Postoji nešto paradoksalno u našoj sklonosti ka dogmi, nekakva obrnuta logika da se odbacivši domaće jednoumlje i nastranost, a prihvatajući tuđe navodno iskobeljaš iz zaostalog plemenskog okvira u kome caruje sve ono što kao umna bića želimo odbaciti.
Onda ikonu koju kupiš uz dnevne novine Dan zamijeniš figurom Bude iz Ikee, umjesto tamjana zapališ mirisni štapin, zamisliš kako si na Tajlandu ili da si mudar kao Sidarta. Tako vozdignut iznad naške čamotinje gledaš ka Istoku, ali onom dalekom, i stvaraš novu dogmu pomodarstva koja je pogrešna koliko i domaće vjersko posrnuće - ako ne i grešnija, jer se uglavnom pravimo da nešto znamo, samo da ispadnemo cool.
ŠTAPIĆI & KANALIZACIJA
Zamislite da u centru Podgorice uđete u neki butik u kojem visi ikonostas ili arapska kaligrafija, dočeka vas tamjan ili neka slična apa. Rekli biste, možda sa pravom – ovo je nedopustivo, u našoj sekularnoj državi neko se razmeće onim što bi trebalo da je stvar unutrašnjeg, i još me prisiljava da udišem sandalov badnjak ili kakvu drugu smolu!
E tako vam je moja sloboda svakodnevno ugrožena. Uđem u butik - figura Bude; udjem u kafić, budistički ornamenti; mirisni štapići i meditativna muzika za opuštanje i misao o reinkarnaciji. Taman uteknem od toga, pomislim da ću spas pronaći u knjižari, a tamo me u izlogu dočeka još buda, po cijeni od 10 do 20 eura. Ne ulazim u knjižaru, zaprijetim crnogorskim bramanima da ću se obračunati sa njima, ali nikako da dođem do artikulisane osvete, da stupim u samo srce te pseudoduhovne blaziranosti koju ljudi žive.
Što zapravo jednom crnogorskom hrišćaninu ili časnoj muslimanki znači Buda i ko je taj Mirče Elijade koji šeta našim gradom, ko je poznavalac budizma za koga se opremaju izlozi u centru jednog balkanskog glavnog grada, u kome još uvijek veći dio prigradskih naselja nema kanalizaciju… Mislim naglas - nije slučajno da je nacionalno prepoznati umjetnik koji je vajao prvog sveca ove zemlje u osvit referenduma, prije tog svetog čina izradio gigantskog Budu za kafić u kojem je izlazio politički Don i njegova tranziciona svita.
KULT POTROŠNJE
Moda, reći ćete, znam, ali pitam se zašto su ti trendovi tako neumitni, tako lako prihvatljivi i formativni za svaku vukojebinu koja se opredijeli za novi šik. Možda zato što vrište od površnog cinizma i manira, i sa sobom ne nose ni najmanju obavezu poštovanja kulture (budističke) koju prisvajaju.
Foto: Br.M.
Kad smo kod pitanja prisvajanja & kulturne aproprijacije, odgovor valja potražiti kod najvećih kupaca i stručnjaka za tu oblast, Amerikanaca. Ono što je najsvetija tačka za jednog budistu, Budino lice, glava, autokefalija takoreći, prodaje se na milion načina. Budinu glavu (slava joj i milost) mnogi Amerikanci koriste kao saksiju, pepeljaru, ćasu, teglu za kolače. Ako ćemo da guglamo, naći ćemo da oko 4 procenta američkih proizvoda sa Budinom glavom zapravo neka vrsta čokoladnog prislačka.
Poznati stručnjak za budizam Majkl Džerison objasnio je ono što zapravo bode oči – riječ je o jednoj vrsti blasfemije, ili, drugim riječima, simboličkoj orgiji koju tržište privodi namjeni feeling good kulta na kome raste potrošačka manija. Sve neutažene neuroze modernog zapadnog čovjeka u koje bi i veseli Balkanac da se broji, traže svoj spas u mekanom Budinom naručju.
Ima nešto zajebano u kapitalizmu i trendovskoj mudrosti koja se tako brzo širi. Posrijedi je, dakle, vid kolonizovanja i zloupotrebe tuđe kulture, koja od sve te pijačne groznice nema nikakve koristi, (osim opšteg nerazumijevanja onoga što je suštinsko svojstvo uvoznog kulturološkog i filozofskog koda).
KLETA JOGA
Nije bilo dovoljno što su crnogorske kuće počele da krase slonovska prkna okrenuta ka vratima i ostale mamipare, feng shui eksperti koji su zamijenili rakljare, sad su budističke figure must have, kao i nekoliko osnovih budističkih mirbožanja i mantri o ustrojstvu svijeta. Pa se ti Crnogorko snađi, izmjeri energetski nivo životnog prostora, nađi svoj mir, posebno kad lokalni pop prokune jogu, ili ti komšinica kaže da joj se aneurizma začela od asane pluga.
Pop iz nahije, jogina iz Siti kvarta, ili odža što razgoni džine na buljuke, latice su istog cvijeta - komesari spiritualne propagande koja gazduje tržištem rituala. Na tom se marketu svako malo pojavljuju novi trendovi, kao da nas ovi stari nisu dovoljno umorili. Treba biti budistički smiren pa izdržati tolike nalete duhovnosti za sitne pare. Lično bih sve to prenemaganje naplaćivala mnogo skuplje.