Mirza Adžović, poznatiji kao Katarza mladi je sarajevski reper koji se proslavio među domaćom publikom singlovima Bošnjak, Erdogan, SDA MDMA, Roža'e. Rođen je u Podgorici 1995. godine, ali se njegova porodica ubrzo preselila u Sarajevo gdje je on i odrastao. Neka od imena sa kojima je sarađivao i nastupao u dosadašnjoj karijeri su Frenkie, Indigo, Kontra, Stoposto, Geko, Black Beriz, Random. Povodom dvadesetog rođendana muzičke kuće FM JAM snimljen je singl kom je zajedno sa drugim bosanskim reperima svojim strofama doprinio i Mirza.
Jedan od tvojih najpoznatijih singlova je pjesma Bošnjak, remix pjesme Rockstar. U njoj između ostalog otvaraš temu svog crnogorskog porijekla što nije rijedak slučaj u tvojim pjesmama. Katarza se pametno zajebava sa svojim bosansko-bošnjačko-crnogorskim identitetom, a šta Mirzi znači pitanje nacionalnog i vjerskog ideniteta?
Normala je osjećati pripadnost i identificirati se sa nekim kolektivom. Šteta je samo kad neko većinski dio svoje ličnosti svodi na jednu dimenziju. Nije to samo slučaj sa etničkom/vjerskom pripadnošću, već i sa najdražim muzičkim žanrom, negledanjem Zvezda Granda, seksualnom orijentacijom, članstvom u kultu koji se bavi mrežnim marketingom i slično. Čini se kao da pojedinci imaju kompleks superiornosti jer su npr. rođeni kao pripadnici nekog naroda, i time se ponose kao da je neko postignuće, a ne splet okolnosti. P.S. ovo se odnosi samo na one koji nemaju tu privilegiju da su Bošnjaci.
U tvojim pjesmama često se pominju Tuzi. Možeš li nam reći kakva je tvoja veza sa Tuzima
Tu sam ti lokal patriota. Tamo sam proveo prve 4 godine života, onda sam postao došljo u Sarajevu. Izjašnjavam se kao Tuzanin, svjestan vrlina i mana te sredine. Volim otić tamo kod amidže, pa malo u kafanu, upijati tamošnju zajebanciju, ispratiti FK Dečić, malo na Cijevnu, dijasporski uglavnom.
Katarza je samo jedan od tvojih muzičkih identeta. Izjavio si već da je taj pseudonim nastao kao proizvod ofirne tinejdžerkse furke, te da si tada još uvijek želio biti intelektualac,a da si u međuvremenu stvorio jednu mnogo devijantniju personu (muzički alter-ego). Zašto ti glas takvog lika više prija?
Bilo mi je nazor objavljivati pjesme ako ne mislim da nudim nešto iole novo. Mladi Njegoš je bio zamišljen kao persona na jednom eksperimantalnom albumu, ali osjetio sam da me proces dosta više vozi s tim “antijunak” mentalnim sklopom i vjerovao sam da je to do sad najbliže mom "autentičnom izrazu".
Kako su nastala tvoja druga dva alter ega Young Njegoš i Rahmetli Rušid? Koliko se ta tri muzička identiteta razlikuju jedan od drugog?
Young Njegoš je prvobitno planiran kao trap persona. U to vrijeme je trap dosta zaživio kod nas i mnogi izvođači su po uzoru na crnce smišljali neke nazive s prefiksima Lil i Young i uz taj prefiks je išlo ime nekih glumaca ili mafijaša, najčešće stranih. Ja sam htio da isfuram taj stil, ali u lokalnim okvirima, ciljao sam da bude neka megalomanska varijanta pa sam proglasio sebe reinkarnacijom Njegoša, ono kao, pisao sam zajebane i kontroverzne stihove u 19. vijeku, e’o pišem i sad, ali u trap formi i opet ih citiraju. Tu personu sam kasnije nastavio nadograđivati i nekako je i Katarza postao primarno Mladi Njegoš.
Rahmetli Rušid je bio zamišljen kao sandžački alter ego za remikse kad sam izbacivao pjesmu Roža'e. Ovo je bio još jedan remiks nakon pjesme Bošnjak, pa sam zaključio da bi ljudi mogli početi asocirati Katarzu sa obradama-parodijama, pa sam ad hoc smislio novi alter ego. Međutim, djeluje mi kao da Rahmetli Rušida niko ne odvaja od Katarze/Mladog Njegoša, kao i da nakon određenog vremena i broja slušanja, narod ove pjesme prestane doživljavati kao remikse. Nije loša situacija.
Postoji li bilo kakav oblik cenzure koji može biti prijetnja rep muzici?
Ne mislim da je danas izražena takva prijetnja, kao što je možda bio slučaj ranije. Neki dan je i Eminem izbacio novi album i djeluje kao da se trudio biti “cancelovan”, ali nije mu pošlo za rukom. Isto, zna se desiti i kontraefekat, da neki pokušaj cenzure ili restrikcije samo podigne hajp/napravi reklamu.
Kako se nosiš sa autocenzurom?
Tanak sam s autocenzurom. Pomislim naravno nekad, da li sam negdje pretjerao, ali ako bi razvodnjavanje srozalo kvalitet pjesme, obično ostavim sve kako jeste. Radije je neću ni objaviti nego da izbacujem light verziju. Mada, lako mi je sad. Trenutno nema potrebe za previše kalkulacije, jer ne rizikujem hljeb ako me neko hipotetički prestane slušati ili otkaže nastup zbog nekog mog izleta u pisanju. Ali nikad se ne zna. Možda i mene u budućnosti zarobe neki sponzori, pa ću biti prisiljen da više vagam.
Često napominješ da svojim pjesmama ne želiš nikoga uvrijediti, ali ipak u mnogim stihovim „vrijeđaš“ koristeću umjetničku slobodu kako ti drago. Da li si zbog određenih stavova koje izražavaš prema političkim ličnostima, kriminalcima i određenim grupacijama ikada imao problema?
Ne brinem previše da li će se neko uvrijediti, ali nije mi to cilj. Sigurno da će se naći poneko ko prebukvalno shvati sve, ali mislim da je kod mene prisutnija isfiltrirana publika koja je navikla na takav tip pjesama. Moja reakcija na slične momente drugih izvođača je uvijek "e šta pade liku na pamet..." umjesto neke osude i to je otprilike ono na šta i ja idem. Isto tako, izrečeno ne mora baš u svakom slučaju predstavljati moj stvarni stav, bude tu i karikiranja, kontriranja ili da prosto nešto serem. A mislim da političari i kriminalci imaju većih problema od toga da ih neka budala proziva u pjesmama.
Teme patrijarhata i nasilja nad ženama česte su u tvojim pjesmama, tako da tvoji glavni junaci često lažu, varaju i tuku svoje partnerke. Ipak oni su u sto posto slučajeva predstavljeni kao totalni papci. U to ime možeš li nam reći šta misliš o Endru Tejtu i njegovim pristalicama
Znam okviran narativ o njemu, ali prilično sam površno upoznat sa njegovim svjetonazorima iz prve ruke. Dojam koji sam stekao je da je vjerovatno šarlatan, harizmatičan, koji vara sirotinju i gradi kult, ide na neki shock value ko marketinšku taktiku i time dobija publicitet koji mu pomaže da nešto ostvari.
Dvije tvoje pjesme Roža'e i Jeko taj iskorištene su u seriji Jasmile Žbanić i Damira Ibrahimovića Znam kako dišeš. Lično me ne čudi takva saradnja. Čestitala bih na njoj gospođi Žbanić i gospodinu Ibrahimoviću jednako koliko i tebi. U pjesmi Roža'e , baviš se „pravim sandžaklijama“, otvoreno se rugaš nacionalizmu i neprosvijećenom fašizmu prozivajući razne ličnosti od političara do pjevača, što takođe nije rijedak slučaj i u drugim tvojim pjesmama (SDA-MDMA, Erdogan, Sandžaklija) . Da li je misliš da takvo djelanje može biti rizično za tebe?
E hvala ti, baš. Prvi obrisi pjesme Roža’e su nastali dok sam sjedio na pivi s ljudima, među kojima je bilo i Sandžaklija. Krenula je pjesma Ona'e (Jala Brat, Buba Corelli i Coby) i na licu mjesta sam smislio i prosuo refren "Ro Rožae" i još neke od onih linija, znači spontana kafanska zajebancija, bez nekih tendencija. Reakcije na pjesmu su uglavnom pozitivne i djeluje mi da je većinski shvaćena kao afirmacija Sandžaka, što mi je drago. Što se tiče SDA MDMA, iako sam bio svjestan da će se tako posmatrati, originalni cilj nije bilo prozivanje SDA stranke, već sam imao par linija gdje pravim paralelu nekih lica iz SDA zbog njihovog fizičkog izgleda/karaktera i opojnih sredstva, a bili su namijenjeni za skroz drugu stvarku. Kad mi je slučajno pala na pamet konstrukcija SDA MDMA, osjetio sam da to može biti pjesma za sebe, i da uz neki elektronski aranžman i uz ideju za video koju sam dobio, to sve može biti pravi cirkus. Šta ću kad mi dobro zvuči SDA MDMA, mogla je biti i SDA MMA. Do mene je samo preko nekih poznanika došlo da jeste bilo negativnih reakcija pojedinaca iz SDA, ali isto tako sam čuo da se mnogima iz stanke i svidjela traka i da je slušaju po kućnim dernecima. U glavnom, do sad me niko nije izbo nožem zbog neke pjesme.
Pjesma SDA-MDMA takođe je postala hit nedugo nakon objavljivanja. Osim, kao i uvijek vrhunske zajebancije, pjesma je direktna i oštra kritika bosanske političke partije SDA. Ipak ti uvijek insistiraš da nikakva dublja politička namjera nije skrivena iz toga, već da se samo vrhunski zajebavaš. Otkrij nam onda molim te tajnu, zašto je toliko zabavno živjeti u BiH ili možda bilo gdje na Balkanu?
Ja tu konstrukciju "vrhunska zajebancija" nisam nikad iskoristio i ne znam ko je prvi plasirao u promet da jesam hahah. Bolje se snalazim na terenu komičnijeg pristupa i okretanju motiva na zajebanciju. Kad bih išao s ozbiljnijim pristupom, bacao neku socijalu, vjerovatno bih se ofirao. Za to treba imati šlifa, inače rizikuješ da ispadneš površan ili patetičan. Trenutno se ne pronalazim u takvom điru, prepustio bih to onima koji znaju.
U produkciji muzičke kuće FM JAM, a u saradnji sa reperima Frenkijem, Indigom i Kontrom uradio si pjesmu „Koga briga“ koja je u BiH brzo nakon objavljivanja postala hit. Da li oni kao starije kolege predstaljaju određenu vrstu autoriteta za tebe i koliki je njihov uticaj na tvoje stvaralaštvo ukoliko uopšte postoji?
To su moja braća, poštujem ih, cijenim što su me prepoznali kad sam počinjao i drago mi je da smo kasnije i snimili zajedničku traku. Frenkija i Kontru sam slušao još u osnovnoj školi, vjerujem da nema repera moje generacije na koga FM JAM nije ostavio makar neki uticaj.
Ko su tvoji najvažniji uticaji?
Ruždo (Katarzin otac)
Nedavno si objavio remix pjesme Željka Joksimovića Telo vreteno. Tvoja verzija se međutim zove Bijelo metemo. Možeš li malo starijoj publici objasniti zašto gen Z toliko vole da repuju i pjevaju o opijatima ili makar reci zašto ti to toliko radiš?
I ja bih volio znati, ne znam ni je l' psihologija to skroz dokučila. Možda je to neka nova ambalaža panka. Da budemo pošteni prema gen Z-ju, voljeli su i milenijalci Prti Bee Gee, Bad Copy i slične izvođače. Pjesme u tom fazonu sam pisao uglavnom jer me zabavlja i smiješno mi je, naravno nastojim tu temu prepakovat u svoj stil. Furam određeni fazon dok imam šta reći, a kad osjetim da postaje isforsirano, tad ohanem. Tema je svakako samo jedan parametar kvaliteta pjesme. Postoje kreativne pjesme o gudri, kao što ima i prilično nemaštovitih. Neko će po automatizmu reći da je neka pjesma "vučem bijelo, kram kje" loša samo zbog tematike, iako može biti 100 puta inovativnija od neke trake s "dubokom" temom, kao i obrnuto. Vraćamo se tu na onu floskulu da se muzika dijeli samo na dobru i lošu.