Misao na webu
CRNA GORA,
vještačenje crnogorskog pena

Nije nasilje dok krv ne padne

Foto edit: Normalizuj
Kako je incident na Cetinju i napad na predsjedničkog kandidata Milatovića inspirisao udružene crnogorske pisce da zaprijete ambasadama EU i SAD

Prema podacima dostupnim na širokom webu, Crnogorski PEN centar je književna organizacija koja nema sajt, a kao elektronsku adresu koristi yahoo. Kako književnici sjednu i organizuju posao ljeta gospodnjeg 2023. bez web sajta i službenog mejla? Kome šalju svoja pisma yahoo poštom, i da li se neko od viđenih penovaca sjeti da krikne, ljudi moji, moramo ovo uozbiljiti, makar spolja.

Možda se u Crnogorskom PEN-u zaista vode borbe, prelamaju struje, jedna koja bi da zakupi domen, druga koja bi da pređe na gmail… Ko to zna, pisci su mušičavi, skloni klanovskom pristupu i dok ovo pišem, osjećam da se PEN centar ljuti jer ga čačkam u nejaka mjesta. Pa šta ako nemamo sajt i službenu elektronsku adresu? Važna je naša suština, a ne slika koju šaljemo digitalizovanoj i degenerisanoj javnosti!

U potrazi za tom suštinom Crnogorski PEN je prije nekoliko dana oglasio svoj stav o incidentu na Cetinju gdje je nekoliko desetina građana urlanjem, guranjem i podignutim kišobranom dočekalo Jakova Milatovića, predsjedničkog kandidata. Grupa nezadovoljnika uspjela je da načini usko grlo na ulazu u neku cetinjsku zgradu, da se u guranju i metežu Jakova Milatovića za trenutak vidi kako posrće, što je oduševljena tviter zajednica njegovih oponenata pozdravila pokličem: Belveder nije pao, ali Jakov jeste.

Ništa ovdje ne bi bili čudno da Crnogorski PEN nije izašao sa saopštenjem u kome guranje, urlanje, psovke, prijetnje ne pominje, a Milatovićevo obezbjeđenje optužuje da je saplelo svog kandidata i izazvalo pometnju. Od kad je vojvoda Šešelj onomad rekao za pretučenog da se okliznuo o koru banane, čini mi se da nisam svjedočio hrabrijem sofizmu. Grupa skrupuloznih vještaka iz Crnogorskog PEN-a uzročno-posljedični niz na Cetinju počinje od bezbjednjaka koji grli Milatovića i posrće, dok okolni špalir i razulareni topli zec ostaje u maglinama transcedencije i demokratske mirovine, odakle goloruki živalj tu i tamo sijevne ambrelinom.

Ne samo da su penovci iznijeli svoju forenziku, već su zaprijetili EU i SAD da će obavijestiti relevantne adrese o njihovom ponašanju. Ko su te relevantne adrese i sa kakvim su ekstraterestrijalnim kolektivima penovci u dosluhu, nisam siguran, ali eto, pošto su zvanični Brisel i Vašington osudili nasilje na Cetinju, naši poete, pisci i esejisti vele da će ih tužiti relevantnim adresama, kladim se samom Vašingotnu i Briselu, vjerovatno preko onog yahoo mejla.

U međuvremenu, francuski ambasador u Crnoj Gori je nalet cetinjskih rodoljuba nazvao fašističkom agresijom na ljudske vrijednosti, što je moram priznati neobičan ton za jednog diplomatu, čak bih rekao neprimjeren, pa neka se sam brani od oštrog pera penovaca koji će ga ove rede vjerovatno preko Antene M ili portala Aktuelno dobrano izbebati, da zapamti kako je kačiti se sa ljutim esejistima.

Cijela ova nedostojna kampanja je prolazna, ali ima svoje ozbiljne posljedice, tjera čeljade da opet pogleda snimak i da pristupi užasima postistine. Zbog ta tri slova PEN koja su valjda nekad nešto značila, čovjek opet testira svoj zdrav razum. Da li je moguće da sam toliko slijep/a, s pravom se pita neko čeljade van PEN centra. Kako je moguće da vidim rulju koja kidiše tamo gdje mirni građani samo mirno stoje. Čak je i DPS pogriješio, zamjeraju pisci, jer je brzopleto osudio incident. Na taj način, nakon kritike Amerike, EU i DPS-a, crnogorski penovci prelaze na novi nivo političke fikcije gdje uživaju apsolutnu slobodu vizije, koja je po nekima fašistička, a po njima domoljubna i građanska.

Da im ovdje ne presuđujem, reći ću tek da u nesretnoj zemlji koja trideset godina živi političko nasilje ne ustati protiv političkog ekstremizma znači zazivati nasilje i odmazdu. Jezičko zanovijetanje i vrcavi palamud - je li se na Cetinju dogodio fizički napad, ili je to bilo guranje, je li koškanje ili atak, kokoška ili jaje, ko je kome podmetnuo nogu u groznoj pometnji - sve to govori o dometima perjanika PEN-a koji se javljaju iz registra tviter podjebice, umjesto kao ozbiljna kulturna organizacija.

Valjda je predsjednički kandidat trebalo da ostane u lokvi krvi, da ga neko opauči govnjivom motkom, pa da govorimo o punokrvnom, da ne rečem penokrvnom nasilju. Uopšte, ta silna potreba da se sagradi paralelna realnost, da se po svaki cijenu razglaba o nečemu što je trebalo osuditi kratkim saoštenjem i krenuti dalje, govori o vraškom potencijalu naših penovaca da svrdlaju dubinski do političkih vizija koje graniče sa halucinacijom i paranojom.

Još kad naprave sajt, i pređu na gmail, đe će im biti kraj, ne smijem ni da pomislim.