Tviter polemika oko prve bradavice Crne Gore sasvim sigurno je zasijenila proslavu najznačajnijeg datuma crnogorske istorije - 13. jula. Čojski i junački, pozivajući se na kvalitete svojih predaka, udarilo se na Milenu Milatović iz kvazikritičkih topova, koji se nerijetko pune u skrivenim partijskim magacinima.
Prijem na Cetinju pokazao je da, uprkos svakodnevnim kletvama u stilu poslanica Petra I, crnogorska politička scena nema problem da se međusobno mazi i liže dokle je dobrog šampanjca i bogatih kanapea. Ipak, takvo licemjerje nije dovoljno sočna tema, pa je jedna nasumična ženska bradavica, ili čak dvije, došla do izražaja u nespretno šivenom korsetu haljine.
Sve te kritički nastrojene perjanice, dobrim dijelom i anonimne, preplavile su mreže pričom da je bradavica nepristojna, prva dama "isprdak obični" (usljed nepostojanja norme kojom se bračni saputnik predsjednika/ce smatra ikakvim faktorom), a bilo je i prigovora što se Milena Milatović drznula da održi govor, jer - protokol se zna.
Zasmetao je i ples ispred Plavog dvorca, koji je bio neprimjeren, opet po njegovom veličanstvu protokolu, budući je crnogorska politička scena do bračnog tandema Milatović bila simbol uljudnosti i štovanja diplomatskih i principa političke kulture. Mnogi su prizivali i duhove (jer glasova zasigurno nije bilo) supruga bivših predsjednika, pa u gnijevu zavapili: kako to Milena Milatović sad govori na svečanosti, a Svetlana Vujanović i Lidija Đukanović nisu nikad?
Umjesto da kritizeri razmotre mogućnost kreiranja instituta prve dame, po uzoru na zapadne države u čije ambasade se kunu, problem je pronađen u bradavici žene koja se, između ostalog, porodila prije par mjeseci. Izgleda da se više ne može računati ni na ljudsku ravan kada su u pitanju ovakve stvari, a pogotovo kada govorimo o ženi čiji je najveći "grijeh" pozicija koju je naprasno stekla.
Ne sumnjam da će mnogi nastaviti da taguju američku ambasadu kad se Šubara opet drzne da pokaže srednjak državi čiji bi trebalo da je sluga, ne mareći za srednji prst koji su ovakvim uvredama pokazali svim ženama u Crnoj Gori.
Narativ da je žena uvijek nečija je nešto sa čime se bori gotovo svaka Crnogorka, bila na poziciji ili ne. Posebno brine veliki broj žena koje u Mileni Milatović vide ideološkog neprijatelja, zbog funkcije koju obavlja njen muž.
Afera sa bradavicom će brzo ostariti, ali će ovakav junački napad ostati model svakodnevice brojnih crnogorskih žena. Dokle god je ona nečija a ne svoja, a "protokol" izgovor za oduzetu riječ, nema tog čojstva kojim ova sredina treba da se diči.