Da li ste ikada vidjeli nešto zbog čega vam se oči izvrnu iz lobanje, nešto toliko nevjerovatno ludo da se zapitate da li je vrijedno živjeti život koji si do sada znao? Nešto zbog čega pomislite da ništa nema smisla i da će svijet zauvijek ostati beskonačno nepoznat i kosmički zastrašujuć? Nijesam vjerovao da je to iskustvo moguće dok nijesam slučajno na tviteru nabasao na klip iz „video kolumne“ crnogorske glumice Marte Ćeranić pod nazivom „(S)avetnica“.
Nisam dovoljno elokventan da adekvatno opišem horor samog klipa, ali mogu makar pokušati da objasnim šta se tačno dešava. U njemu glumica, odnosno video kolumnistkinja Marta Ćeranić, glumi da je pijana dok obilazi štabove političkih partija nakon podgoričkih izbora. Tamo razgovara sa članovima partija koji su uglavnom zbunjeni i ne razumiju zašto je kamera prisutna i koja je fora sa ovom ženom. Dok gledate ove scene, vaš um bezuspješno pokušava da shvati šta se tačno dešava, koja je svrha ovog sadržaja i u čemu se sastoji humor. Pretpostavljam da je šala u tome što glumica djeluje pomalo blesavo? Odlično, strašna satira crnogorskog društva.
U psihologiji postoji pojam "sablasna dolina" koji opisuje nelagodu ili odbojnost prema objektima koji liče na ljude, ali su očigledno drugačiji. Zbog toga su, na primjer, lutke često korišćen motiv u horor filmovima – podsjećaju na ljude, ali je jasno da to nijesu, što ih čini jezivim. Ovaj pomenuti klip se najbolje može opisati kao sablasna dolina komedije; na prvi pogled, sve ima strukturu i ton komedije, ali potpuni nedostatak bilo čega što se može smatrati šalom izaziva osjećaj teške zbunjenosti i jeze. Gledanje ovog snimka je bilo teško, iako traje samo 2 minuta, trebalo mi je oko sat vremena da skupim dovoljno duhovne snage da ga pogledam u cjelosti.
Naravno, treba napomenuti da je ova video kolumna samo dio emisije „Na kraju dana“ koja se emituje na kanalu E TV, a može se primijetiti da je i sama ova emisija ništa manje čudna od ovog video klipa. Emisiju vodi tip koji pokušava da imitira Jelenu Obućinu, govoreći čudnim tempom i u snishodljivom tonu. Kada želi da pokaže da je rekao nešto duhovito, osmjehne se i uzdahne, čime daje do znanja svima koliko je pametan. Ipak, teško je pronaći trenutke kada kaže nešto dovitljivo ili smiješno. Poslije njegovih dugih monologa, voditelj pušta PowerPoint prezentaciju sa naslovima iz novina, uz dramatičnu muziku i bez komentara. Siguran sam da njemu samom djeluje da je sve ovo veoma smisleno ali štogod da pokušava, definitivno mu ne uspijeva.
Što nas dovodi do pitanja: zašto su sve političke emisije na ETV lavkraftovske abominacije? Naravno, vlasnik ETV je Bemax kompanija, a politički sadržaj na ovom kanalu je često samo DPS propaganda. Ipak, zašto je kvalitet toliko jedinstveno loš? Nijesu jedini propagandni kanal, ali su jedini koji posjeduju ovako bizarnu produkciju. Ne morate voljeti Bemax da priznate da su vješti u izgradnji stvari. Iako se ne razumijem u tehnologiju, rečeno mi je da njihov kanal koristi najbolju tehnologiju za TV prenos. Problem leži u njihovom sadržaju, što djeluje gotovo nevjerovatno. Bemax kompanija ima dovoljno novca, a Crna Gora dovoljno nezaposlenih kreativaca, pa djeluje da bi mogli naći svoju Leni Rifenštal za 50 centi.
Odgovor se može pronaći u analizi ljudi kojima se sviđa ovaj sadržaj, jer to je uostalom njihova ciljana publika. Samo jedan pogled na tviter profile osoba koje s oduševljenjem dijele ovakav materijal može izazvati ozbiljan mentalni zamor. Svakodnevne, pa čak i svakosatne objave o političkim dešavanjima, opsesija političkim ličnostima i histerija izazvana fantomskim prijetnjama su glavne karakteristike ovih profila. Čovjek se zapita da li ti ljudi ponekad izađu u šetnju, odu li do parka ili popiju kafu sa prijateljima, jer djeluje kao da troše nadljudsku energiju na politiku. U suštini, to su ljudi kojima politika nije više samo zanimacija, već dijagnoza.
U sociologiji postoji termin ontološka sigurnost, koji se definiše kao osjećaj stabilnosti i sigurnosti u identitetu i postojanju pojedinca. To znači da pojedinci imaju povjerenje u osnovne strukture i vrijednosti koje oblikuju njihov život, što im omogućava da se osjećaju sigurno u svom mjestu u svijetu. Smatram da je za mnoge 30. 08. 2020. označio gubitak ontološke sigurnosti; uslijed promjena, ljudi su se osjećali ogoljeno i uplašeno u svakodnevnom životu, sa idejom da je njihov identitet pod prijetnjom. Vremenom bi rane zacijelile, ali veliki broj ovih ljudi koristi društvene mreže na kojima su formirali zajednicu nesigurnih—jednu eho komoru u kojoj se međusobno bombarduju apokaliptičnim predviđanjima i katastrofalnim vijestima. Tokom vremena, ova zajednica razvija svoj jezik; ruganje na račun pojedinaca ili određivanje ko je izdajica postaju jasni svim članovima i uzimaju se zdravo za gotovo. Ako su ove emisije i sadržaj E TV nekome privlačni, to je vjerovatno zbog toga što su očigledno proizvod jedne zajednice, a ne toliko zbog samog sadržaja. Vjerovatno nikome nije smiješan ovaj video klip sa početka članka, ali to je manje važno za konzumente ovog sadržaja od napada na prikladne mete, korišćenja jezika zajednice i potpune podrške njenim narativima.
Ako vam je cilj da vaš TV kanal ili medij ima što veći uticaj u društvu, ovakav pristup je prilično loš. Ovakav način komunikacije može da napali vašu bazu, ali teško da može doprijeti do ljudi van te uske zajednice. Najuticajnije medijske operacije ostvaruju svoj uticaj jer postoji percepcija neutralnosti; ono što govorite ima veću težinu kada ljudi misle da iza toga ne stoji određeni partikularni interes. To je vjerovatno razlog zašto su "Vijesti" u Crnoj Gori najprodavanije novine; uprkos brojnim komplikacijama i problemima, oni se doživljavaju kao najneutralniji medij u odnosu na postojeće alternative. Dodatni problem E TV nije samo nedostatak neutralnosti, već i to što materijal koji proizvode izgleda bizarno svakom ko ne provodi sate na tviteru okružen raznim DPS spam porukama.
Naravno, ostvariti percepciju neutralnosti je mnogo teže kada je vlasnik kanala Bemax, ali uz dovoljno vremena, pametnog pristupa i suptilnosti, sve je moguće. Napravite nekoliko zabavnih emisija, obezbijedite prisustvo sagovornika sa druge strane, i kreirate suštinski sadržaj – to bi bilo dovoljno da kupite sebi legitimitet potreban za veći uticaj. Stvari djeluju jasne i proste, međutim, istina je vjerovatno da su vlasnici ETV već postali zavisnici od politike. Ne bi nikoga iznenadilo da su previše zaglibili u političku histeriju da bi shvatili koliko je loš i nenormalan sadržaj koji sami proizvode. Ljudi često precjenjuju instrumentalnu funkciju politike; teorija da elite koriste politiku kako bi zavadili obične ljude i tako ostvarili svoje ciljeve djeluje izuzetno pogrešno. Pogledajte samo sky prepiske– kriminalni klanovi, nekada najveći simbol nadnacionalne povezanosti, su se podijelili duž nacionalnih linija i politički se polarizovali. U intimnim porukama koje nijesu namijenje široj javnosti, izražavaju duboko interesovanje za politička dešavanja, i u zavisnosti od klana pružaju podršku ili suverenističkim snagama ili Srpskoj pravoslavnoj crkvi i povezanim partijama.
Svakako, ako su rezultati nedavnih lokalnih izbora u Podgorici nešto pokazali, to je da ljudi u Crnoj Gori žele da njihovi političari izgledaju kao normalni ljudi. U budućnosti, političke partije trebaju da se fokusiraju na stvaranje političara koji prvenstveno djeluju normalno; možda nijesu sjajni oratori, ali izgledaju kao da imaju neku vrstu ličnog života i možda neki hobi; ne djeluju kao krvopije koje su previše vremena provele online. To je važna poruka za sve, uključujući naše medije: sklonite se od lule za krek, izađite napolje. Tek tada ćete možda moći da proizvedete sadržaj koji bi mogao da se dopadne normalnim ljudima. Možete vi mnogo bolje; potrudite se više sljedeći put.