Da si dobar Srbin, da si bolji Crnogorac, samo da je pravoslavno sve što misliš, ili da budeš Bošnjak i da Alahu bude draga tvoja misao. Shvatio si, moraš biti čovjek jedne vjere, čovjek jednog zakona, jednog imena koje će te odvojiti i grupisati, kako bi lični identitet postao priznata valuta i politički iskaz.
Preko tog iskaza potucaj se po močvarnim predjelima vjersko-plemenskog zabrana koji je pravno definisan kao država, a zapravo je labavo ustrojen zabavni park za nekoliko centara moći. Neka se između Moskve, Vašingtona i Stambola umetne Berlin ili Brisel - pa neka Popis konačno bude na stolu. Da se najzad prebrojimo, jer kao što rekoh, samo fiksiran identitet čini čovjeka, dok više raznorodnih razgrađuje njegovu moralnu bit.
Mnogo puta sam čuo slične gluposti i podmukle disertacije raznih komesara nacije i vjere. Nekako sam navikao da mi u rojevima dolaze otrovne strelice nacionalnih psihoza. Ono što je osnovna razlika između psihoze i neuroze, kaže doktor, jeste činjenica da psihotičar na momente potpuno odustane od realnosti. U ovom slučaju, to je čovjek koji u trenucima svoje identitetske masturbacije zaboravi da je otac, sin, žena, stolar, mediteranac, rukometni golman, enolog, ljevak, pa i sisar, jer sve to nestane pred jednim identitetom zabodenim u pupak njegove/njene nacionalne ili vjerske traume.
Navikao sam na takav totalitarizam, nisam ćorav, vidim ga kao izvor prihoda za makar dvije trećine političara u ovoj zemlji u kojoj etnička i vjerska distanca rastu, dok se pitanja porodice, klase, znanja i odgoja turaju pod čarobni ćilim, uvijek spreman da te uznese u područja osvajačke mašte.
Ta je mašta prastara, znam, sve su to prevaziđene mustre u vijeku androida i društvenih telefona, slažem se, ali podsjećam na jednog metiljavog milijardera za koga ste sigurno čuli, koji u dlaku isto kaže: imati dva identiteta je problematično jer to govori da osobi fali integritet.
Ma nemoj, umjesto da se u obilju svojih polova i razvojnih pravaca jedna osoba dokaže u složenosti i raznolikosti, naš dragi Mark Zakerberg, vojvoda od Fejsbuka i milijarder, veli da njegovim softverima više odgovara monolitan čovjek oslobođen privatnosti, totalni čovjek koji će na Fejsbuku voditi paralelni život u svom punom kapacitetu.
U prevodu - nekakav biznismen, ili umjetnik na Markovoj mreži nema razloga da krije lični život, niti da ostavlja prostor za nedefinisana stanja, već treba da pristupi viziji ovog milijardera i pokloni se snopu blještave svjetlosti pod kojom se rađa novočovjek – Fejsbuk sapiens, precizno određen do posljednjeg emotikona u svom avataru izvan kojeg ne postoji.
Dok pratim Zakerbergovu distopiju kako mi se pitonski mota oko vrata, preklapanje njegove vizije sa lokalnom političkom pijacom mi se čini vrijedno pomena. Pozivam stoga vaskolišnu crnogorsku javnost da obrati pažnju – mrežni identitet pokušava čovjeka podvesti globalnoj metastrukturi jednog milijardera koji od tvojih privatnih podataka zarađuje, obnavlja svoju mašinu i koristi je za proizvodnju potreba koje će ti preko nje nametnuti i na koncu prodati – dok s druge strane lokalni politički krem urođenički zaziva ukrupnjavanje nacionalnog, plemenskog i vjerskog identiteta u kome je čovjek samo prevozno sredstvo za svoj genetski kôd što ga pronosi dalje u vječnost. A tamo u vječnosti, kao u nekom utopijskom cloudu, tvoj izbrani narod će u zdravom potomku slaviti prevlast i konačnu pobjedu avatara s tvojim grbom.
Na taj način Srpski svet, divnog li primjera, već možemo vidjeti kao realiju u virtuelnom svijetu, odnosno, zaključiti da je poražena Velika Srbija devedesetih čekala tehnološke uslove da vaskrsne na internetu (ne čudi stoga procvat nekakvih viteških igara, forsiranje estetike video-igrica, kaciga, štitova). To još znači da globalni tehno-kapitalizam koji ukrupnjava identitet pojedinca unutar mreže i tržišta, uspješno raspiruje lokalne metastaze po nesretnim zemljama koje prinose svoje nacionalne mitove i loguju se nesmetano, srčano kao devedesetih, ali ovog puta virtualno i bez krvi.
Dobro došli u novo vrijeme, djevojčice i dječaci, bujrum u sajberprostor nacionalnih poremećaja i paramedijuma, sprem'te se za sve više mrežnih ampulica koje čekaju prvi potres da naprsnu i razliju folklor jednoumlja, krvi, tla i dogme po vašem jeftinom kineskom ekranu.
Dok razmišljam kako se moderna tehnologija i plemenska rigidnost strasno žvale kroz pravoslavnu mim-scenu, a novoboštvo jednim klikom ukida vjeru u medicinu i fiziku, ostaje mi da pozovem na nemoral spram takvog morala, na pobunu spram ubijanja ljudskosti; na borbu da se ostane u pamet, van unaprijed definisanih mreža, bile one političke, vjerske ili tehnokratske.