U cijeloj zabilježenoj istoriji ratovanja ubijeno je preko 619 miliona ljudi. Isti broj kopnenih životinja ljudi ubiju na svaka tri dana. Primjera radi, dok pročitate ovaj tekst biće pobijeno preko 350 hiljada životinja samo u svrhu ishrane.
Kako da očekujemo bilo kakav mir i suživot kada je cijeli svijet jedna velika klanica i zatvor? Singer je napisao da su u očima životinja svi ljudi nacisti. Kada govorimo o životinjama, u pitanju je vječna Treblinka.
Sistemsko ubijanje Jevreja, Roma, Slovena, komunista, anarhista i drugih neprijatelja nacističkog režima je bazirano na metodama korištenim u američkim klanicama. Steve Best navodi kako su se, na bazi nacrta industrijske opresije životinja, žrtve holokausta prevozile istim vozilima za “prevoz stoke”, bili zatočeni u istim kavezima, te jednako “gubili imena”, a dobijali brojeve. Zone mučenja poput Auschwitza su unutar samog logora imale i logore za neljudske životinje*.
Potpuna objektifikacija, dehumanizacija i deindividualizacija životinja je dovela do tehnologije, birokratske administracije, ali i psiholoških mehanizama koji omogućavaju masovna ubistva i mučenja. Kao što je napisao Adorno: Auschwitz počinje tada kada neko pogleda u klanicu i pomisli “To su samo životinje”.
Iako neki tvrde da ovakve paralele vrijeđaju žrtve nacizma, mnogi preživjeli logoraši postali su zagovornici veganstva baš jer su uvidjeli iste obrasce dominacije. Kada su Garyja Yourofskog pitali da li ga komparacije eksploatacije životinja sa holokaustom vrijeđaju kao Jevreja, odgovorio je: “Ne. Otiđite do najbliže klanice krava ili svinja i uklonite životinje i zamijenite ih ljudima. Sada ste ponovno stvorili Birkenau.”
Prakse su iste, kako u “razvijenim”, tako i u “nerazvijenim” zemljama. Otiđite do najbližnje klanice. Ja sam ispred jedne, još u kasnim tinejdžerskim danima, proveo sate i sate protestujući, slušajući krike i gledajući životinje koje kolabiraju prilikom dovoženja u jebeni industrijski konglomerat. Ako već nemate stomak da to uradite uživo, upalite snimke na YouTube.
Pogledajte ubijanje koje finansira ljudska vrsta. Pogledajte svinje koje se ubijaju u gasnim komorama dok skviče za posljednjim udahom kiseonika. Ili kako se prilikom “tovljenja”, dok ne mogu da ustanu, prevrću unutar svojih malih kaveza đe tijelom pregaze i ubijaju svoje mlade. Sjetite se i kokoški koje se radi jaja drže u ćelijama veličine A4 papira, dok im ranjene noge bivaju inficirane izmetom. Ili njihovih muških pilića, koji već prvog dana bivaju živi samljeveni jer su rođeni “pogrešnog pola”, ili ženskih koje će u istom kavezu “naslijediti radno mjesto” svoje majke.
Sjetite se i krave koja biva nasilno oplođena umjetnim metodama da bi nakon trudnoće proizvodila mlijeko. Već u prvim danima će joj oduzeti tele – njeno dijete za koje je to mlijeko i namijenjeno. Sve da bi ljudska vrsta, jedina vrsta koja konzumira mlijeko nakon natalnog perioda, mogla da ga ukrade za sebe. Ili, ako baš želite marksističkim rječnikom – oduzme ne samo višak, nego čitavu vrijednost. I same životinje su obojene kapitalističkim diskursom “privatnog vlasništva” koje vodi opresiji i ropstvu. To nije ni “normalno”, ni “prirodno” ni “neophodno”. Kao ni žvakanje krvavih krika smrti - ispečenog leša kojeg će ljudi nazvati “mladom teletinom”.
Sve smo komodifikovali – uključujući i tijela. I svoja i tuđa. Novi nivo je to što leševe kupujemo zapakovane u celofan na kojem je nacrtana srećna kravica. Marketing nam više ne govori “Konzumiraj robe” nego “Konzumiraj, robe!”
Evidentno je da etička konzumacija unutar kapitalizma ne postoji. Ali skrnavljenje, mučenje i ubijanje zarad senzornih zadovoljstava ne bi bilo etično ni u kojem sistemu.
Marx je jednom napisao da je ljudska istorija - istorija klasne borbe. Nijesam siguran. Ja sam više uz anarhiste koji govore da je klasni aspekat jedan od elemenata opresije, veoma važan, ali ipak jedan od. Mnogo širi aspekat od klase je sama hijerarhija. Postojala su i postoje brojna besklasna društva u kojima i dalje vlada patrijarhat, tj. eksploatacija žena. Uostalom, i eksploatacija životinja. Porijeklo i razvoj hijerarhije i dominatorskih društava ne može se razumjeti bez pogleda na svijet samih životinja. Deset hiljada godina ljudske dominacije nad drugim životinjama ključno je za razumijevanje najozbiljnijih problema čovječanstva. Od toga sve kreće. Prvo naučiš da je tu pas – da bi tebe čuvao, da je tu krava - da tebi pruža mlijeko, da tu ne treba biti miš – jer tebi uzima hranu. Tek onda se razvijaju mehanizmi koji impliciraju da su drugi rodovi, rase, nacije - tu radi tebe. Da je tu žena – da tebi čisti kuću. Da je tu radnička klasa – da tebi stvara profit. Da je tu mali rob – da tebi pravi patike. Prvo naučimo da život onog prethodno pomenutog miša ne vrijedi, pa tek onda da život imigranata nije jednak “domicilnom” stanovništvu.
To je empirijski potvrdila i socijalna psihologija, koja kaže da varijabla orijentisanosti ka društvenoj dominaciji (eng. Social Dominance Orientation) ima direktnu medijatorsku ulogu sa predrasudama, instrumentalizacijom i dominacijom nad ženama, crncima/kinjama i životinjama. A da upravo seksizam, rasizam i specizam (opresija nad neljudskim životinjama) direktno koreliraju međusobno.
Dominacija čovjeka nad čovjekom, te njena manifestacija kroz robovlasništvo, ratove i genocide počinje degradacijom žrtava. Od prevoza crnačkih robova brodovima, njihovog zatočenja na farmama, pa sve do holokausta i logora – istorija je puna primjera đe ljudi prvo započnu dominaciju nad životinjama, da bi je kasnije sproveli nad ljudima, pa potom ponovno nad životinjama. Kako je primjetio profesor Best: “Bili to imperijalisti, kolonijalisti ili nacisti - obrasci su uvijek isti, a oni se manifestuju kroz specističke izraze poput nazivanja drugih grupa pacovima, svinjama, žoharima, majmunima, zvjerima ili prljavim životinjama.”
Neljudske životinje imaju vrijednost same za sebe, ne samo u odnosu na ljude. Kada kažem da niko nije slobodan dok svi nijesmo slobodni – zaista mislim na sve. Ali ajde da se na sekund zapitamo da li bi ti degradirajući nazivi i, mnogo bitnije, zlostavljački odnosi među ljudima postojali ako ljudska vrsta više ne bi imala ovakav odnos prema životinjama? Ako bi se hijerarhija razrušila, a dominacija izašla iz normalizujućeg diskursa? Vjerujem da ne. Jedino ako obrasci nasilja ostanu postojani, onda se mogu primijeniti i na druge.
Kao što je ekologija bez klasne borbe samo vrtlarstvo, ljudska prava bez oslobođenja životinja samo su farsa ili fatamorgana antropocentričnog uma. Pitagora je, još prije 2500 godina, kazao da dokle god ljudi masakriraju životinje, ubijaće i jedni druge. Svakako da onaj koji sije sjeme ubistva i bola, ne može da žanje plodove sreće i ljubavi.
*autor povremeno koristi termin “neljudske životinje” da označi životinje koje nisu ljudske vrste, s obzirom na to da su i ljudi životinje