Misao na webu
CRNA GORA,
nova poezija

Tri porodične pjesme

.
Izbor stihova iz neobjavljene zbirke poezije, premijerno na portalu Normalizuj

I

Moja braća su zdravi ljudi

neopterećeni povišicom

zadovoljni ako ikad dobiju i minimalnu

oni su vječno začuđeni zašto im otac uplaćuje osiguranje

ne bune se što rade na crno

normalni ljudi u kapitalističkom bezvremenu

zadovoljni ispodprosječnom platom

skromim poklonima za skromnu djecu

njihove radosti potrošačko društvo ne bi ni priznalo za radost.

Tako je lako nikom ne zavidjeti

nikoga ne mrzjeti

živjeti neposredno bez gorčine

zavidim im

jer su bolji ljudi od mene.

II

Moj otac je pravi proleter

društveno osviješćeni električar

koji je previše pošten da se prikloni bilo kome

odrasla sam uz antiratne parole

prezir prema lokalnim ulizicama

i partijskim profiterima

on me naučio da čitam klasike

i da se rad uvijek isplati.

Još uvijek nije

ali još mu vjerujem

jer nikad nije lagao

čovjek

kome je istina

osigurala da ima nezaposlenu djecu.

Majka stalno govori

da ocu nije važno da je nešto lijepo

samo završi stvari da budu funkcionalne;

vječno ću braniti tu estetiku unutrašnjeg

jer rad nije lijep

ali je težak

poštenje nije isplativo

spoljašnja ljepota je čist

kapitalistički izum

nastala u uređenim salonima

fukare.

III

Moja majka ima reumatoidni artritis

u čvorovima na njenim prstima

ima više ljubavi nego u cijeloj prosječnoj ženi.

Živi od sreće svoje djece

za raspoloženje muža

ne trudi se da bude u pravu

to prepušta drugima kojima je

takvo nešto važno -

meni na primjer.

Ona se trudi na drugi način

ona brine i nikog ne opterećuje svojom brigom

jedini pokazatelj brige je njena autoimuna bolest

o kojoj jedva brine.

Ilustracije: Boris Glamočanin, Family identity, 2007.