Dogovor iz 1970. godine okončao je krvnu osvetu među stanovnicima Malesije, a običajno pravo učinilo je da pogibije i obračuni prestanu. Ovaj nepisani zakon ubrzo se proširio i na druge albanske zajednice.
Publicista i novinar Gjok Dukaj govori o prošlim i sadašnjim vremenim, kao i o snazi date riječi koja se održala.
"Ne postavlja se pitanje zbog čega je data besa, zbog čega je data riječ, nego da li je data besa, da li je data riječ", ističe Dukaj, govoreći o kulturnoj baštini Malesije koja je kroz običajno pravo uspjela da održi i u svakodnevnom životu primijeni drevne kulturne kodove.
Što je država jača, besa je manje potrebna kao socijalni regulator, kaže Dukaj, ali je treba proučavati kao kulturni fenomen i važan dio tradicije.
Politikolog Kristjan Dukaj smatra da Kino sala Doma u Tuzima u kojoj se 1970. odlučilo o ukidanju krvne osvete treba da postane Muzej „Besëlidhja e Malësisë“, gdje bi bilo izloženo mnoštvo postojećeg arhivskog materijala i novih ostvarenja posvećenim upravo ovom događaju.
"Utoliko prije što mnogi pojedinci, kulturni i javni poslenici, NVO udruženja u zemlji i dijaspori, u susret ovom datumu redovno organizuju raznovrsne aktivnosti, okrugle stolove, konferencije i simpozijume, svjesni važnosti BESE za današnja i buduća pokoljenja".
Produkciju video priloga pomoglo je Ministarstvo kulture i medija Crne Gore kroz Fond za pluralizam medija.