Malo je u današnjem svijetu stvari koje podstiču vrijednost procesa, a ne krajnje svrhe, uživanje u građenju, a ne rezultatu, druženje i zajedništvo, a ne poslovni sastanak, susret ideja, a ne realizovani projekat. U takvoj, od ubrzanja zgrčenoj svakodnevici, u kojoj svjedočimo fluidnosti ne samo vremena, nego i ideja i osjećaja, umjetnost može biti polje koje se ovakvom trendu može suprostaviti i to isključivo onda kad sama ne podliježe trendu. Da bi se izbjegla ova protivurječnost, potrebno je stvarati ne samo nove oblike zajedništva nego i nove umjetničke prostore.  

Novi oblici zajedništva bili bi oni koji se dešavaju unutar novih fizičkih ili metafizičkih umjetničkih prostora. Umjetnički prostori tako postaju novi oblici stvaralačkog djelovanja, sabirna mjesta ideja i zajedničkog autorstva sa jasnim ciljem da se stvori alternativna umjetnička scena, koja ne podrazumijeva samo otklon od dominantnog, trošenju sklonog, nego i otklon od pritiska stvaranja kao individualnog čina, u kome je autorstvo izričito, a umjetnost u opasnosti od hermetizma samosvrhovitosti.  

![](https://cms.normalizuj.me/assets/507c8e03-3a0e-4d66-a87b-7a2158fbfc5a)
K:M, Sitna sačma, 2024.{.caption} 

Izložba *Van grada* ne skreće pozornost samo na prostor van centra, izvan središnje tačke onog što se smatra urbano, nego pokušava redefinisati odnos periferije i centra, uz apostrofiranje da ih nije moguće jasno razgraničiti, jer pitanje periferije i centra nije samo teritorijalno nego duboko filozofsko pitanje koje nadilazi čisto estetsko i uranja u pitanja neravnomjerno raspoređenih mogućnosti. To dakako znači da je posrijedi prije svega šire shvaćeno klasno pitanje, iz koga se dalje granaju sve druge nejednakosti, uslovljene predrasudnim, patrijarhalnim obrascima moći sa jedne i obespravljenosti sa druge strane. Oba ova obrasca jednako postoje i u centru i na periferiji, samo se njihova rasprostranjenost svakim novim imenovanjem još više pojačava.  

![](https://cms.normalizuj.me/assets/500d79f4-af96-4c47-bd86-2f7897acc0ff)
Srđa Dragović, Balsamovanje tradicije, 2012-2024.{.caption} 

No, nije isto stvarati na periferiji ili stvarati misleći periferiju. Može se biti periferan i izvan centra, ali i odbačen i marginalizovan –  takoreći periferan –  i u centru. U tom su smislu mnogo važnija promišljanja ovih odnosa, njihova nova, stvaralačka geografičnost, nego sama linija razgraničenja. Ova izložba nastoji ukazati upravo na mnogoznačne mogućnosti promišljanja periferije, pa ide i korak dalje – o njoj misli u zajedničkoj akciji, stvaralačkom miješanju i slobodnom interevenisanju. Izložba stoga nije samo zbir deset autora i njihovih poetika, nego i jedna cjelina, zajednički refleks proistekao iz razgovora i svjedočenja o kreativnim procesu drugog.  

Ukoliko je autor onaj koji – kako Agamben podsjeća  –  kolebljivoj volji drugog daje impuls ili je dopunjuje kako bi se ona realizovala, utoliko svaki rad na ovoj izložbi prevazilazi pojedinačno autorstvo i ekskluzivni pristup umjetničkom djelu, kao i galerijskom prostoru. 

![](https://cms.normalizuj.me/assets/79d8b29e-c226-483c-a8ab-a3969441b692)
Milena Vukoslavović, Bez naziva, 2023.{.caption} 

To je, čini se, posebna vrijednost ove umjetničke akcije koja nije zamišljena samo kao prikaz umjetničkih radova, kao prezentacija jednog procesa, nego kao jedan (međuljudski) događaj. Radovi koji se predstavljaju u okviru izložbe nisu samo tematski povezani sa (van)gradskim prostorom, nego svi u izvjesnom smislu naglašavaju skrajnutost i nevidljivost, procese koji se odvijaju na marginama nekih drugih događaja, kao njihov škart, ili suština  –  kako se radovima sugeriše. 

![](https://cms.normalizuj.me/assets/2e492e4e-a2cb-4476-b0af-c866ccc250df)
Mia Pejović, Isto i okolnosti, 2024.{.caption}

Sto na sredini, u samom centru izložbenog dešavanja ukazuje na to da je umjetnost povod za druženje i poziv na okupljanje. Njime se sugeriše susret u atmosferi prigradske širine i gostoprimljivosti. Na taj način umjetnost postaje povod za bliskost, impuls i primarni podstrek za nešto još umjetničkije i još suštanstvenije – stvaranje zajedništva. 

Tekst iz kataloga izložbe Van grada; foto: Aleksandar Jaredić{.caption} 


Sto na sredini, u samom centru izložbenog dešavanja ukazuje na to da je umjetnost povod za druženje i poziv na okupljanje

Izložba "van grada"

Umjetnost kao poziv na bliskost

Kako umjetnici vide odnos periferije i centra? Postoji li koherentna estetika predgrađa? Ko živi na margini? To su samo neka od pitanja izložbe “Van grada” koja će biti otvorena 30. novembra u 20 časova u Novoj galeriji vizuelnih umjetnosti.

Izložba je kruna polugodišnjeg procesa istraživanja periferije kao estetskog izazova i socijalnog fenomena oko kojeg se okupila grupa stvaralaca iz različitih oblasti. 

Izložba je dio projekta "Potraži me u predgrađu" koji je podržao Fond za aktivno građanstvo. Svoja djela će izložiti Srđa Dragović, Milena Vukoslavović, Katarina Švabić, Marko Gošović, Mia Pejović. Tihomir Miranović, Slađana Kavarić Mandić, Jovo Petričević, Nikola Mirić i Brano Mandić.

Nova galerija vizulenih umjetnosti nalazi se u suterenu Kulturnog centra 201. Izložba "Van grada" biće besplatna i otvorena za javnost do 7. decembra, u terminu od 17 do 21 časova.




Umjetnički doživljaj predgrađa kao kreativnog čvorišta

periferno u centru

Izložba Van grada u NGVU

Nala Sinefro (rođena 1996) je karipsko-belgijska muzičarka eksperimentalnog džeza, koja trenutno živi u Londonu. Najpoznatija je po svojim ambijentalnim džez kompozicijama, u kojima pretežno svira pedalnu harfu, modularni sintisajzer, klavijature i klavir.

Drugi studijski album Sinefro, Endlessness, objavljen je 6. septembra 2024. godine. Na albumu su gostovali saksofonisti Nubya Garcia i James Mollison, sintisajzerista Lyle Barton, bubnjari Natcyet Wakili i Morgan Simpson (iz benda Black Midi), fligelhornistkinja Sheila Maurice-Grey i multiinstrumentalista Wonky Logic.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/IyvqVDAGU0s?si=6t-EIzQOI3HHMY42" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Drugi studijski album Nale Sinefro, pod nazivom "Endlessness".

deep ambient jazz

Beskrajna konteplacija i plovidba kroz zvuk

"Čija je direktiva, da nam život počiva 

na podjele i strah ko će da te sabotira; 

velika nervoza, komšiluk eksplodira, 

svaka lajna sto mi prođe, žuč mi marinira..."

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/KXNpfINQqfw?si=VxfYd-H7YSaeAqgK" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Podgorički hip hop autor Ronaldo Maximum i nova stvar iz studija Knowhere2run

pg beat

Ronaldo Maximum - 81106 Direktiva

Mirza Adžović, poznatiji kao Katarza mladi je sarajevski reper koji se proslavio među domaćom publikom singlovima Bošnjak, Erdogan, SDA MDMA, Roža'e. Rođen je u Podgorici 1995. godine, ali se njegova porodica ubrzo preselila u Sarajevo gdje je on i odrastao. Neka od imena sa kojima je sarađivao i nastupao u dosadašnjoj karijeri su Frenkie, Indigo, Kontra, Stoposto, Geko, Black Beriz, Random. Povodom dvadesetog rođendana muzičke kuće FM JAM snimljen je singl kom je zajedno sa drugim bosanskim reperima svojim strofama doprinio i Mirza. 

**Jedan od tvojih najpoznatijih singlova je pjesma Bošnjak, remix pjesme Rockstar. U njoj između ostalog otvaraš temu svog crnogorskog porijekla što nije rijedak slučaj u tvojim pjesmama. Katarza se pametno zajebava sa svojim  bosansko-bošnjačko-crnogorskim identitetom, a šta Mirzi znači pitanje nacionalnog i vjerskog ideniteta?**

Normala je osjećati pripadnost i identificirati se sa nekim kolektivom. Šteta je samo kad neko većinski dio svoje ličnosti svodi na jednu dimenziju. Nije to samo slučaj sa etničkom/vjerskom pripadnošću, već i sa najdražim muzičkim žanrom, negledanjem *Zvezda Granda*, seksualnom orijentacijom, članstvom u kultu koji se bavi mrežnim marketingom i slično. Čini se kao da pojedinci imaju kompleks superiornosti jer su npr. rođeni kao pripadnici nekog naroda, i time se ponose kao da je neko postignuće, a ne splet okolnosti. 
P.S. ovo se odnosi samo na one koji nemaju tu privilegiju da su Bošnjaci. 

**U tvojim pjesmama često se pominju Tuzi. Možeš li nam reći kakva je tvoja veza sa Tuzima**

Tu sam ti lokal patriota. Tamo sam proveo prve 4 godine života, onda sam postao došljo u Sarajevu. Izjašnjavam se kao Tuzanin, svjestan vrlina i mana te sredine. Volim otić tamo kod amidže, pa malo u kafanu, upijati tamošnju zajebanciju, ispratiti FK Dečić, malo na Cijevnu, dijasporski uglavnom. 

**Katarza je samo jedan od tvojih muzičkih identeta. Izjavio si već da je taj pseudonim nastao kao proizvod ofirne tinejdžerkse furke, te da si tada još uvijek želio biti intelektualac,a  da si u međuvremenu stvorio jednu mnogo devijantniju personu (muzički alter-ego). Zašto ti glas takvog lika više prija?**

Bilo mi je nazor objavljivati pjesme ako ne mislim da nudim nešto iole novo. Mladi Njegoš je bio zamišljen kao persona na jednom eksperimantalnom albumu, ali osjetio sam da me proces dosta više vozi s tim “antijunak” mentalnim sklopom i vjerovao sam da je to do sad najbliže mom "autentičnom izrazu".

**Kako su nastala tvoja druga dva alter ega Young Njegoš i Rahmetli Rušid? Koliko se ta tri muzička identiteta razlikuju jedan od drugog?**

Young Njegoš je prvobitno planiran kao trap persona. U to vrijeme je trap dosta zaživio kod nas i mnogi izvođači su po uzoru na crnce smišljali neke nazive s prefiksima *Lil* i *Young* i uz taj prefiks je išlo  ime nekih glumaca ili mafijaša, najčešće stranih. Ja sam htio da isfuram taj stil, ali u lokalnim okvirima, ciljao sam da bude neka megalomanska varijanta pa sam proglasio sebe reinkarnacijom Njegoša, ono kao, pisao sam zajebane i kontroverzne stihove u 19. vijeku, e’o pišem i sad, ali u trap formi i opet ih citiraju. Tu personu sam kasnije nastavio nadograđivati i nekako je i Katarza postao primarno Mladi Njegoš. 

Rahmetli Rušid je bio zamišljen kao sandžački alter ego za remikse kad sam izbacivao pjesmu Roža'e. Ovo je bio još jedan remiks nakon pjesme Bošnjak, pa sam zaključio da bi ljudi mogli početi asocirati Katarzu sa obradama-parodijama, pa sam ad hoc smislio novi alter ego. Međutim, djeluje mi kao da Rahmetli Rušida niko ne odvaja od Katarze/Mladog Njegoša, kao i da nakon određenog vremena i broja slušanja, narod ove pjesme prestane doživljavati kao remikse. Nije loša situacija.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/6Nt2gyXDIUI?si=WBU1SAxwPYq3M1sy" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

**Postoji li bilo kakav oblik cenzure koji može biti prijetnja rep muzici?**

Ne mislim da je danas izražena takva prijetnja, kao što je možda bio slučaj ranije. Neki dan je i Eminem izbacio novi album i djeluje kao da se trudio biti “cancelovan”, ali nije mu pošlo za rukom. Isto, zna se desiti i  kontraefekat, da neki pokušaj cenzure ili restrikcije samo podigne hajp/napravi reklamu.

**Kako se nosiš sa autocenzurom?**

Tanak sam s autocenzurom. Pomislim naravno nekad, da li sam negdje pretjerao, ali ako bi razvodnjavanje srozalo kvalitet pjesme, obično ostavim sve kako jeste. Radije je neću ni objaviti nego da izbacujem *light* verziju. Mada, lako mi je sad. Trenutno nema potrebe za previše kalkulacije, jer ne rizikujem hljeb ako me neko hipotetički prestane slušati ili otkaže nastup zbog nekog mog izleta u pisanju. Ali nikad se ne zna. Možda i mene u budućnosti zarobe neki sponzori, pa ću biti prisiljen da više vagam.

**Često napominješ da svojim pjesmama ne želiš nikoga uvrijediti, ali ipak u mnogim stihovim „vrijeđaš“  koristeću umjetničku slobodu kako ti drago. Da li si zbog određenih stavova koje izražavaš prema političkim ličnostima, kriminalcima i određenim grupacijama ikada imao problema?**

Ne brinem previše da li će se neko uvrijediti, ali nije mi to cilj. Sigurno da će se naći poneko ko prebukvalno shvati sve, ali mislim da je kod mene prisutnija isfiltrirana publika koja je navikla na takav tip pjesama. Moja reakcija na slične momente drugih izvođača je uvijek "e šta pade liku na pamet..." umjesto neke osude i to je otprilike ono na šta i ja idem. Isto tako, izrečeno ne mora baš u svakom slučaju predstavljati moj stvarni stav, bude tu i karikiranja, kontriranja ili da prosto nešto serem. A mislim da političari i kriminalci imaju većih problema od toga da ih neka budala proziva u pjesmama.

**Teme patrijarhata i nasilja nad ženama česte su u tvojim pjesmama, tako da tvoji glavni junaci često lažu, varaju i tuku svoje partnerke. Ipak oni su u sto posto slučajeva predstavljeni kao totalni papci. U to ime možeš li nam reći šta misliš o Endru Tejtu i njegovim pristalicama**

Znam okviran narativ o njemu, ali prilično sam površno upoznat sa njegovim svjetonazorima iz prve ruke. Dojam koji sam stekao je da je vjerovatno šarlatan, harizmatičan, koji vara sirotinju i gradi kult, ide na neki shock value ko marketinšku taktiku i time dobija publicitet koji mu pomaže da nešto ostvari. 

**Dvije tvoje pjesme Roža'e i Jeko taj iskorištene su u seriji Jasmile Žbanić i Damira Ibrahimovića Znam kako dišeš. Lično me ne čudi takva saradnja. Čestitala bih na njoj gospođi Žbanić i gospodinu Ibrahimoviću jednako koliko i tebi. U pjesmi Roža'e , baviš se „pravim sandžaklijama“, otvoreno se rugaš  nacionalizmu i neprosvijećenom fašizmu prozivajući razne ličnosti od političara do pjevača, što takođe nije rijedak slučaj i u drugim tvojim pjesmama (SDA-MDMA, Erdogan, Sandžaklija) . Da li je misliš da  takvo djelanje može biti rizično za tebe?**

E hvala ti, baš. Prvi obrisi pjesme Roža’e su nastali dok sam sjedio na pivi s ljudima, među kojima je bilo i Sandžaklija. Krenula je pjesma Ona'e (Jala Brat, Buba Corelli i Coby) i na licu mjesta sam  smislio i prosuo refren "Ro Rožae" i još neke od onih linija, znači spontana kafanska zajebancija, bez nekih tendencija.  Reakcije na pjesmu su uglavnom pozitivne i djeluje mi da je većinski shvaćena kao afirmacija Sandžaka, što mi je drago. Što se tiče SDA MDMA, iako sam bio svjestan da će se tako posmatrati, originalni cilj nije bilo prozivanje SDA stranke, već sam imao par linija gdje pravim paralelu nekih lica iz SDA zbog njihovog fizičkog izgleda/karaktera i opojnih sredstva, a bili su namijenjeni za skroz drugu stvarku. Kad mi je slučajno pala na pamet konstrukcija SDA MDMA, osjetio sam da to može biti pjesma za sebe, i da uz neki elektronski aranžman i uz ideju za video koju sam dobio, to sve može biti pravi cirkus. Šta ću kad mi dobro zvuči SDA MDMA, mogla je biti i SDA MMA. Do mene je samo preko nekih poznanika došlo da jeste bilo negativnih reakcija pojedinaca iz SDA, ali isto tako sam čuo da se mnogima iz stanke i svidjela traka i da je slušaju po kućnim dernecima. U glavnom, do sad me niko nije izbo nožem zbog neke pjesme. 

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/To64WB6aMgA?si=4d4WNRqizNblGi7X" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

**Pjesma SDA-MDMA takođe je postala hit nedugo nakon objavljivanja. Osim, kao i uvijek vrhunske zajebancije, pjesma je direktna i oštra kritika bosanske političke partije SDA. Ipak ti uvijek insistiraš da nikakva dublja politička namjera nije skrivena iz toga, već da se samo vrhunski zajebavaš. Otkrij  nam onda molim te tajnu, zašto je toliko zabavno živjeti u BiH ili možda bilo gdje na Balkanu?**

Ja tu konstrukciju "vrhunska zajebancija" nisam nikad iskoristio i ne znam ko je prvi plasirao u promet da jesam hahah. Bolje se snalazim na terenu komičnijeg pristupa i okretanju motiva na zajebanciju. Kad bih išao s ozbiljnijim pristupom, bacao neku socijalu, vjerovatno bih se ofirao. Za to treba imati šlifa, inače rizikuješ da ispadneš površan ili patetičan. Trenutno se ne pronalazim u takvom điru, prepustio bih to onima koji znaju.

**U produkciji muzičke kuće FM JAM, a u saradnji sa reperima Frenkijem, Indigom i Kontrom uradio si pjesmu „Koga briga“ koja je u BiH brzo nakon objavljivanja postala hit. Da li oni kao starije kolege predstaljaju određenu vrstu autoriteta za tebe i koliki je njihov uticaj na tvoje stvaralaštvo ukoliko uopšte postoji?**

To su moja braća, poštujem ih, cijenim što su me prepoznali kad sam počinjao i drago mi je da smo kasnije i snimili zajedničku traku. Frenkija i Kontru sam slušao još u osnovnoj školi, vjerujem da nema repera moje generacije na koga FM JAM nije ostavio makar neki uticaj.

**Ko su tvoji najvažniji uticaji?**

Ruždo (Katarzin otac)

**Nedavno si objavio remix pjesme Željka Joksimovića Telo vreteno. Tvoja verzija se međutim zove Bijelo metemo. Možeš li malo starijoj publici objasniti zašto gen Z toliko vole da repuju i pjevaju o opijatima ili makar reci zašto ti to toliko radiš?**

I ja bih volio znati, ne znam ni je l' psihologija to skroz dokučila. Možda je to neka nova ambalaža panka. Da budemo pošteni prema gen Z-ju, voljeli su i milenijalci Prti Bee Gee, Bad Copy i slične izvođače. Pjesme u tom fazonu sam pisao uglavnom jer me zabavlja i smiješno mi je, naravno nastojim tu temu prepakovat u svoj stil. Furam određeni fazon dok imam šta reći, a kad osjetim da postaje isforsirano, tad ohanem. Tema je svakako samo jedan parametar kvaliteta pjesme. Postoje kreativne pjesme o gudri, kao što ima i prilično nemaštovitih. Neko će po automatizmu reći da je neka pjesma "vučem bijelo, k*ram k*je" loša samo zbog tematike, iako može biti 100 puta inovativnija od neke trake s "dubokom" temom, kao i obrnuto. Vraćamo se tu na onu floskulu da se muzika dijeli samo na dobru i lošu.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/v61aRGqqanw?si=bn7uTl26thal14kX" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Produkciju intervjua podržalo Ministarstvo kulture i medija Crne Gore kroz Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija{.caption}



Sarajevski reper govori angažmanu, zajebanciji i novom talasu rep muzike

bih-hop

Zovem se Mladi Njegoš i tanak sam sa autocenzurom

Dvočasovnom svirkom na Ćemovskom polju, podgorički bend Yonic sinoć je upisao još jedan nastup za sjećanje, jedan od rijetkih muzičkih događaja na periferiji Podgorice koja nekim čudom ostaje neistraženo blago glavnog grada. 

Meditativni i distorzični zvuci Yonica razlili su se otvorenim prostorom aerodroma Špiro Mugoša, dok je stotinjak ljubitelja post-rock zvuka uživalo uz pjesme sa prva dva albuma podgoričkog benda.

Koncert je dio projekta “Potraži me u predgrađu” koji zagovara novo otkrivanje gradske periferije  kao životnog kvaliteta i razvojne šanse crnogorskih gradova koji su suviše centralizovani u kulturnom, ekonomskom i urbanističkom smislu.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/NI6OHHeRHdw?si=g0AC6c03QTyUxjex" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Projekat se ostvaruje kroz program Podržani=Osnaženi, u okviru grant šeme “Aktivno učešće” koji realizuje Fond za aktivno građanstvo u partnerstvu sa Zakladom za razvoj lokalne zajednice „Slagalica“ iz Hrvatske. Program finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.


Koncert na Ćemovskom polju, zvučna slika pod vedrim nebom

koncert

Yonic poletio sa aerodroma

Ornela Vorpsi je albanska prozna autorka i vizuelna umjetnica koja piše na italijanskom jeziku, a živi u Francuskoj. Kroz četrnaest priča koje nisu ispričane hronološkim redom autorka opisuje svoje odrastanje sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka u Tirani, prijestonici Albanije.

O knjizi govori prof. dr Svetlana Slapšak, klasična filološkinja, antropološkinja, spisateljica, feministkinja. Svetlana Slapšak je objavila više od sto knjiga, dobitnica je mnogih domaćih i međunarodnih nagrada, između ostalog je i počasna predsjednica Društva za promociju žena u kulturi iz Ljubljane Mesto žensk/Grad žena.

"Detalji koje autorka iznosi, njena surova fragmentarnost koja je napisana neobično elegantnim jezikom dira u srce zato što je lišena svake mržnje i svake koristi. Jasno je da je knjiga napisana, ne zato da bi nešto pridobila time što će Zapadu otkriti najstrašnije stvari, kao što je inače recept za taj žanr, već je u pitanju samoobračunavanje, viđenje svijeta onakav kakav je bio i pokušavanje da se shvati zašto je bio takav. Upravo u ovoj knjizi leži odgovor na pitanje *Zašto muškarci ne čitaju žene*. Sjajna knjiga, vrijedna čitanja i ponovnog čitanja." Svetlana Slapšak

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/dnKxLXLu1n4?si=jXmTgIyaEIA20FZq" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Podkast uređuje i vodi dr Biljana Žikić, a montira Jelena Dobrosavljević.

**

*U okviru projekta Njena priča je i tvoja priča, univerzalne vrednosti ženske evropske književnosti i regionalne promocije šest knjiga iz ovog projekta, Kulturni center Danilo Kiš iz Slovenije organizuje šest podkasta pod nazivom Zašto muškarci ne čitaju žene u kojima se kroz razgovor o knjigama analizira tema vrednovanja književnosti koju pišu žene. Projekat je podržala Kreativna Evropa. Nosilac projekta je Štrik iz Beograda, a partneri Naratorium iz Sarajeva, Kulturni center Danilo Kiš iz Ljubljane, Booksa iz Zagreba, Bookvica iz Beograda i Normalizuj iz Podgorice.*





U trećem podkastu Zašto muškarci ne čitaju žene? predstavlja se knjiga Ornele Vorpsi Zemlja u kojoj se nikad ne umire koju je sa italijanskog na srpski jezik preveo Aleksandar Levi, a izdala beogradska izdavačka kuća Štrik.

podcast

Zemlja u kojoj se nikad ne umire

Eklektički instrumentalni đir pun ritmičkih ubrzanja, mali djelić jednog od najhvaljenijih crnogorskih albuma prošle godine. Numera "Pi" sa ploče Kradljivci banana podgoričkog benda Antonio Sančez i Kurvini Sinovi.

<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/reWEnaibIdc?si=AjTb_uDbH9RjuIjG" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Možemo se samo složiti sa autorima i reći Pi! što ASIKS nije češće na živim svirkama. 

Muzička poslastica za one kojima je dosadila i klasična muzika i folk

Scena u Crnoj Gori