Lijeva web platforma Progressive International u svom prošlonedjeljnem editorijalu napominje kako BRIKS nije antiemperijalistički blok, niti je socijalistički, već "neka vrsta prevoznog sredstva za države koje ne prihvataju hegemoniju globalnog sjevera".
„BRIKS nije moralna sila. Ali njegov razvoj je dio istorijskog procesa koji vidi slabljenje i raspadanje sjeverne hegemonije. Taj proces pruža mogućnosti progresivnim snagama širom svijeta da se angažuju s kritičkim stavom. Taj potencijalni prostor za djelovanje mogao bi se otvoriti ne samo za progresivne snage sa juga, već i za one na sjeveru. Hegemonija Globalnog Sjevera nije hegemonija svih naroda Globalnog Sjevera, već vladajuće klase Globalnog Sjevera. S tim podrhtavanjem, većina na Globalnom Sjeveru mogla bi se združiti sa većinom na Globalnom Jugu kako bi izgradili novi svijet na ravnoteži za sve“.
Utopijska vizija i nadahnut diskurs koji u čitaocu budi pravdoljubive osjećaje. Zaista, današnji svijet nije pravedan i lako mu je prepoznati manu u dominiciji evrocentričnog-anglo-zapadnog, dakle globalno-sjevernog pola.
Progressive International, kojeg su osnovali Varufakisov DIEM25 i Sanders Institut, u britkom uvodniku nastavlja:
„Ova hegemonija je toliko moćna da je često neprimjetna. Studenti na univerzitetima na Globalnom Sjeveru koji proučavaju druge dijelove svijeta obično zapravo proučavaju američke i EU strateške interese u tim drugim dijelovima svijeta, koji se predstavljaju kao opšte mjerilo. Mediji sa najvećim globalnim dosegom oblikuju svoje izvještavanje o svijetu kroz prizmu interesa Globalnog Sjevera. Ali naš svijet se mijenja i ta hegemonija se suočava sa izazovima“.
Na koji način se svijet mijenja, ipak je pitanje koje zahtijeva nešto detaljiniji uvid od moćnog editorijala. Američki ekonomista i bloger Noa Smit tako je kritikovao cijeli medijski diskurs Zapada koji u BRIKS organizaciji vidi prijetnju. Ukratko rečeno, Smit, smatra da ne postoji realna ekonomska i politička logika koja bi u dogledno vrijeme mogla od BRIKS učiniti nešto operativno i moćno što bi uzdrmalo svijet.
Na tragu mejnstrim medija kakav je Fajnanšl Tajms, Smit u BRIKS inicijativi vidi pokušaj Kine da obezbijedi prolaz svojoj robi i investicijama kao i da pojača većinu glasova u UN-u i sličnim forumima.
BRIKS je "pomalo čudna organizacija", piše ovaj uticajni bloger, nastala prije 22 godine kao investiciona strategija koju je kreirao analitičar Goldman Saksa, Džim O'Nil. U osnovi, to je grupa velikih zemalja u razvoju za koje je O'Nil mislio da će ostvariti brz ekonomski rast. BRIK je bio akronim za tu listu zemalja - Brazil, Rusija, Indija, Kina. Kasnije su se ove četiri zemlje zapravo okupile i odlučile pretvoriti akronim Goldman Saksa u stvarni ekonomski forum, u okviru kojeg bi se periodično sastajali i razgovarali o razvoju i uticaju u svijetu. Južna Afrika se pridružila 2010. godine, pa je BRIK postao BRIKS.
Sa samita u Johanesburgu
Smith napominje da do sada nije bilo konkretnih rezultata.
"Godine 2009. BRIKS je počeo razmišljati o tome kako da stvori svoje ekonomske institucije - Novu razvojnu banku koja bi konkurisala Svjetskoj banci, Aranžman o kontingentnim rezervama za međusobno posuđivanje novca u vremenima valutne krize (što obično čini MMF), sistem podmorskih optičkih kablova i slično. I skoro ništa od ovoga se nije uspješno ostvarilo. Nova razvojna banka gotovo da nije odobrila nikakve kredite... Kada je Rusija napala Ukrajinu 2022. godine, Nova razvojna banka je prekinula veze s njom".
Na terenu, ipak postoji globalno očekivanje da bi BRIKS mogao odigrati značajniju ulogu u svijetskoj politici. Na nedavnom samitu u Južnoj Africi, grupacija je prihvatila šest novih članova: Saudijsku Arabiju, Iran, UAE, Argentinu, Egipat i Etiopiju. Više od 40 zemalja je izrazilo želju da mu se pridruži dok je 23 podnijelo formalni zahtev.
Kao važan medijski narativ rodila se teorema stvaranja novog geopolitičkog ili čak vojnog bloka koji bi parirao NATO. Ili, što bi ekonomista Branko Milanović rekao: "Način na koji je Putin pomogao širenju NATO-a, globalizacija NATO-a stvorila je nove članove BRIKS-a."
Analitičari poput Smitha smatraju da je gore rečeno potpuna besmislica.
„Kina i Rusija su zaista u kvazi-savezu protiv razvijenih demokratija, a Indija još uvijek održava donekle prijateljske odnose s Rusijom koji datiraju iz vremena Hladnog rata. Međutim, Indija i Kina su strateški rivali, a ne saveznici. Imaju česte krvave sukobe na granici, a njihovi sporadični sastanci o "deeskalaciji" su bezuspješni. Indija zabranjuje mnoge kineske aplikacije i kreće se ka ograničavanju uvoza kineske robe, dok istovremeno produbljuje ekonomsko i strateško partnerstvo sa SAD-om. Tenzije između Indije i Kine vrlo su vidljive u javnom mnjenju Indije, koje se, kao i u mnogim azijskim i drugim zemljama, posljednjih godina snažno okreće protiv Kine. Zapravo, i Brazil je zadnjih godina postao manje naklonjen prema Kini“.
Po Smithu, ovo je najjasniji razlog zašto BRIKS neće postati nekakav „anti-NATO“. Pored toga, postoje i drugi razlozi — Saudijska Arabija je još uvijek saveznik SAD-a, a zemlje poput Brazila, Južne Afrike, Etiopije, Egipta i Argentine nemaju želju da se upuštaju u sukobe velikih sila. Rusija i Iran možda žele da uđu u savez sa Kinom protiv razvijenih demokratija, ali ostali jednostavno nijesu zainteresovani za to. Uz to postoje i ogromne razlike u poimanju demokratije i političkih sloboda između zemalja koje bi potencijalno trebalo da nastupe zajednički.
„A šta je sa zamjenom finansijske dominacije SAD-a...? Mislim da su česte zablude o tome kako međunarodni finansijski sistem zapravo funkcioniše. Istina je da multilateralne organizacije poput MMF-a i Svjetske banke pozajmljuju novac siromašnim zemljama, a da u njima vodeću ulogu drže zapadne zemlje. Međutim, one ne drže monopol nad davanjem kredita siromašnim zemljama; Kina već uveliko to radi na svoju ruku“, podsjeća Smit.
"Čak i da BRIKS zaista pokrene svoj Aranžman o kontingentnim rezervama i pretvori ga u alternativu MMF-u/Svjetskoj banci, to ne bi mnogo promijenilo globalni finansijski sistem u odnosu na ono što već postoji. A u praksi, krediti koje bi takva ustanova odobravala bili bi politički određeni u Pekingu, i bili bi otprilike uspješni kao i i postojeće kineske pozajmice, to jest ne baš previše“.
Iz Progressive International-a poručuju drugačije: Nova razvojna banka pod vođstvom brazilskog predsjednika Roussefa postala je ozbiljan igrač sa odobrenim kapitalom od 100 milijardi dolara i namjerom da trećinu pozajmica odobrava u lokalnim valutama kako bi korisnici izbjegli rizik od valutne razmjene.
Globalna politička moć je neravnomjerno raspoređena i to je jedini što se sa sigurnošću može reći. Medijska pažnja koju je izazvao avgustovski samit zamalja u Johanesburgu ukazuje da se priča o BRIKS-u nastavlja, kroz svoje oprečne elemente i nejasne ishode koji se još ne naslućuju.