Hercegnovski filmski festival (Herceg Novi Film Festival – Montenegro Film Festival) ima preduslove da postane evropska filmska destinacija: geografsku poziciju, prirodna i kulturno-istorijska bogatstva, ambijent koji osvaja, turistički grad i sezonu, kao i bogatu umjetničku tradiciju. Povrh svega toga, ni blizina Dubrovnika i drugih regionalnih centara nije mana.
Ipak, baš taj festival dugo nije uspijevao da stekne veći ugled. Promjena je stizala postepeno, posljednjih godina, kad se festival počeo razvijati. Dovode se značajni goste iz filmske industrije, a u međuvremenu je akreditovan od strane međunarodne federacije filmskih producenata i uvršten u mrežu koju čini četrdesetak najrelevantnijih svjetskih filmskih festivala.
Za ovogodišnje izdanje najavljen je i dolazak jednog od velikih sineasta 21. vijeka, iranskog reditelja Ašgara Farhadija. Nažalost, to je u široj javnosti ostalo u drugom planu zbog jedne preventivne i nepotrebne cenzure — autodestruktivne greške kakva je nesvojstvena čak i mnogo manjim, lokalnim filmskim smotrama. Čuli ste, ali da ponovomo – glumac Dragan Mićanović nije otvorio festival, jer je u govoru trebalo da kritikuje vlast u Srbiji.
Neko će reći, to se brzo zaboravlja, ali iskreno, nisam siguran.
Vjerujem da je samo izdanje festivala prošlo u skladu s očekivanjima, afirmisalo domaći film, animirao publiku, dogovorile su se nove koprodukcije, premijerni defilei, razgovori... Ali sve to je ostalo medijski u drugom planu zbog skandala sa cenzurom Mićanovićevog govora.
Pokrovitelji festivala i organizatori svečanog otvaranja su morali znati da su politički govori na svečanostima česta pojava i sastavni dio najvažnijih filmskih festivala, nekad čak i poželjna pojava za dodatni publicitet. Gost iz Irana, reditelj Farhadi, između ostalog, poznat i po političkim istupima na svjetskim festivalima, gdje kritikuje iranske vlasti, kao i američku administraciju.
Zanimljivo bi bilo zamisliti da je Fahradi, bio planiran da otvori “novljanski” festival, s njemu svojstvenim filipikama:
Mr. Farhadi, to ne možeš da govoriš u Crnoj Gori, idi u Iran, ili u Ameriku. Šta, kako? Ne bi smio da govoriš ni tamo? Pa eto, ni tamo ne vole da slušaju tvoje probleme, normalan svijet.
Fahradi: Da, ali ja ne mogu da držim govore i predavanje bez pominjanja politike, svi moji filmovi su o ljudima na koje se reflektuje politička zbilja, bilo da su u pitanju klasni sukobi i socijalna nejednakost, teokratski zakoni, položaj žene, kud god da se okrenem moji junaci ili ja nailazimo na politiku i poitičke odluke.
Mr.. Fahradi mi, ovdje, na festivalu uopšte ne govorimo o politici, isključivo razgovaramo o filmskoj umjetnosti... U slučaju da neko nekad i poželi da govori o politici, može da se približi moru i da nadvikuje talase, da vježba glasne žice kao Demosten, mada došao si za vrijeme bonace, talasa, kao što vidiš, nema.
Fahradi: A ja uopšte nemam šta reći izvan polja politike.Politika oblikuje društvo, ko bješe rekao to?
A ako ne možeš o filmovima? pričaj im o fudbalu, kako si zadovoljan sa učešćem Irana na Svjetskom prvenstvu?
Fahradi: Pa s obzirom da je administracija predsjednika Trampa....
Ne, i tu je bilo politike. Možeš o iranskim urmama?
Fahradi: Da li da im pričam o novom setu sankcija na izvoz poljoprivrednih proizvoda ?
Ne, zaboravi urme. Pričaj o tome šta trenutno radi Izabel Iper?
Fahradi: Prošlog mjeseca je održala jedan tako dirljiv i potresan masterklas na kojem je govorila o stradanju u Palestini...
Bolje pričaj o njenim budućim projektima...
Fahradi: Sljedećeg mjeseca ima snimanja neke francusko-belgijske produkcije u Srbiji...
NE o Srbiji!
Fahradi: Pa kazali ste ne o politici, a Srbiju niste pominjali, do sad.
Ašgarrrr, Dosta! Politika je Srbija, Srbija je politika! Odustajem! Obratićeš se na farsi jeziku, reci da ti domovina nedostaje i da se tako najugodnije osjećaš. Naši će prevoditi, preventivno.