U školi smo naučili kako su naši daleki preci bili lovci ili sakupljači. Buvljak je mjesto gdje se te dvije urođenje prirode spajaju. Lovci i sakupljači na jednom mjestu.
Na buvljak dolaze profesori emeritusi i tapkaroši, doktori i beskućnici, djeca i starci. Ne postoji centar buvljaka, nema mape da osigura pronalazak. Nikad niko nije sreo prosječnog kupca. Buvljak je mjesto posebnosti, decentralizovana metafora svijeta koji se urušava u proizvodnji. Ljudi se bore i kopaju po ruinama, njihovi motivi su razni, ali zajedno održavaju iluziju.
Buvljak je potraga za definicijom lijepog, vrijednog i starog. U međusobnom odnosu tih elemenata nastaju vrijeme, estetika i cijena. Pravi majstori buvljaka se ne otkrivaju u prvi mah, oni puste nekoliko sekundi prije nego ti nazovu dobar dan. Oni se cjenkaju u životu, ali su zadržali naivnost djeteta, toliko da rovare po smeću.
Buvljak živi od slobodnih elemenata izvan sorte i hijerarhije. Buvljak je pokušaj bjekstva, nostalgije, ali i tačka obrta, novih ideja. Sve na buvljaku pulsira i mijenja se u sekundi. Jedan pogled oktriva novo stanje na terenu.
Buvljak je paralelni univerzum koji ne uspijeva da pusti krv, da se sasvim olinja, resetuje, već živi kao po nekoj kletvi. Ništa buvljak ne može ubiti, osim možda Internet. Kupci guglaju, prodavci guglaju, mašina želi da bude arbitar i pokvari igru. Internet truje neizvjesnost, sortira i nameće, oporezuje, blokira. Sve to radi glumeći otvorenost buvljaka, dajući bezbroj šansi koje su zapravo sve usmjerene ka profitu.
Buvljak još odolijeva, jer je mjesto susreta ljudi od mašte, rizika i volje. Ustati u zoru, pustiti se kroz otpatke svijeta koji te toliko puta izdao i u njima pronaći zadovoljstvo, blago, smisao. To je čitanje grada, mjesto privida i šanse, tačka u kojoj postajemo kuratori vlastitih misli i slobodni stijelci. Sakupljači i lovci, opet i opet.