„Dragi Adi! Srećan rođendan! Pozdrav, 88“. Te nježne riječi napisao je 20. aprila 2013. navijač Rapida iz Beča na svom fejsbuk profilu, i od okružnog suda grada Linca dobio uslovnu kaznu.
Za neupućene, Adi je nadimak od njemačkog imena Adolf, najpoznatiji njemački Adolf rođen je 20. aprila 1889, a „88“ predstavlja dvaput ponovljeno osmo slovo abecede. HH. Heil Hitler. Broj 88 može se često vidjeti kao šifra na zidovima neo-nacističkih kvartova, na kožama neo-nacističkih bilmeza, jer je nacistički pozdrav „Heil Hitler“ zabranjen zakonom.
Nakon rođendanske čestitke Adiju i uslovne kazne, izdržao je nekako tri godine taj navijački bilmez iz Beča, a onda više nije mogao da se uzdrži. Na stadionu Rapida 13. avgusta 2016, na gostovanju kluba Admira Wacker Mödling, taj porodični čovjek, otac petoro djece i ljuti ultras, svom vođi javno je salutirao i kroz hitlerovski pozdrav otpustio iz sebe svu nagomilanu muku.
Bečka porota presavila je tabak, prebrojala nanizane gluposti 39-godišnjeg ultrasa, i još ga pitala za tetovirani broj 88 na desnoj nadlanici. Navijač je odgovorio da njegov 88 nema veze sa pozdravom Hitleru, da je to skraćeni oblik godine 1988. kad je osnovana grupa Ultras Rapid, kojoj svim srcem pripada. Bečlije nisu pale na navijački sentiment, ultrasa su zbog nacističkog pozdrava u javnosti kaznili sa 18 mjeseci zatvora. I zabranom ulaska na stadione u čitavoj Austriji. Ovaj drugi dio kazne ga je, možda, zabolio čak i više od prvog.
Dok pišem ovaj tekst, mediji objavljuju da je Više državno tužilaštvo samoincijativno formiralo predmet povodom skandiranja „Nož, žica, Podgorica“ navijača FK Sutjeska, i da se navijači saslušavaju u nikšićkoj policiji. Lijepo. Dio političara javno je osudio skandiranje, a nova gradonačelnica Podgorice Olivera Injac, uz osudu, predložila da navijači upute javno izvinjenje.
Gradonačelnici bih poručio da javno izvinjenje kao vaspitna mjera može da prođe kod grupe dječaka koji loptom polome prozor dok se igraju ispred zgrade. A grupa odraslih ljudi koji su nasred ulice glavnog grada skandirali fašističke parole, treba da bude kažnjena za svoju fašističku glupost, isto kao što naši dragi političari, nosioci lista, pomiritelji, vjernici i nevjernici, ekonomski čudotvorci i ostali spasioci treba da učine sve što je „u njihovoj moći“, kako se to lijepo kaže, da se takvo skandiranje više nikad ne ponovi.
Crnogorski Zakon o zabrani diskriminacije, član 9a, kaže ovako: „Govor mržnje je svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji širi, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu mržnju, antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i neprijateljstva protiv manjina“.
Ne znam da li će nedavno izglasana Rezolucija kojoj se zabranjuje negiranje genocida u Srebrenici doprinijeti mogućnosti da se navijači iz Nikšića konkretnije kazne, jer svojim urlicima asociraju i pozivaju upravo na taj genocid, ili će malo vještiji advokat uspjeti da ubijedi sud da nije u pitanju onaj strašni citat, nego parafraza, nikšićki „prepjev“ u svrhu provociranja navijača u Podgorici, jer momci su popili, samo vole svoj klub svim srcem, baš kao onaj ultras Rapida iz Beča, pa im se ponekad omakne i neki fašistički urlik ili nacistički pozdrav.
Zbog toga mi se više sviđa njemački zakon i njegov način na koji se pokušava jednom zauvijek obračunati sa svim simbolima, parolama i ostalim elementima koji podjsećaju na vrijeme kad se takođe ograđivalo žicom, i kad se iza žica pokušavalo obračunati sa čitavim rasama.
Pa Njemac kaže ovako: „Krivični zakonik na dva načina kažnjava „pozdrav Hitleru“. Prvo, prema zakonu §86a paragraf 1 i 2, ko god upotrijebi nacional-socijalističke simbole kao što su zastava, bedževi, djelovi uniforme, slogani ili načini pozdravljanja, podliježe kazni. Takav čin kažnjiv je zatvorom do tri godine ili novčanom kaznom. Onaj ko iskoristi Hitlerov pozdrav podložan je i gonjenju po sekciji 130 krivičnog zakonika za govor mržnje. Ovaj čin kažnjava se zatvorom od tri mjeseca do pet godina“.
Na taj način, jasnim određivanjem šta su vizuelni, tekstualni i ostali simbolički elementi najmračnije prošlosti, sprječava se mogućnost da se slične ideje, obilježene istim znakovima, ponovo nekažnjeno nađu u javnom prostoru. Takođe, sprječava se i mogućnost lake i brze revizije istorije.
A kad smo kod revizije istorije, tu smo u crnogorskoj sadašnjosti. Upravo u gradu Nikšiću, čija bi lokalna uprava rado okitila ulice tog grada imenima poznatih četnika. Političari koji vode grad Nikšić vole grlato zapjevati i ono „Od glave Zete...“, još jednu pjesmu koja se proslavila na guslarskom performansu ispred fudbalske tribine.
Zato ne čudi da se nova krilatica o nožu, žici i Podgorici pojavila uoči izbora, iz usta fudbalskih navijača, jer upravo se oni odavno po čitavom „regionu“ regrutuju u političke svrhe. Zbog takvih, i zbog političara koji ih podržavaju i sa njima se ideološki slažu, možda ne bi bilo loše, po uzoru na postnacističku Njemačku, detaljnije zakonski obraditi pitanja memorabilije ideologije koja je na ovim prostorima klala i postavljala žice.
Tako bi se, možda, smanjila mogućnost da navijači po gradovima skandiraju fašističke parole, ili da u Skupštini i vladi sjede oni kojima je ta politika bliska, delije koje kad popiju dvije na slavi ili utakmici omiljenog kluba vole da zapjevaju i po neki koljački hit, zazivajući dane kad će ponovo moći da sprovode ono što im je na duši.
Nadam se da u današnjoj Crnoj Gori ima dovoljno društvene i političke pameti, da takve želje zauvijek ostanu neostvarene u fašističkim glavicama po kojima se roje.