Albreht Direr je usnio nešto što bi današnjeg gledaoca moglo podsjetiti na nuklearne eksperimente u Nevadi, ili neku drugu vrstu atomskog čistilišta na kome se trenira smak svijeta. Pola milenijuma prije cijepanja atoma, Nagasakija i Hirošime, veliki slikar je zapravo u snu vidio nešto što mu je ličilo na veliku vodu koja pada sa neba.
Akvarel i prateći tekst opisuju apokaliptični san koji je Direr usnio u noći između 7. i 8. juna 1525. Na slici je prikazan pejzaž sa razbacanim drvećem. Ogroman stub vode šiklja, širi se blizu zemlje i poplavljuje, dok drugi manji stubovi vode počinju da padaju sa neba. Istoričari ukazuju da je slika nastala u periodu velike vjerske neizvesnosti, sa rođenjem Reformacije, i mnogi su se plašili da će potop uništiti svet.
Ispod akvarela Direr je napisao opis:
"Imao sa, ovu viziju u snu i vidio koliko je velikih voda palo sa neba. Prvo je udarilo u zemlju oko četiri milje od mene tako strašnom snagom, ogromnom bukom i prskanjem da je potopilo čitav kraj. Bio sam toliko šokiran ovim da sam se probudio prije provale oblaka. A pljusak koji je uslijedio bio je ogroman. Neke od voda su pale nešto dalje, a neke blizu. I došle su sa takve visine da se činilo da jednako sporo padaju.
Ali prva voda koja je tako iznenada pala na zemlju, pala je takvom brzinom, praćena vjetrom i tako zastrašujućom hukom, da mi je, kada sam se probudio, cijelo tijelo zadrhtalo i dugo nisam mogao da se oporavim. Kada sam ustao ujutru, naslikao sam gore kako sam ga vidio. Neka Gospod sve okrene nabolje."
U nacrtu svoje neobjavljene knjige "Savjeti mladom slikaru" cijelu deceniju ranije, Direr je zapisao: "Koliko često vidim veliku umjetnost u snu, ali kada se probudim ne mogu da je se sjetim; čim se probudim, moje pamćenje to zaboravlja."
Umjetnik je svoje snoviđenje naslikao na papiru dimenzija 30x45 centimetara, u tehnici akvarela, a djelo se čuva u Muzeju istorije umjetnosti u Beču.