Bajdenovo povlačenje iz predsjedničke trke desilo se prije skoro tri sedmice, ali se čini kao da su prošle tri decenije. Ovi posljednji američki izbori su najveći online izbori svih vremena, što znači da se novinski ciklusi mjere minutama. Sjećate li se pokušaja atentata na Trampa kada smo svi mislili da su izbori suštinski riješeni? Ne, ni ja takođe, neko je sve to valjda na brzinu izmislio.
Bez obzira na ludilo izbornog spektakla, Bajdenova ostavka ostaje značajan događaj, bez presedana u američkoj istoriji. U Evropi bi isti proces prošao bez veće pompe, maknite nepopularnog političara i stavite nekog drugog na njegovo mjesto. Ali američki politički sistem je od predsjednika napravio počasnog kralja, otjelotvorenje političke nacije. Zbog toga je Bajdenovo povlačenje ispraćeno kao izraz velikodušnosti i odricanja od moći koja mu slijedi. Zanimljivo je analizirati razloge njegovog povlačenja i nemogućnosti da se suprotstavi Trampu u drugom mandatu.
Prvo, gubitak Hilari Klinton od strane Trampa 2016. godine je uglavnom analiziran kroz materijalnu perspektivu. Suštinski, razlog zašto je ona izgubila jeste navodno zbog politike neoliberalizma koja je dovela do deindustrijalizacije američkog Srednjeg zapada i destrukcije radničke klase. Bajden je tokom Obaminog mandata viđen kao ekonomska desnica i primarno je doveden zbog iskustva u spoljnoj politici. Upravo zbog konteksta 2016. godine, Bajden je vodio najljevičarskiju politiku u zadnjih 40 godina u Americi. Prvo, njegov fiskalni podsticajni paket tokom pandemije COVID-19 bio je ogroman, veći od bilo čega u Evropi ili od Obaminog iz 2009, i doveo je do brzog prevazilaženja ekonomske krize. Amerika se mnogo brže oporavila od ekonomske krize izazvane pandemijom nego Evropa.
Značajna je i Bajdenova industrijska politika. Kroz zakone poput CHIPS Act i Inflation Reduction Act, njegova administracija je odlučila da raskrsti sa ostacima neoliberalizma i da država više učestvuje u kreiranju ekonomske politike. Ova politika je takođe bila prilično uspješna; investicije u manufakturi su eksplodirale i udvostručile se, stvoreno je na hiljade novih radnih mjesta, pri čemu je većina tih poslova vezana za proizvodnju električnih baterija i vozila. Čak su se i problemi sa inflacijom pokazali prolaznim. Povećane kamatne stope su uspjele potpuno suzbiti inflaciju i svesti je na željenu stopu od 2%, a Amerika je zadržala punu zaposlenost, sa stopom nezaposlenosti od oko 4%.
Koje su bile političke posljedice takve ekonomske politike? Pa dobro, nikog nije bilo briga. Indeks potrošačkog povjerenja, koji mjeri nivo optimizma ili pesimizma među potrošačima u vezi sa ekonomskom situacijom, ostao je stalno nizak tokom Bajdenovih godina uprkos naizgled povoljnoj situaciji.
Odakle dolazi ovaj nivo pesimizma vezan za ekonomiju i Bajdena? Pa, mislim da je stvarna lekcija iz 2016. godine bila ta što je pravi razlog zašto je Hilari izgubila taj što je ljudi jednostavno nijesu voljeli; praktično svaki drugi Demokrata bi pobijedio Trampa. Slično tome, i pored toga što je Bajden imao odlične rezultate na unutrašnjem političkom planu, jednostavno je star i ljudima se to ne sviđa. Naravno, ljudi koji nijesu oduševljeni Bajdenovim godinama imaju pravo na to i nijesu neracionalni ako im to smeta. Ali je zanimljivo vidjeti kako je Bajdenovo ponašanje preneseno kroz društvene medije uticalo na cjelokupnu percepciju njegovog predsjedništva.
Bajden je prilično star, ali nije dementan; svako ko sluša njegove govore i razgovore može primijetiti da, pored čestih gafova, ima savršeno normalno razumijevanje politike i može da razlikuje razne frakcije na Bliskom istoku. Dakle, nije stvarno dementan, već je usporen, pravi greške i slično, što ima smisla za nekoga njegovih godina. Međutim, niko ne sluša Bajdenove govore osim okorjelih zavisnika od političkih novosti. Kada gledate klipove na društvenim mrežama bez daljeg konteksta, Bajden izgleda kao bespomoćni đed kojem ne ide najbolje snalaženje u prostoru. Ova percepcija utiče na shvatanje cjelokupne situacije, sve djeluje gore nego što jeste.
Tako ekonomija počinje da se razumije jedino kao dio raspoloženja, kao nešto što ne može da se razumije na papiru. Da, znam da su stvarne plate rasle više od inflacije i da suštinski ne postoji nezaposlenost, ali jesi li išao u prodavnicu, jesi li vidio cijene? To postaju glavni argumenti. Ovo je sve praćeno raznoraznim TikTok snimcima koji šire takav pesimizam. Ekonomija tako postaje nešto što se osjeća, neuhvatljivo za brojke. Hoću reći, fundamentalno.
Bajden je imao pogrešnu "auru" za svijet društvenih mreža. Zanimljivo je da je upravo poslije Bajdenovog odstupanja indeks potrošačkog raspoloženja zabilježio nagli oporavak. Sadašnji pretendenti, Tramp i Haris, su se očigledno fokusirali na to; obje kampanje su proizvod određenog raspoloženja kultivisanog na internetu.
Trampova kampanja, za razliku od prethodne dvije, postala je internetski deformitet. Ovo se posebno vidi u njegovom izboru potpredsjednika. Tokom 2016. godine to je bio Majk Pens, dosadni ultra-religiozni konzervativac, koji je trebao uvjeriti umjerene Republikance da je sve pod kontrolom. Pošto je odnos sa Pensom završio time što je Tramp poslao grupu demonstranata da ga likvidiraju, sada se odlučio za lojalistu Džej-Di Vensa. Cijeli put koji je Vens prošao da bi postao dio Trampovog kruga pokazuje koliko je ta ekipa oko Trampa prožeta internetom.
Vens, senator iz Ohaja, je nepopularan u svojoj državi i ne donosi nikakvu izbornu prednost, ali je veoma aktivan u određenom dijelu internet sfere gdje se diskutuju ekstremno desne, fašisoidne ideje. Na internetu je lako pronaći dokaze da je Vens veliki fan fašiste Kurtisa Jarvina, postoje snimljeni razgovori Vensa s otvorenim rasistima i negatorima Holokausta, gdje se on muči da opravda kako nije pod kontrolom Jevreja. Takođe je imao govore u kojima je implicitno podržavao ukidanje demokratije i slično. On je pravi otrov za izbore, ali jedan od najvećih donatora Trampa, Piter Til, milijarder i veliki prijatelj Ilona Maska, insistirao je da Vens bude potpredsjednik. Razlog zašto je Til to htio je jednostavan: Til dijeli isti internet prostor kao i Vens. Til takođe misli da je demokratija bila greška jer je dozvolila ženama da glasaju.
Demokratska kampanja takođe je imala sličan fokus na internet. Nakon debate i pokušaja atentata na Trampa, uslijedio je period trijumfalnog raspoloženja među Republikancima. Ljudi su tada počeli govoriti o promjenama "vibracija", što suštinski znači da je raspoloženje na tviteru bilo na Trampovoj strani. Postavljanje Kamale kao kandidata dovelo je do ponovne promjene raspoloženja, ali Demokrate su htjele zadržati momentum, što je dovelo do izbora Tima Volsa za mjesto potpredsjednika.
Vols je relativno nepoznat guverner Minnesote, ali je uspio da u periodu od jedne sedmice stvori ozbiljnu bazu podržavalaca na internetu jer je pokrenuo novu liniju napada na Trampa i Vensa, nazivajući ih "čudnim". Istovremeno, Vols je projektovao imidž normalnosti srednje klase, što je paradoksalno imalo ogroman uspjeh među mlađom populacijom. Postoje bezbrojni TikTok snimci u kojima oduševljeni tinejdžeri pričaju kako ih Vols podsjeća na njihovog oca.
Vols je prilično dobar, direktan govornik, jednostavan i lišen pretencioznosti, ali je jasno da je i sentiment sa interneta uticao na njega. Tokom mitinga na kojem je Vols predstavljen kao kandidat za potpredsjednika, napravio je šalu na račun Vensa, koja se ticala popularnog internet mema da je Vens imao seks sa svojim kaučem. Riječju, nevjerovatne stvari se dešavaju gotovo svakodnevno.
Svi posljednji američki izbori su referendum na jedno pitanje: da li je internet zaista stvaran? Je li internetska realnost politički prvi razred, a raspoloženja koja se tamo pojavljuju reflektuju stvarne stavove? Bajdena 2020. godine nije zanimao internet; njegovo prisustvo je tamo bilo jedva primijećeno i nije uopšte pratio trendove.
Taj njegov pristup je sada nestao, a budućnost je neizvjesna. Cijeli izborni ciklus izgleda kao halucinacija zavisnika od interneta. To je nova dinamika: nematerijalni prostor interneta stvara karaktere i vrijednosti, ali ih takođe vrlo brzo obezvređuje, iako na njemu sve traje vječno. Kako će se politika prilagoditi ovom novom procesu, niko ne zna, jer logika više nije vladar ovog domena.