*Pontevedra* Slađane Kavarić Mandić promišljena je i intimna lirska poema koja iz ženske perspektive reflektuje našu egzistencijalnu usamljenost, čežnju za bliskošću, potrebu za smislom i melanholiju prolaznosti.

Kroz narativni glas Soledad Ortege, Španjolke uronjene u sopstvena promišljanja i unutrašnja previranja, autorka istražuje mjesto žene u ličnim i društvenim odnosima prošlosti i sadašnjosti. Na početku je njena priča eksplicitno smještena u godinu 1935, ali kako tekst odmiče, autorka intencionalnim anahronizmima (majica s dalmatincima, muzika u slušalicama, televizor itd) vješto premošćava vrijeme i prostor, omogućavajući da se u glasu junakinje stope glasovi žena raznih epoha. Mehanizam vremenskog i prostornog distanciranja štiti tekst od moguće banalizacije i omogućava da intuitivno pratimo semantički gustu, stihovanu prozu u kojoj jasno skicirana haotična svjetska zbivanja predstavljaju egzistencijalni okvir za istinsku dramu unutar intelekta, osećajnosti i imaginacije pripovjednog glasa. Borba protiv fašizma, nužnost egzila i osećanje kraja dodatno naglašavaju individualnu potrebu za ljubavlju, bliskošću i istinskim povezivanjem, iskazanu u solilokviju pripovjednog glasa.

Poema je prostorno smještena u Pontevedru, turistički gradić koji za protagoniste postaje sigurno mjesto, utočište, istovremeno prostor čekanja i preispitivanja. Soledad se obraća svom mužu, Pedru, slavnom pjesniku i revolucionaru, osvrćući se sa jedne strane na njihova zajednička ideološka opredeljenja i borbe, a sa druge na sopstvenu čežnju, nedostajanje i strah od napuštanja. Ugrađena u ime protagonistkinje, usamljenost je dominantni motiv koji se realizuje kao fizičko odsustvo voljenog, uslovljeno životnom nužnošću, ali češće, kao emocionalno odsustvo u fizičkoj prisutnosti.

*Usamljenost je div koji se spušta sa neba*
                                                                                             
*platno razapeto između dvije strane svijeta*

*putokaz za obmanu i grešku (6)*


Njihov odnos oblikuje neobrađena prošlost puna stradanja i smrti, kao i diskrepanca u iskustvu. Za Soledad je ljubav formativna. Pedra, obilježenog prethodnim iskustvima, i dalje pokreću ideali, a sredina nameće tradicionalne rodne uloge iznad kojih oboje pokušavaju da se uzdignu. Uz beskompromisnost i lojalnost, Pedrovo ime, uostalom, evocira snagu, ali i hladnoću kamena. Upadljivo je i nostalgično vraćanje naratorke u detinjstvo, koje čitamo kao potragu za određujućim dijelom sopstvenog identiteta, zagubljenog u bolnom odvajanju od sebe radi iskustva ljubavi i povezivanja.

![](https://cms.normalizuj.me/assets/ba0c2277-b237-441a-9fec-ee4e8adbff56)
Foto: Normalizuj{.caption}

Ritmičkoj i stilskoj ujednačenosti poeme doprinosi grafičko markiranje teksta – razlikovanje direktnog i indirektnog govora, upotreba kurziva i namjerno narušavanje pravila interpunkcije, što odlikuje postmodernističku paradigmu. U smislu stilske formacije zanimljivije je, međutim, osvrnuti se na određenje i karakteristike žanra, pogotovo kada imamo u vidu da je nakon poeme Barbare Delać *Gdje smo ovo, pričaj mi*(OKF, 2020), Jane Radičević, *Zona neutralnog pritiska* (Partizanska knjiga, 2022) i Vaska Raičevića, *Antievropa* (OKF, 2022), ovo već četvrta poema u savremenoj crnogorskoj književnosti u posljednjih pet godina. A da je žanr oživio i u regionalnoj književnosti najbolji primjer je poema *Deca* Milene Marković (Lom, 2021) nagrađena NIN-ovom nagradom. Zajedničko im je osciliranje između težnje ka neposrednom emocionalnom transferu, dominantnom u poeziji, bez opisivanja, predstavljanja i kontekstualizacije, i tipično epske potrebe da se nakon mnogih vjekova pripovjedanja ispriča još jedna priča koja neće zvučati izlizano, patetično i beznačajno, samo zato što nije monolitna, ni sveobuhvatna. Književnoteorijsko istraživanje u tom pravcu svakako bi bilo zanimljivo.

Za razliku od većine ostvarenja savremenog ženskog pisma autentičnost i iskrenost *Pontevedre* ne počiva na ogoljavanju iskustva autorke i na autofikcionalizaciji. Ona reflektuje mnoga iskustva kao jedno i to tako da se iskazi junakinje uvijek istovremeno odnose na različite egzistencijalne sfere – ljubavnu i partnersku, društvenu i profesionalnu, političku i javnu, pa i stvaralačku.

*Stvarnost je veliki grč između iskrenosti i ćutanja*
 
*U kome uvijek izaberem pogrešno i zaćutim (21)*

 
U toj ravni ostvaruje se široka prepoznatljivost i poistovećivanje, a knjižica nevelikog obima mlade autorke postaje univerzalno svjedočanstvo naše egzistencijalne usamljenosti, čežnje, potrebe za ljubavlju, istinskim povezivanjem i razumijevanjem u uzburkanom svijetu svakog vremena u kojem se živjelo i voljelo. Pred sam kraj odjekuje završna vizija zajedništva, empatije i prihvatanja prolaznosti koja zaokružuje poemu i podcrtava njen značaj u savremenoj crnogorskoj književnosti.


 *Pedro, cijeli svijet se svodi na par*
 
*koraka koje svi prelaze (33)*
 
*ako je naš put kao i svaka druga pustinja u kojoj*
 
*nestaju tragovi*
 
*ne znači da je prvi otkrivamo*
 
*i u toj se tački svako ushićenje unižava*
 
*i svaki ego pada,* 

*izjednačavamo se i jednako volimo prolazno,*
 
*nestajanju svjedočimo kroz krvotok. (34)*

**Članak preuzet sa portala** [Iluminacija](https://www.iluminacija.com/)

Slađana Kavarić Mandić, Pontevedra, Žuta kornjača, 2024.

Kritika portala iluminacija

O egzistencijalnoj usamljenosti svakog vremena u kojem se živjelo i voljelo

Ideja o osnivanju jedinstvene [onlajn knjižare](https://www.platformaknjiga.me/en/) koja će ponuditi najbolje knjige izdavača i autora iz Crne Gore rodila se iz najdubljeg uvjerenja da je u Crnoj Gori napisano, prevedeno i štampano mnogo izvrsnih knjiga koje su, nažalost, nedostupne i nevidljive čitalačkoj publici van njenih granica, pa čak i čitaocima van Podgorice ili Cetinja kao knjižarskih i izdavačkih centara. Navešću samo neke knjige za koja su mi prijatelji iz regiona rekli: „Stvarno? Sjajno! Nisam znao da to postoji!“ i koje sam na ponovljene molbe nosila u koferu ili gepeku kad pođem za Beograd, Zagreb ili Beč: Botanički leksikon Crne Gore Crnogorske akademije nauka, CID-ov prevod legendarne Distinkcije Pjera Burdijea, Transkripcijski rječnik u izdanju FCJK-a, OKF-ovi prevodi savremene švedske, portugalske, i albanske poezije, kao i Brodskog, Šalamuna, Bloka i Transtremera, filozofski ogled Kentena Mejasua „Posle konačnosti“, Plimin temat o Tomasu Bernhardu, prevode Zagajevskog, Bitora, Pereka, Edvarda Lala i tako dalje. 

Da, u Crnoj Gori postoji svijest o potrebi štampanja knjiga, o neophodnosti prevođenja književnosti, književne teorije i filozofije. O tome svjedoči podrška izdavačkoj djelatnosti iz državnog i opštinskih budžeta, obilježena, istina, izvjesnim kontroverzama, ali ipak kontinuirana i dovoljna da se odštampa i objavi veliki broj knjiga koje nijesu objavljene na drugim južnoslovenskim jezicima. Ta je podrška čak i izdavače orijentisane prevashodno na zaradu motivisala da objavljuju mlade, neafirmisane autore iz Crne Gore, dramske tekstove i neprofitne naučne studije. Dakle, ipak je dovoljna i ne tako mala. 

I da, u Crnoj Gori postoji potreba da se ostavi pisani trag o sopstvenom vremenu i da taj trag bude u umjetničkoj formi. Otud, u odnosu na broj stanovnika i veliki broj napisanih novih knjiga svake godine, za koje izdavači takođe dobijaju finansiranje. Čak i kad nije sasvim izvjesno da je riječ o vrijednom jezičkom-umjetničkom djelu koje će preživeti svoje vrijeme, te se knjige štampaju i dobijaju svoju šansu na tržištu.  

**U ČEMU JE ONDA PROBLEM?**

Bez sumnje i prije svega u malom knjižarskom tržištu. A vjerovatno i u nedostatku sredstava da se jednom štampane knjige distribuiraju van uskih krugova profesionalnih čitalaca, prijatelja i znalaca – čitaj: da se reklamiraju i prodaju, izvoze i promovišu u inostranstvu. Dodatno, i u odsustvu potrebe da se jednom objavljene, u javnom (i virtuelnom) prostoru popularizuju na način prilagođen savremenoj čitalačkoj publici (javna čitanja, društvene mreže, blogovi, podkasti, booktook, bookstagram i booktube). A možda i u odsustvu svijesti da je u svkaoj novoj generaciji potrebno odnjegovati nove čitaoce. 

Otud ideja da se tržište za knjige autora i izdavača iz Crne Gore ciljano proširi u virtuelnom prostoru, da veliki broj nesumnjivo vrijednih izdanja, raznorodnih žanrova, objedinjenih na jedinstvenoj globalno pristupačnoj inernet platformi postanu vidljivija i dostupna čitaocima iz zemlje, regiona i svijeta, kao i našim građanima u dijaspori – svima kojima su potrebna i intrigantna.

Otud platformaknjiga.me. Iz želje da bogatstvo crnogorskog izdavaštva bude sabrano na jednom mjestu, tek nekoliko klikova udaljeno od isporuke na bilo koju adresu u svijetu. U namjeri da najnovija izdanja iz Crne Gore u najkraćem roku stižu do knjižara i pojedinaca u južnoslovenskom govornom prostoru. Ne treba zanemariti da taj prostor dijelimo sa blizu 25 miliona govornika, što uopšte nije malo tržište, čak i ako polovina tih govornika nijesu ili ne bi ni mogli biti čitaoci. 

Uz to, Platforma knjiga osnovana je sa ciljem da se u srednjem roku na njoj nađu i one knjige iz regiona i svijeta koje su publici u Crnoj Gori potrebne, a nedovoljno lako i brzo dostupne – zbog visokih troškova uvoza, poštarine, zbog (već je pomenuto) nestabilnog i malog knjižarskog tržišta u nas. Sve ono što poznanike i prijatelje molimo da nam u svojim ruksacima donesu kada idu preko granice i zbog čega još uvijek, već prvog dana, idemo na sajmove knjiga – koji zbog toga i stiču pravo da se nazovu međunarodnim. Strastveni čitaoci lako će pogoditi da je riječ je o bosanskim i hrvatskim izdanjima – da pomenem samo neke izdavače: buybook, Fraktura, naklade Ljevak i OceanMore, pa onda Lom, Kontrast, Partizanska i Akademska knjiga, Radni sto, Nojzac, KCNS, Darma books i drugi (ne)komercijalni izdavači iz Srbije koji u kontinuitetu imaju šta da ponude. A ne treba zaboraviti ni da su muzička literatura i note gotovo potpuno nedostupni kod nas. Sve to želimo da ponudimo na Platformi knjiga. Uz edukativni materijal za najmlađe i originalan poklon program.

Iako sporadično dostupne u nekim knjižarama u Crnoj Gori te su knjige često nevidljive, zatrpane asortimanom papirnice, dekoracijama za uređenje kuće i igračkama. Na Platformi knjiga želimo da primat damo knjigama i autorima, izdavačima koji nisu odustali od kvaliteta, uključujući i dobra samostalna izdanja, da omogućimo njihovu vidljivost i prodaju koristeći se instrumentima savremene tehnologije, individualizovanim pristupom iskusnim čitaocima, ali i onima koji to tek postaju, i sa znanjem o knjigama koje smo pojedinačno, u svakovrsnim projektima sticali godinama. Spremni da na uvijek istu humanu potrebu za dobrim intelektualnim sadržajem odgovorimo na način poželjan u našem društvu, u našem vremenu. 

Iza originalnog koncepta Platforme knjiga stoji tim vrijednih profesionalnih čitalaca i poznavalaca knjige sa čvrstim povjerenjem da i u globalizovanom društvu ustrojenom na principima liberalne ekonomije knjige imaju šansu – u novim formatima, ali i u tradicionalnoj štampanoj formi – ako ih tretiramo kao originalni kulturni i umjetnički (a ne industrijski) proizvod od čije dostupnosti zavisi širenje uticaja kulture. 


Inicijativa za online knjižaru "platformaknjiga.me" ima za cilj promovisati i učiniti dostupnijim knjige crnogorskih autora i izdavača na globalnom nivou, oslanjajući se na bogatstvo crnogorskog izdavaštva i potencijal tržišta od 25 miliona govornika južnoslovenskih jezika.

O egzistencijalnoj usamljenosti svakog vremena u kojem se živjelo i voljelo

Sve knjige iz Crne Gore na jednoj platformi