-4421-a3a5-a9f6b320608b)

"Države jezgra - naročito SAD, Britanija i Francuska imaju dugu istoriju promjene režima u drugim zemljama radi oblikovanja svjetskog poretka u svoju korist, kako bi održale geopolitičku dominaciju i nastavile akumulaciju kapitala. Dok se to ponekad sprovodi direktnom vojnom intervencijom (kao u Avganistanu 2001. ili Iraku 2003), države jezgra često djeluju prikriveno, putem lokalnih saveznika.
Na primjer, 1973. SAD su organizovale vojni puč protiv demokratski izabranog socijalističkog predsjednika Čilea, Salvadora Aljendea, i dovele na vlast brutalnog diktatora Augusta Pinočea. Slični primjeri uključuju puč u Gvatemali 1954. i Brazilu 1964, što je dovelo do dugotrajnih vojnih diktatura.
U velikoj većini operacija promjene režima, SAD su podržavale nasilne i represivne snage. Tokom 1980-ih, SAD su podržavale Crvene Kmere u Kambodži, odgovorne za smrt oko dva miliona ljudi tokom 1970-ih. U isto vrijeme, SAD su nastojale srušiti Narodnu Demokratsku Partiju Avganistana, pružajući milijarde dolara ekstremistima koji su kasnije postali Talibani. Još ranije, 1940-ih i 1950-ih, SAD su regrutovale bivše naciste za tajne operacije protiv socijalističkih vlada istočne Evrope i SSSR-a."


![](https://cms.normalizuj.me/assets/886bab92-aa6e-47bc-91fc-bde43b0295c1)

Za autore portala Global Inequality, vojna moć nije jedina forma imperijalističke intervencije. 

"Iako SAD tvrde da podržavaju demokratiju, redovno intervenišu u strane izbore kako bi korumpirale demokratski proces u svoju korist. Istraživanje Dov Levina pokazuje da su SAD intervenisale u najmanje 128 izbora između 1946. i 2014, obično s ciljem da spriječe dolazak socijalističkih ili lijevih partija na vlast. Neke zemlje su višestruko bile mete: Venecuela 4 puta, Japan 6 puta, Italija 8 puta. Intervencije uključuju finansiranje kampanja, napade na stranke, prijetnje sankcijama ili uslovljavanje pomoći."

![](https://cms.normalizuj.me/assets/cc808b9f-821c-42e4-a2a1-a5f7b19540c0)

Navodi se da SAD koriste ekonomske sankcije kao centralni stub imperijalnog pritiska, ciljajući zemlje koje osporavaju globalnu dominaciju SAD ili poredak jezgra i periferije globalnog kapitalizma.

"Više od 140 zemalja, uključujući i saveznike SAD-a, bile su meta sankcija od 1950. Neke sankcije su *meke* finansijske mjere, ali druge predstavljaju ekonomski rat: gušenje pristupa tržištima, destabilizacija industrije, izazivanje kriza i kolapsa država. Sankcije Iraku 1990-ih izazvale su pothranjenost, nestašice vode, lijekova i struje. U novije vrijeme, sankcije protiv Venecuele dovele su do teške krize, pri čemu je jedna studija procijenila da su izazvale 40.000 viška smrti u samo jednoj godini (2017–2018)."

Glad i siromaštvo nisu kolateralna šteta, već cilj sankcija, tvrdi grupa autora koji citiraju povjerljivo pismo američke vlade iz aprila 1960, gdje se navodi da treba *slomiti ekonomski život Kube... izazvati glad, očaj i rušenje vlasti*.

![](https://cms.normalizuj.me/assets/7fd091af-fdbb-4cf6-a4f2-237544e15048)

Autori napominju da se sankcijama se "guši nezavisan razvoj i održava poredak u kojem bogatstvo teče ka imperijalnom jezgru, uz jeftinu radnu snagu, deregulisana tržišta i neometan pristup resursima".

"Grafikon pokazuje da SAD i jezgro posjeduju do 90% globalne geopolitičke moći. Čak i jake periferne sile, poput SSSR-a ili Kine, imale su znatno manje: SSSR oko 7% na vrhuncu, Kina danas oko 5%. Periferne sile mogu osporiti diktate jezgra, ali nikada nisu imale kapacitet da nametnu alternativni svjetski poredak. Jezgro je uvijek imalo nadmoć i prikazivalo svaki rast periferije kao prijetnju", piše u analizi.

Projekat "Global inequality" i istoimeni sajt nastali su sa ciljem da naučna istraživanja i podaci o globalnoj nejednakosti postanu dostupni široj publici.



SAD i zemlje jezgra posjeduju do 90% globalne geopolitičke moći. Jezgro je uvijek imalo nadmoć i prikazivalo svaki rast periferije kao prijetnju

Zakon jačega

Gdje leži imperijalna moć?

Na premijernom izdanju festivala Satiranje, održanom od 16—18. aprila u Podgorici, nagradu Zlatni jarac za izuzetan doprinos satiri i društvenoj kritici dobio je hrvatski novinar, satiričar i autor Domagoj Zovak.

Zovak, najpoznatiji po emisiji *Prime Time* koja već godinama secira političku svakodnevicu Hrvatske i regiona, prepoznat je kao glas razuma u vremenu sveopšteg apsurda. Njegova sposobnost da kroz humor i britku ironiju ogoli licemjerje, korupciju i sistemske besmislice, učinila ga je jednim od najvažnijih savremenih satiričara na prostoru bivše Jugoslavije. Ipak, zbog sistemskog pritiska koji je pravdan tržišnim razlozima, Zovak nije mogao nastaviti da radi kao satiričar, već je napustio emisiju i zaposlio se u portalu Nove TV kao "običan tipkač contenta". 

„Satira je sjajna i satira je neuništiva“, rekao je Zovak primajuću nagradu. 

„Satira je živjela među našim narodima i narodnostima još dok smo bili samo plemena, pa kasnije kmetovi naših cijenjenih kneževa, knjazova, kraljeva i careva. Uvijek smo se znali sprdati s njima, satirali smo ih kroz priče, pjesme i viceve. Kasnije kad smo otkrili da smo mi kao neki narodi, satirali smo svoje novostvorene političke vođe, čak i kad je to bilo strogo zabranjeno, pa se išlo u zatvore i logore. Danas su metode malo sofisticiranije, danas ćete ugušiti sveto tržište na kojem eto nisi uspio, ali naše političke vođe su zbog nekog razloga i dalje na satiru osjetljive baš kao da su oni srednjovjekovni pomazanici božji“, rekao je Zovak.

Festival Satiranje pokrenut je kao reakcija na nedavnu prekršajnu prijavu crnogorske policije protiv pisca Brana Mandića, koji je prve večeri festivala predstavio svoju knjigu “Zbogom novine”. Posljednje večeri nastupili su “satirični reklamožderi”, Random i Brčko koji su analizirali reklame crnogorskih političkih partija. 

Pilot faza festivala opravdala je očekivanja i za tri večeri okupila više od pet stotina posjetilaca. 


Satira kao odgovor na sve pritiske koje slobodni ljudi trpe

FESTIVAL SATIRANJE 2025

Nagradu Zlatni jarac dobio Domagoj Zovak

Pozivamo poslanike da danas u Skupštini ne izjašnjavaju o Predlogu zakona kojim se potvrđuje sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Smatramo da je neophodno sačekati stavove Evropske komisije, Agencije za zaštitu konkurencije i Agencije za sprečavanje korupcije.

Ovu poruku je, tokom protesta ispred parlamenta, uputila Jovana Janjušević, direktorka Centra za zaštitu i proučavanje ptica. Protest je organizovan pod okriljem inicijative "Velika plaža ili Velika laža".

"Za manje od 20 dana od potpisivanja (sporazuma) mi ga imamo na dnevnom redu Skupštine. Danas se u Skupštini odlučuje ne samo o Velikoj plaži, već o suverenitetu zemlje. Problematičan je sporazum kojim će bilo koji investitor koji dolazi iz UAE, imati status povlašćenog investitora. Velika plaža je jedan od najvrijednijih ekosistema koje možemo pronaći na obali", istakla je ona i dodala da će ova lokacija postati "Natura 2000" stanište ulaskom u Evropsku uniju.

![](https://cms.normalizuj.me/assets/2a91ebbe-ee69-4c6e-b2c3-cb18bfd320c8)
Foto: AntenaM{.caption} 

Koaliciju "Velika plaža ili velika laža" čine: Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), NVO EnvPro, NVO Parkovi Dinarida, Centar za istraživačko novinarstvo (CINCG), NVO KANA, Dr Martin Schneider-Jacoby Association (MSJA), CEE Bankwatch Network, NVO Crnogorsko društvo ekologa, NVO Green Home, NVO MogUL, Portal Ulcinj info, NVO Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Biciklo.me, Expeditio, NVO Gradionica, Centar za građansko obrazovanje (CGO).



Protiv sporazuma koji ne podrazumijeva odgovornost investitora povodom moguće gradnje na Velikoj plaži

protest

Ne damo Veliku plažu

U emisiji "Zavidavanje" autora Lada Tomičića, novinar i pisac Brano Mandić govorio je o crnogorskom političkom trenutku i odnosima u regionu. 

Zavidavanje je dostupno na Youtube kanalu Vida TV, kao jedna od gledanijih emisija toga tipa u kojoj su gostovali mnogi pisci, novinari, umjetnici i naučnici sa prostora bivše Jugoslavije.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/eMinVYyCeZw?si=PUs2YbFzX4AN9N4R" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Urednik portala Normalizuj Brano Mandić bio je gost zagrebačke Vida TV

Zavidavanje

Mandić: Jugoslovenska ideja je preživjela

Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla, piše hrvatski filozof Mislav Žitko u članku u kojem kritkuje i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, naročito u domenu ekonomske politike, te finansiranju izraelskog uništavanja palestinskog stanovništva i rata u Ukrajini. 

U [članku](https://slobodnifilozofski.com/2024/12/americki-izbori-politika-spektakla-i-brahmanska-ljevica.html) za Slobodni filozofski, Žitko kritički podvlači da se jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. 

"Transformacija Demokratske stranke u stranku obrazovanih i relativno ekonomski dobrostojećih sprovedena je – najprije zahvaljujući Clintonu, a zatim na drugi način Obami – veoma temeljito. Ustvari, toliko temeljito je aparat stranke internalizirao načela „brahmanske ljevice“ da kada pogledamo još jednom izborne cikluse od 2016. godine naovamo možemo vidjeti da je, osim samog Trumpa, glavni problem bio utjelovljen u Berniju Sandersu i njegovom pokretu široke multirasne radničke koalicije".

Hrvatski autor podsjeća da su Sandersovi simpatizeri u mainstream medijskim predstavljanjima i debatama predstavljani kao mahom mizogini muškarci, a njegove su godine povezivane s potencijalnim zdravstvenim problemima u mjeri u kojoj će Bidenovi biti prikrivani, "dok je njegova pozicija nezavisnog senatora tumačena kao slabost nasuprot iskustvu državne tajnice i liberalne feminističke ikone Hilary Clinton". 

"Tokom unutarstranačkih izbora 2020. godine demokratski se establišment aktivirao na veoma sličan način kako bi zaustavio kandidata koji se zalaže za demokratski socijalizam. I kod Demokeata i kod Republikanaca, po Mislavu Žitku, radi se o posvemašnjoj nezainteresiranosti za suočavanje s problemom „novca u politici“, odnosno korporativnim uticajem na političku agendu izbornih pobjednika putem donacija i lobiranja. "Radi se o gotovo bezuslovnoj podršci izraelskoj okupaciji Gaze i Zapadne obale. Radi se takođe o nespremnosti preduzimanja koraka u smjeru uvođenja javnog zdravstva. Time se ne poništavaju razlike republikanske i demokratske elite..."


Kako su poništene razlike između republikanske i demokratske elite...

analiza

Demokrate su gonile Sandersa, pa su dobile Trumpa

Snažna konfrontacija ne mora da bude nasilje, pokazala je u srijedu Mariann Edgar Budde, episkopska biskupka Vašingtona, kada se obratila se Donaldu Trumpu u svojoj propovjedi nakon predsjedničke inauguracije.

Tokom propovijedi u Nacionalnoj katedrali u Vašingtonu Budde je govorila  u svojstvu vođe episkopalne crkve u glavnom gradu SAD-a, i tražila od Trumpa milost za ranjive grupe,  LGBTQ+ zajednicu, imigrante i izbjeglice. 

Trump je nakon propovijedi rekao da služba nije bila posebno zanimljiva i "da mogu oni to bolje". Ipak, tokom govora, Trump je poštovao autoritet crkve što je zapravo omogućilo Budde da u javni medijski prostor zatrovan mržnjom i agresijom unese milosrđe i "nježnu odlučnost", kako su to ocijenili komentatori. 

Budde je prva žena na poziciji biskupa episkopske crkve u Vašingtonu, a proslavila se 2020. godine kada je kritikovala Trumpa zbog korištenja crkve St. John kao pozadine za političku poruku tokom protesta povezanih sa smrću Georgea Floyda. 

Već u petak 24. januara, Budd poziva na "liturgiju istinoljubivosti, suočavanja i pokajanja za štetu nanesenu crnoj zajednici unutar Episkopalne biskupije Vašingtona, od vremena ropstva do danas". U pozivnom obraćanju vjernicima je zapisala:

"Kolektivno smo dozvolili sebi da previđamo, zaboravljamo i ostajemo neupućeni u našu istoriju—složenu i mješovitu rasnu istoriju s dugotrajnim posljedicama. Nikada nije bilo javnog priznanja saučesništva naše crkve u bijeloj nadmoći, koja je opravdavala ropstvo, segregaciju i druge oblike rasizma. Možda ste od onih koji vjeruju da to žaljenje nikom ne koristi i nije potreba. Ipak, pozivam vas da dođete, da čujete šta su drugi pretrpjeli i da rizikujete nelagodu, radi ljubavi." 


<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/eXTRASEHXgk?si=stYlVBKBXdlK1Ddm" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>





Crkvena propovijed nakon inauguracije Donalda Trumpa 

pomilovanje

Mariann Edgar Budde: Nježna odlučnost protiv gole sile

**Gospodine Lynch, da li ste počeli da praktikujete transcendentalnu meditaciju zbog problema s bijesom?**

Ne. Primijetio sam da bivam bijesan. Mnogi ljudi to osjećaju, i ja sam bio jedan od njih. Onda usmjeravaju svoj bijes prema onima na kojima ga mogu iskaliti -  ja sam ga iskaljivao na svojoj prvoj ženi. Ono što se desilo jeste da sam počeo meditirati, a dvije sedmice kasnije ona mi je prišla i rekla: „Šta se dešava?“ Pitao sam : „Kako misliš?“ A ona je odgovorila: „Gdje je onaj bijes?“ Više ga nije primjećivala. Često se dešava da ljudi ne primijete promjenu u sebi kada počnu meditirati, ali ljudi oko njih je primijete.

**Zašto ste počeli da meditirate?**

Počeo sam 1973. godine. Ideja da ljudsko biće može doseći prosvjetljenje me proganjala. Ludilo me hvatalo od onoga što stalno čujemo, kako koristimo samo pet ili deset posto svog mozga. Čemu onda služi ostatak? Kako iskoristiti više i šta je to najviše što možeš dosegnuti? 

Mnogi kažu da je meditacija kao trčanje, ili kao sunčanje na plaži. To nam samo pokazuje kako je veliko nerazumijevanje šta meditacija zapravo jeste. Meditacija je način da zaviriš unutar sebe, potpuno, u najdublje nivoe života, transcendenciju, apsolut, cjelinu i stvarnost, i da to iskusiš. Ljudsko biće je stvoreno za to.

**Mislite li da ste bolji umjetnik jer su vaši filmovi vođeni višom sviješću?**

Ne znam. Kada počneš meditirati, možep hvatati ideje na dubljem nivou. Intuicija raste, a intuicija je najvažniji alat za umjetnika – kombinacija osjećanja i razmišljanja. Kada radiš na slici, osjećaš i uživaš u tome. Isto je i s filmovima. Uživanje u radu raste, uživanje u svemu ostalom raste. Ideje teku, osjećaš da sve to možeš oblikovati. Znaš šta radiš. To je spoznaja koja se razvija, zaista predivno.

**Desi li se i dalje da budete depresivni ili uznemireni?**

Sve je to relativno. Intenzitet je sve manji i manji. Tako patnja počinje nestajati. Čovječanstvo nije stvoreno da pati. Blaženstvo je naša priroda. Stvoreni smo da budemo srećni. Potpuno je moguće biti ispunjen srećom. Pravim, dubokim blaženstvom, potpuno budnim, srećnim u samom činu življenja. A to uživanje u životu, u stvarima koje radite, postaje mnogo intenzivnije kada vam to blaženstvo raste.

**Možete li biti precizniji kako to utiče na vaš svakodnevni život?**

Događaji u životu ostaju isti, ali način na koji ih doživljavam postaje bolji. Na mom filmu *Dina* to iskustvo je moglo da me uništi. Bilo je tako jezivo. Do te mjere se poistovjećujem sa svojim filmovima – i znao sam da sam izdao sebe – ali me meditacija spasila od toga da se ne bacim s litice. Ima ona izreka: Svijet je onakav kakav si ti. Možete nositi tamnozelene prljave naočare, i takav će ti biti svijet. Ili možeš početi da zaranjaš u sebe i iskusiš neograničeni okean čiste blažene svijesti, kreativnosti, inteligencije, sve te blagodati. Tada počneš nositi naočare ružičaste boje. I svijet za tebe postaje bolji.

**Rekao bih da vaši filmovi gledaju na svijet kroz tamne naočare. Zašto je to tako?**

Ako biste pogledali film u kojem je početak miran, sredina mirna, a kraj miran – kakva je to priča? Za ispričati priču potrebni su kontrast i sukob. Priče trebaju imati tamu i svjetlost, nemir, sve te stvari. Ali to ne znači da stvaralac mora patiti kako bi prikazao patnju. Patnja treba da bude u pričama, a ne u ljudima.

**Kako nastaje ideja za jedan od vaših filmova?**

Uvijek kažem da ideje pokreću brod. Ideje su ogroman, ogroman blagoslov. To je ono što pokušavate uhvatiti – ideju u koju se zaljubite. Svaki put kada sam snimio film koji nije baziran na knjizi ili scenariju nekog drugog, proces je bio isti. Cijela stvar ne dolazi odjednom, već dolaze fragmenti koji se kasnije oblikuju u scenario. Zapisujete ideju i čuvate je dok ne dođe sljedeća, i malo po malo, većina tih ideja pronađe svoje mjesto u scenariju – koji je organizovan skup ideja. Zatim snimate taj scenarij, montirate ga, miksujete zvukove i muziku. To je proces. Ideja može dati priču koja je apstraktnija i manje direktna, a ponekad vam daje priču koja je jasnija i linearnija.

**Šta više volite?**

Volim sve vrste kinematografije. Nema pravila. Neki apstraktni filmovi me uopšte ne diraju, dok me drugi potpuno obore s nogu. Neki linearni filmovi me ne dodiruju, dok me drugi inspirišu nevjerovatno. Film je mješavina milijardi elemenata. Kažu da kinematografija kombinuje sedam umjetnosti. To je veoma kompleksan medij, tako da vas ne bi trebalo ograničiti od istraživanja drugih smjerova – ako ideje dođu. Kinematografija je posebno lijep, moćan medij.

**Postoje li filmovi prema kojima ste se orijentisali?**

Svi bi trebali pronaći svoj glas. Nije stvar u kopiranju. Ali Godar, Felini i Bergman su bili moji heroji. *Bulevar sumraka*, *Prozor u dvorište*, *8 ½*, filmovi Žaka Tatija poput *Moj ujak* ili *Praznik gospodina Hulota*,  svi Kubrikovi filmovi, svi Felinijevi filmovi, vjerovatno svi Bergmanovi filmovi – bilo je toliko sjajnih filmova koji su me inspirisali.

**Jesu li ti filmovi podsvjesno uticali na vaš rad? Moglo bi se reći da je koncept voajerizma u Plavom somotu inspirisan filmom Prozor u dvorište, na primjer.**

Ne znam da li je to tačno. Postoji 110 ili više godina kinematografije i nemoguće je da neko od nas napravi film koji se ne može uporediti s nečim što je ranije nastalo. Za mene *Plavi somot* je *Plavi somot*, a *Prozor u dvorište* je *Prozor u dvorište*. Možda su mi *Bulevar sumrak*a ili *Prozor u dvorište* prizvali neku ideju, ali iako ih volim ili su me inspirisali, život je 24/7 film. Ideje stalno dolaze iz toga. Teško je reći da je kinematografija ta koja priziva ideje. To je sve zajedno. Postoje milijarde ideja koje plivaju okolo, samo ih treba uhvatiti.

Povodom smrti režisera Davida Lyncha, prenosimo intervju koji je dao web magazinu The Talks

In memoriam

David Lynch: Patnja treba da bude u pričama, a ne u ljudima

"Hotelsko naselje B kategorije, izgrađeno je 1971. godine, renovirano 1979. i 1980. u veoma atraktivnom turističkom ambijentu, okruženom zelenilom mediteranske flore i kristalno čistom plavom vodom Jadranskog mora."

Tako piše u reklamnom letku hotela Inex Zlatna Obala koji je građen u vrijeme modernizacije crnogorskog društva kroz turizam usklađen sa prirodnim okolišom.

"Male vile sa po šest do osam apartmana (sa toaletom, balkonima, terasama, telefonom i pogledom na more) pružaju idealne uslove za odmor", ističe se u reklami za 400 komforno nameštenih soba. Gostu se predlaže pivnica na plaži, aperitiv-bar, terasa, veliki pokriveni bazen sa toplom morskom vodom, i naravno, zasebna plaža.

“Internacionalni uticaji, koji su dolazili iz inostranstva, uspješno su prilagođeni lokalnim uslovima... uz očuvanje autentične lokalne dijalektike”, piše arhitekta Danilo Bulatović o graditeljskim strategijama jugoslovenskog socijalizma tog doba. U naučnom radu "Revisiting the Yugoslav Florida" Bulatović objašnjava da se crnogorska obala razvijala od visokog modernizma šezdesetih, preko strukturnog ekologizma tokom sedamdesetih, "do postmodernizma osamdesetih godina, koji je prigrlio kvalitete lokalne autentičnosti."

![](https://cms.normalizuj.me/assets/b5e19476-9e44-4e56-b400-ffec96d9e5c1)

Gostima sutomorskog hotela bila je obezbjeđena i raznovrsna sportska aktivnost: stoni tenis, bilijar, kuglana, kao i organizaovani izleti po Crnoj Gori. 

Pjesnikinja Maša Seničić pamti hotel iz devedesetih, kad SFRJ više nije bilo, ali je još bio prepoznatljiv humanistički kôd arhitekture stare zemlje, prije nego je počeo da se ruži, dograđuje i uništava.

“Među tim bungalovima (tj. dobro opremljenim jednospratnim vilama, kako kažu prospekti) sam provela detinjstvo, jela sladoled i slušala bendove na terasi, trčala po dnevne novine i saplitala se o creva za zalivanje impresivne količine biljaka – a to sve zato što je moj deda bio vlasnik porodične kuće na samom obodu hotelskog kompleksa, u okviru naselja “Ivan Milutinović” (nazvanom po građevinskom preduzeću koje ga je podiglo), izgrađenog paralelno sa hotelom. Naučila sam da plivam, kao i kuda je najbrži put do restoranske zgrade mnogo pre nekih drugih stvari u životu, te je logično da sam vezana za ovo mesto kao toponim odrastanja”, piše Seničić u svom dokumentarnom [projektu](https://www.beforeafter.rs/kultura/foto-stafeta-80-zlatna-obala-mase-senicic/) promišljanja prošlosti jednog hotela i jednog prostora.

![](https://cms.normalizuj.me/assets/1dac7bf8-826a-498b-a9df-8982289f1f0a)

Analizirajući hotelske komplekse duž crnogorske obale, Bulatović ističe sadejstvo “socijalističke estetike Istoka i profitabilnih ekonomskih principa Zapada". 

"Ovo nasljeđe stoji u oštrom kontrastu sa trajnom krizom u svim segmentima naših života danas. To uključuje društvenu stratifikaciju, eksploataciju ljudskih i prirodnih resursa, sve do individualnog poniženja. Shodno tome, analiza turističkog nasljeđa koje je ostavila Socijalistička Republika Crna Gora predstavlja samo jedan mali dio slagalice u širem nastojanju da se obnove zaboravljeni obrasci samoprepoznavanja, zamagljeni tri decenije nacionalizma i neoliberalizma na Balkanu.

![](https://cms.normalizuj.me/assets/3f9febf2-fded-413e-840e-3804cee87050)
YU reklama iz sedamdesetih: Delo, Slovenija{.caption}

Iako ne bez svojih nedostataka, u onome što se čini kao ponavljajući proces istorije, Jugoslavija nastavlja da živi kao ideja koja nas podsjeća na važnost oživljavanja i očuvanja istorija solidarnosti, koje su nam danas očajnički potrebne."

Danas se na mjestu hotela Zlatna obala gradi novi hotelski kompleks, nakon više neuspješnih pokašaja da se mjestu vrati stari sjaj.


Inex - Zlatna Obala jedan od simbola sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka kad se Crna Gora razvijala unutar socijalističke Jugoslavije i planskog pristupa turizmu 

vremeplov

Tamo negdje na Zlatnoj obali

Porodično nasilje sa upotrebom vatrenog oružja u Crnoj Gori je u “dramatičnom” rastu, o čemu svjedoče [istraživanja](https://www.seesac.org/f/docs/in-focus-armed-violence-monitors_1/In-Focus-Armed-Violence-Monitor-on-Firearm-Incidents-i_2.pdf) pod pokroviteljstvom Evropske unije i UNDP-a. 

[Centar](https://www.seesac.org/) za kontrolu malokalibarskog i lakog naoružanja u Jugoistočnoj i Istočnoj Evropi (SEECAS) objavio je da je Crna Gora u period od 2022. do 2023. godine sa dva (2) došla na 15 slučajeva nasilja u porodici povezanog sa oružjem, što je najveći statički skok među zemljama regiona.

Namjesto jednog slučaja gdje je oružje upotrebljeno protiv intimnog partnera u 2022. godini, naredne godine u Crnoj Gori je zabilježeno 9 takvih slučajeva, što u Centru karakterišu kao "oštar rast".

Prema nalazima istraživanja ove NVO sa sjedištem u Beogradu, Crna Gora je dio regionalnog trenda po kome se množe slučajevi u kojima se vatrenim oružjem prijeti ženama, a svaku šestu žrtvu (17 odsto) upotrebe pištolja ili pušaka u Crnoj Gori ubio je član porodice.

Koristeći zvanične podatke istraživači su dokazali da se u regionu duplo više pucalo po kućama, nego na ulicama. 

![](https://cms.normalizuj.me/assets/b2e2ae3b-185f-4b38-8a8b-4b67c6d54570)
Oružjem na intimnog partnera, foto: SEECAS{.caption}

Sudeći po nalazima istraživača u Crnoj Gori se povećao broj zapljena lakog naoružanja ― broj oduzetih pušaka i malokalibarskog oružja sa 65 u 2022. povećao se na 75 u 2023. godini.

Iako su građani Crne Gore među naoružani kao rijetko gdje u Evropi, na domaćim univerzetima nema opsežnih istraživanja koja bi javnosti prikazala i tumačila trendove u ovoj oblasti. Ne postoji ni specijalizovana nevladina organizacija koja se kontinuirano i učinkovito bavi problemom kontrole privatnog oružja. 

Istraživanju SEECAS-a iz 2018. kaže da je 71 odsto ispitanika u Crnoj Gori ne bi htjeli posjedovati oružje. Ipak, iste godine, međunarodna agencija "Small Arms Survey" sa sjedištem u Ženevi iz objavila je da na svakih 100 stanovnika Crne Gore dolazi prosječno 40 komada lakog naoružanja. Njihove procjene su bile da u Crnoj Gori ima ukupno 245.000 komada oružja. Od tog broja preko 140.000 je nelegalno vatreno oružje.

Dana 1. Januara 2025. na cetinju se dogodio masakr kada je Aco Martinović ubio 12 ljudi, među kojima i dvoje djece.  

Bjelopoljac Alija Balijagić je 25. oktobra ubio dve osobe u kući u selu Sokolac kod Bijelog Polja. Cetinje je prije dvije godine pogođeno prvim masovnim ubistvom koje je počinio Vuk Borilović kad je ubio deset a ranio šest sugrađana.



Istraživanje ipak kaže da 71 odsto ispitanika u Crnoj Gori rađe ne bi posjedovali oružje