Ako ne pereš zube, nikad te neće primiti u pilotsku školu. Iako nisam pokazivao ni najmanju želju da vozim avion, ovo pritiskanje bilo je dio propagande mog djetinjstva. Pilot je značilo biti savršen. Odrasli su sanjali pilotski pritisak, krvnu sliku sa idealnim omjerom eritrocita i leukocita, kad bi ponosni vlasnik nalaza podigao papir i uzviknuo: Ka' pilot!
Pretjerivalo se sa pilotskom dogmom, ali naravno da je u njoj bilo istine i da su vozači aviona bili krem socijalističkog društva, manekeni uspjeha i tačnosti. Pilotu ne treba sat, on broji oblake i orijentiše se po zvuku, sniva hidrauliku, spava četiri sata i nikad ga niko nije vidio neobrijanog.
Za mlaznjakom ostaje bijeli trag, za pilotom miris kolonjske vode i preciznosti.
Od svih predsjednika bijelog svijeta, prije neki dan je u Podgoricu došao bugarski predsjednik Rumen Radev, čovjek u najboljim godinama, spreman za razgovor i čašicu evroatlantske priče. Pristao je Radev da se nađe sa premijerom Milojkom Spajićem u zgradi Vlade, uvažio je manjak protokola i činjenicu da je vilu Gorica već bio zauzeo drugi biser crnogorske državne politike Jakov Milatović. Radev se, treba li to naglasiti, pojavio na vrijeme i čekao puna četiri minuta, odnosno, prevedeno na pilotski jezik 240 sekundi, kad je skočio iz stolice i zalupio vrata za sobom.
Ovdje već pogađate da je Radev prije politike vozio Mig 29, vojni avion čija je maksimalna brzina 2490 kilometara na čas. E sad zasmisli kako general-majoru avijacije i predsjedniku članice EU protiče tih 240 sekundi u čekanju najmlađeg premijera, bivšeg bankara koji se u politici ponaša kao na afterpartiju. Možda je dobro da do susreta nije došlo, jer Spajić zna banuti na sastanak u điletu, neobrijan i aljkav, daleko od protokola i obzira na kome se temelji njegov zajebani posao.
„Sa ambasadom Bugarske dogovoreno je da se sastanak održi u prijemnom salonu u zgradi Vlade u 17 časova, pošto je predsjednik Vlade Milojko Spajić imao veliku želju da se, uprkos zgusnutoj agendi, sastane sa predsjednikom Radevim. Raniji sastanak predsjednika Vlade sa najvećom turističkom kompanijom, njemačkim TUI-ijem, trajao je tri minuta duže od planiranog, a delegacija predsjednika Bugarske Rumena Radeva, poslije četiri minuta čekanja napustila je zgradu Vlade”, rekli su medijima iz Vlade iz čega saznajemo:
a) da je Spajić imao veliku želju za sastankom
b) da Spajić ima zgusnutu agendu
c) da je predsjednika Bugarske ispalio zbog sastanka sa turističkom kompanijom
E ovdje već možemo da zaboravimo priču o protokolu i tačnosti, jer je na scenu stupila tupost i obrazovni deficit. U trenutku kad turistička organizacija postane važnija od predsjednika države, odgovoran političar to pokušava na sve načine da saktije i nazove drugim imenom. Ali kad se to javno kaže medijima, umjesto izvinjenja, dragi čitaoci mogu vidjeti da u našem kokpitu sjedi razdrljeni mladac nesvjestan šta svi ti dugmići oko njega signaliziraju i znače.
Politika se na Spajićevu žalost upravo sastoji od silnih dugmića i ekrana koje treba pratiti i opsluživati kako bi se kakva-takva iluzija državne moći održala. Spajić svojim ponašanjem u državni protokol unosi besmislenu težnju ka nekakvoj sponatnoj akciji, koja se graniči sa kockarskim štimungom. Njegovi pređašnji kolapsi na berzi kripto-valuta samo upotpunjuju sliku o klizavici i čudnom raspojasu kome se preda svaki put kad se nađe u krizi.
Velike krize za Spajića tek prestoje. Voditi crnogorsku vladu znači biti u centru mnogih interesa i bajanja o kojima premijer šaljivo tvituje. Način na koji će predstavljati državu od važnosti je za dalju emancipaciju društva kome je više od svega potrebno dostojanstvo i javni red.
Nesmajan i pretjeran u optimizmu, tvitu i nadgornjavanju, pilot crnogorskog državnog aviona Milojko Spajić kao da ne shvata kako opasnu mašinu vozi. Šteta što sa bugarskim kolegom nije barem malo porazgovarao o manevrima koji će mu uskoro biti nasušni.