Lamentiranje nad sudbinom crnogorskih materica, odnosno stepena njihove boli tokom mjesečnog ljušćenja, ukrasilo je osmomartovsko jutro. Najava poslanice Jevrosime Pejović da nam za ovaj višestruko važan dan sveden na preskupe karanfile i jeftine poruke poklanja inicijativu o menstrualnom odsustvu izazvala je burne reakcije na internetu.
Pohvalno je čuti da se poslanica koristila resursima Istraživačkog centra Skupštine Crne Gore, te ne sumnjam da su iskazani nalazi izvedeni na osnovu temeljne analize. Ipak, nama običnim građanima i građankama su na raspolaganju resursi koji zavise od pojedinačnog stepena digitalne pismenosti i domena novinarsko-istraživačkog duha. Stoga pretpostavljam da je menstrualno odsustvo bio poprilično tražen google search, odmah nakon „jeftini buketi podgorica“.
U kontekstu teme, jedina zemlja u Evropi koja je zakonom definisala menstrualno odsustvo je Španija – ako vas „baš boli“ možete odsustvovati 3 do 5 radnih dana. Statistika, kao generalni pokazatelj uspješnosti neke javne politike, daje poprilično nezavidne cifre. Za godinu dana od implementiranja zakona svega 1559 puta je zatraženo menstrualno odsustvo u državi koja broji čak 49 miliona stanovnika.
Iako promovisano kao ultrafeministički korak naprijed u ženskim (radnim) pravima u periodu usvajanja zakona, ne djeluje da je menstrualno odsustvo doživjelo svoj puni procvat. Sagovornice britanskog Gardijana navode da svaki put kada žena sa dijagnostikovanom endometriozom zatraži odsustvo, ona biva u riziku od otkaza. Da li će ipak biti da se, radi regulisanja bolnih menstruacija, prvo moraju regulisati ženske radne boli?
Poslanica Pejović na svom Instagram profilu objašnjava da će žene morati jednom godišnje, najkasnije do 31. decembra, pribaviti potvrdu od ljekara da pate od sekundarne dismenoreje, ili narodski rečeno bolnih menstruacija, koje bi bilo dokaz onemogućenosti za rad. Uprkos tome što je bol u ovom slučaju individualna/subjektivna kategorija, a za šta kao dokaz prilažem svoju medicinsku bibliju (sestru doktorku) i muškarce prikačene na spravu koja indikuje menstrualne bolove, neki stručnjaci će ipak morati da ocijene vaše uvijanje i da na papiru napišu da li zadovoljavate pravo na odsustvo.
Ostaje nejasno da li se po potvrdu ide upravo u periodu krvarenja, kako bismo svojim bljedilom, tromošću i vrtoglavicom dokazale da nam je potreban slobodan dan u toku mjeseca. Možda će biti potrebno popuniti upitnik sa pitanjima na primjer koji tip uložaka koristimo, koliko tableta zgutamo za tih 7 dana ili šta sve moramo da radimo u toku dana pretvarajući se da nismo pred izdahom snaga. Na kraju krajeva, šta ćemo mi što se geslajtujemo godinama da nam nije ništa - ali tek nakon table brufena od 600 miligrama?
Nije bilo davno kad se na ovom portalu mogao pročitati veoma ličan i još sjajniji tekst mlade autorke Hane Rastoder o njenom iskustvu odlaska kod ginekologa, stoga ću ostaviti čitateljkama da na osnovu njenog i sopstvenih iskustava daju malo mašti po gasu i zamisle jedan odlazak kod ljekara po potvrdu da vas jajnici ipak bole malo više nego što bi trebalo…
Nisu potrebni istraživački timovi da bi se, shodno praksi, sagledao položaj jedne žene na crnogorskom tržištu rada. Dovoljno ironično, momenat kada menstruacija ode na makar 9 mjeseci i dalje predstavlja najveću opasnost po radni status, a ne još da se, u ovom kontekstu, sada „drznemo“ da odsustvujemo po jedan dan mjesečno zbog kojekakve boli u donjem stomaku.
Tema menstrualnog odsustva otvara i pitanje vraćanja na mala vrata ideje o ženama kao slabijem polu, a na čijem istrjebljenju aktivno radimo gotovo cijeli vijek za nama. Da li će žene koristiti ovo pravo od straha od otkaza, i da li će poslodavci sada imati dodatni razlog da prazno radno mjesto popune muškarcem? Na kraju krajeva otvara se i pitanje prava na privatnost -zašto cijela kancelarija mora da zna kada menstruiram?
Primjena i uspjeh neke javne politike umnogome zavisi od socijalnog i vrjednosnog ambijenta zajednice u kojoj se primjenjuje. Stoga, i ovog osmog marta se pitamo koliko još stepenika je potrebno da pređemo da bi se otvorila normalna debata o ovim i sličnim pitanjima…