U dirljivom filmu Čelična kandža (The Iron Claw, 2023), američku rvačku porodicu Von Erich u pakao vodi očeva ambicija da mu sinovi postanu šampioni svijeta. Jedan za drugim momci umiru i ubijaju se, kriveći za sve navodno porodično prokletstvo koje prelazi sa jednog na drugog. Zapravo, sinovi su odgojeni da ne vide prokleti učinak rođenog oca koji porodicu vodi iz smrti u smrt. Barem nam se tako sugeriše u ovoj drami snimljenoj po stvarnim događajima s početka osamdesetih.
Braća Von Erich lijepa su metafora ambicija i ciljeva savremenog čovjeka. Gurati kroz svijet koji od tebe traži šampionski pojas, navići se na stanje nadražene tjeskobe, znači uporno gaziti svoje mentalne granice. Nije slučajno da se za razjarenog čovjeka kaže da je van sebe. Izašao iz vlastitog života, mnogi će se moderni rob prepoznati u mukama Von Ericha starijeg i svih talaca njegove psihoze.
Dovoljno je osvrnuti se naokolo. Koliko kompeticije i otrova na društvenim mrežama, koliko ucjena koje počinju u školi kad se djeca podijele na uspješne i gubitnike. Put stalne potvrde vodi ka stanju nezadovoljstva u jalovoj pobjedi. I kako onda vaspitati djecu, kako izbjeći otuđenje u jednom tako namještenom turniru?
Valjda je osnovna uloga roditelja nježnost kojom će dijete podučiti emotivnoj razmjeni. Ako temelji u tom dijelu stoje čvrsto sve ostale nevolje biće lakše savladane. Omanemo li u tom osnovnom pozivu, biće zalud uspjesi. Zapravo, svaki uspjeh će ostati u sjenci jednog fiktivnog ali snažnog poraza pod kojim se ego povija i deformiše.
Manijakalni otac sokolova Von Erich strašni je simbol tog otuđenja. Čovjek zapravo ne vidi, ne čuje što se dešava, razbija glavu u produženom trajanju kalkulacije, oduzima i dodaje, samo da dođe do sigurnosti. Ali sigurnost je mit podvaljen u reklamama za zubnu pastu, sigurnost se ne može dostići sabiranjem, oduzimanjem, niti bilo kojom drugom računskom radnjom. Ono što je najbliže osjećaju punoće (ali nikad potpune sigurnosti) doseže se već u trećoj godini života pri prvim svjesnim zagrljajima. Dječaci Von Erich su tada radili zgibove i brojali pločice na ćaćinom stomaku. Izabrali su pravilo - budi najbolji, najuspješniji i tako zajebi sudbinu, ili bolje reći, to je kobno pravilo izabralo njih.
U svijetu takmičenja kojim vlada patologija uspjeha emotivni padovi su očekivani. To je tekovina istorijskog trenutka u nama: mjerenje obima, struka, zagriza, GDP-a, viška kilograma, dodavanje emulgatora, sisa, boje, gutanje preparirane hrane koja održava budnost organizma i sagorijevanje u šećeru, sve to što je savremena Amerika, pa za njom cijeli svijet uzeo kao svoju strašnu dijetu, izgleda da se bliži nekakvom klimaksu. Zato se bolje umiriti i pripremiti nejač za haos koji je već okružio svaki dio planete zvane čovjek. Zajebi uspjehe, spasi se, zvuči gotovo kao poziv na metanoju, no ovaj agit-zen valja lišiti vjerske sedacije i religijske podvale. Zapravo se traži revolucionarni iskorak iz glavnog toka i otkrivanje novoga u sebi. Bolje reći otkrivanje starog, iskonskog čovjeka, koji valjda neposredno biva samo u djetinjstvu i starosti, odmaknut od tenzija srednje dobi.
A srednja dob je teška, jer nosi dvostruku masku. Čini ti se da si na pola životnog puta, a zapravo svako malo dobiješ informaciju da su kolegi pronašli tumor u testisu, ili da se neki ispisnik prosto nije probudio. Šetaš parkom i prvi put tamo negdje oko četrdesete pomisliš, ovuda sam sto puta prošao, ali tek danas nekako osjećam i shvatam da će me stabla nadživjeti. Koja prosta misao, ta hrapava borova kora će mirisati kad me ne bude, na spravama će se grčiti novi bicepsi, a trim stazom će kliziti neki naknadni ljudi.
Mora biti bolje prepustiti se tim znakovima rane najave kraja, naučiti se sporom hodu, nego trošiti život u cilju slave koja se dobija u ringu. Pjesnici to kažu, od Šobića do Zagajevskog, ali i grobovi novomučenika, američkih rvača zlatne kose iz okruga Denton, Teksas. Da ne bude sve crno, jedan od loze Von Erich se izvukao, valjda zato što mu nije bilo suđeno da bude šampion. Ostao je na farmi sa ženom, sinovima, snahama i 13 unučadi. Kevin Von Erich, kao Noje poslije potopa, sa potomcima koji treba da krenu dalje i zaborave prokletstvo porodice, čovjeka i cijelog svijeta.