Ajde da ne pričamo o tome kako nije odgovorno pred osnovce stavljati anketu bez prethodne konsultacije sa roditeljima ili njihovim predstavnicima. Stavovi osnovaca su važni i treba ih obuhvatiti istraživanjima, ali poštujući osnovne etičke principe. To što je anketa u podgoričkoj OŠ Štampar Makarije bila metodološki sporna i što pitanja nisu bila prilagođana osnovcima, samo je vrh ledenog brijega. Naravno da je problem kad se djeca iznebuha pitaju treba li samoubice sahranjivati na groblju, a zavisnike ostaviti da umru, ali još veći problem u ovom slučaju su pogaženi principi koje nastavnici i direktori očigledno ne poznaju ili ne poštuju.
Ajde da ne ulazimo ni u to kako je moguće da direktor osnovne škole, gospodin Novica Gačević nije obratio pažnju kakvu anketu daje učenicima i da uvažimo njegovo lakonsko izvinjenje povodom toga. Ali teško je ne zapitati se kako to da nijedan nastavnik koji je dobio anketu sa namjerom da je proslijedi dalje nije osporio takvu namjeru, jer je ipak riječ o maloljetnim učenicima, osnovcima. Opet, ni to nije tako nerazumljivo s obzirom na društveno-političku zbilju koja direktno utiče na prosvjetu, taj bastion uhljebljenja, korupcije i lošeg upravljanja koji je odavno trebalo mijenjati iz temelja.
Ono nad čim svi treba da se zabrinemo i što treba da bude predmet opšte brige je kako to da na pitanje novinara o spornoj anketi direktor škole odgovara da „čeka partijarha“ i da nema vremena da se, kako reče bakće s „dokonim ženama“.
Kakve veze sa anketom imaju vladika i pravoslavlje i zašto sopstvenu grešku direktor brani napadajući i omalovažavajući žene?
Da bi bio primitivan i mizogin, pa da zamijeniš posao sa crkvom treba da si bez osnovnih skrupula, koje se obično osvajaju obrazovanjem i radom na sebi. Ili si naprosto prosvetni radnik u Crnoj Gori, direktor škole koji se autuje u širu zajednicu kao branik teškog primitivizma umjesto osnovnog obrazovanja.
Inferiorna žena je fundament crnogorskog slabića, nasilnika i zatucanog vjernika koji u odnosu na ženinu slabost mjeri svoju snagu. U odnosu na žensku servilnost mjeri se autoritet koji seže sve do patrijarha, što postaje duhovna, gotovo genetska predaja. Umjesto da se svi skupa, na svim nivoima sa tim borimo, da se zapitamo nad nasiljem i mukom, mi ljudima koji dijele vrijednosti bazirane na pokornosti i inferiornosti žena dajemo pravo da rukovode obrazovnim ustanovama, da ispravljaju političke nepravde i propagiraju pravoslavlje, kao da sekularnost nije naša obaveza, dokle god se obavlja kakav državni posao.
Direktor Gačević je fenomenološka sramota crnogorske prosvjete, egzemplar loše politike i nedostatka sveopšte brige za obrazovanje i napredovanje, slika resora poznatog po ćutanju, sigurnim platama i radnim mjestima onih koji zaboravljaju na svoju dužnost i radnu etiku, društvenu situaciju zbog koje treba da se zastide jer nisu dobri u svom poslu, jer se pred njihovim očima relativizuje i ponižava njihov rad, jer se njihovo neznanje vidi u rastućoj dekadenciji i poraznim statistikama o životu i vrijednostima mladih, dakle, u svemu oko nas.
Pita li se neko na koji način ovakvi istupi čelnika ustanova utiču na zaposlene u školi, kako se osjećaju nastavnice i nastavnici usljed ovakvih ispada njihovog direktora, kako se učenici škole osjećaju kad u medijima vide što su prioriteti direktora i koliko cijeni žene.
Kako se osjeća svaka žena kad je se sa centra moći opetovano stavi na mjesto kakvo joj po patrijarhalnom uvjerenju pripada i kakva je zapravo njena uloga u današnjem društvu podignutom na plećima žena, na javnom konsenzusu da im istinski pripada samo da budu inferiorne. Da li to brine ministra prosvjete, ili i on ima prečeg posla?
Vulgarizacija prosvjete, koja je uvijek patila od pokornosti autoritetima – za što su nerijetko krive opšte strategije obrazovanja i upitna ministrovanja, sad se više nego ikad otkriva u svojoj ništavnosti, u svojoj sljepoći za sopstveni poziv, koji bi trebalo da odigra ključnu formativnu ulogu u životu budućih ljudi. Kukavičluk na tom polju dovodi do direktora poput Gačevića koji nedjelju provodi ne misleći o strategiji za edukaciju učenika zabrinut nad statistikom koja poražava, nego na ulici, ali u miru, sa svojom braćom u hristu, da ga vide oni koji su ga postavili, poglade ga po mizoginoj glavi i mirno pravoslavlje!
Ako je osnova normalnog života i uslov slobode kritičko razmišljanje, onda su naše škole izvor neslobode i dogmatizma koji partijskim diktatom bivše vlasti opravdava još dublji primitivizam, afere i ženomrzačke ispade. Da je autoritet mnogih ljudi iz prosvjete upitan i da su spremni da pod bilo kakvi pritiskom odstupe i pljunu iznad sebe, pokazala je proljetos matura.
Nesposobnost da se odupre neznanju, pritiscima i spremnost da se pogazi svoj poziv među prosvjetarima je vrlo jaka. No, to je druga tema.
Hoće li direktor Gačević danas u zbornicu ući mirno ili će mu se u zbornici zatražiti ostavka? Bojim se da na ovo pitanje svi znamo odgovor.