Ekologizam je tzv. „tanka ideologija“ koja ne može da stoji samostalno, već joj je potreban još neki ideološki supstrat koji će je učiniti lijevom ili desnom. Upravo predrasuda da je ekološka misao uvijek na lijevoj strani političke mape, dovela je do mnogih pogrešnih političkih procjena.
Prateći razvoj ekološke ideje u zadnjih nekoliko stoljeća, može se stići i do konzervativnih nacionalizama poput njemačkog koncepta „krv i tlo“ koji je prirodu favorizovao kao čuvara društvenih vrijednosti. Zaštita prirode u tom smislu je doživljavana kao zaštita nacije, što se itakako razlikuje od modernih lijevih zelenih opcija.
Sociolog dr Balša Lubarda autor knjige „Krajnje desni ekologizam“ koju je objavio kod prestižnog izdavača Routledge, gostovao je nedavno na Fakultetu političkih nauka u Podgorici i govorio studentima o tome šta je ekološka misao u teoriji i koja su joj ograničenja u praksi.
Autor je posebno akcentovao politički koncept parliament of things u kome određeni elementi prirode ili neživog svijeta poput kamena, flore ili faune, imaju svoje zastupnike u parlamentu, aktiviste koji su zaduženi da budu glasnogovornici političkog koje priroda uvijek sa sobom nosi.
„Nemojte nikad da dozvolite da vas ubijede da ekološke teme nisu političke“, rekao je Lubarda.