Crna Gora je zemlja koja oduzima dah. Dah najčešće oduzima predivan pogled na planine i vode i sve što se u istima može pronaći. Tako sam nedavno u Bojani pronašao ovcu. I to ne slatku ovcu iz vica ili bajke već nabreklu, vode punu i na leđa izvrnutu ovcu koja pluta prema Jadranskom moru. Ovaj nimalo prijatan prizor trgao me je iz silnog razmišljanja o temi sledećeg teksta i pružio mi ga na srebrnoj tacni, i to onoj lijepoj, sa teniskih turnira. Ali tema nije ovca, već način na koji u Crnoj Gori, kaplji vode, reagujemo kada ta kaplja nije čista.
NAŠA OMLADINA
Ekipa mladih i veoma fokusiranih igrača remija pored mene vrlo brzo je primijetila isti prizor i otužno konstatovala da u rijeci nije džak ili kesa već ovca prelijepe bijele vune od koje sada vidimo samo zamršene i mokre grupice. Ova ekipa u našem slučaju može predstavljati potencijalnu budućnost Crne Gore, onu budućnost u koju oni sami vjeruju i u kojoj građani brinu o svojoj kaplji čak i kada njena čistoća ne utiče direktno na njih. Još jedna stvar u koju ta grupa vjeruje je efikasnost i barem profesionalnost državnih institucija.
Nije bilo potrebno dugo vremena da im se ova iluzija razbije na sto komada. Ova budućnost je samo potencijalna, jer sudaranjem sa sadašnjošću, potencijalna budućnost ima sve manje i manje optimizma i želje da se izbori za svoje ideje. Sadašnjost Crne Gore u ovoj priči predstavljaju institucije koje kao da za cilj imaju slom duha i ideje mladih i progresivnih.
Potencijalna budućnost Crne Gore odlučuje da ne iskulira mrtvu ovcu u kaplji vode i da svoju građansku dužnost ispuni pozivom na broj komunalne policije Ulcinja.
Muk. Odgovora na poziv nema, ali to ne predstavlja kraj puta za našu omladinu. Ako iz komunalne policije niko nije pri telefonu, iz ulcinjske policije sigurno neko mora biti. Odlučuju da pozovu glavnu policijsku stanicu u Ulcinju, oni imaju način da ovcu i izvade, svakako po čitav dan se voze gore-dolje Bojanom u svom kul čamcu.
DOBRA SREĆA
I ponovo, muk. Dvije institucije zaredom lome dobronamjernu želju ove mlade grupe. Dok bi većina starijih generacija do sada defintivno digla ruke od ćorava posla, neke nove generacije vjeruju u uspjeh i pored ovih prepreka. Jer, ako Ulcinjska policija ne prati pozive na njihov broj, na 122 broj se neko mora javiti. I gle čuda, neko se i javio.
Policajac: Halo
Budućnost: Halo, dobar dan.
*prekid *
Policajac im je prekinuo, ali možda je greškom, nemoguće da policija namjerno prekida građanima. Pokušali su ponovo.
Policajac(nezainteresovano): Halo.
Budućnost: Dobar dan.
Policajac (šeretski): Dobra vi sreća (ŠALIMO LI SE)
Budućnost: Da li smo dobili policiju u Ulcinju?
Policajac (opet šeretski): Valjda jeste...
Budućnost: E dobro, pošto smo zvali i komunalnu, jer Bojanom pluta ovca pa...
Policajac (veoma glasno i ljuto): OVCA JE LI?! PA DA VAM NISU REKLI NAS DA ZOVETE??? IDITE TAMO PA IH ZOVITE! AJDE VIŠE M...
prekida poziv
Posle inicijalnog šoka da se policajac javlja sa dobra vi sreća, kao da su stari rođaci, mlade generacije ostaju sa vilicom do poda, nakon dranja doživljenog od policajca i naknadnog prekida poziva. Sadašnjost Crne Gore ovim lijepim i još uvijek nenaboranim licima daje tako sočan i glasan šamar da im se crvenilo sa lica, crvenije nego Bojana puna ovčije krvi i to još tokom zalaska, neće skinuti dok god ovdje budu živjeli.
NADLEŽNOST JE ZID
Policiji možda nije u nadležnosti vađenje ovce iz rijeke ali to ne znači da ne bi trebali da pomognu ako imaju kapaciteta i vremena. Sudeći po broju krugova čamcem svakog dana Bojanom, ne mislim da su im kapacitet i vrijeme problem.
Sam način odbijanja je karakterističan za sadašnju Crnu Goru. Bahatost i nadmenost su očekivani od javnih službnika a molba za pomoć dočekuje se kao uvreda ako izlazi iz zakonom propisanih obaveznih dužnosti. Tako da nije ni čudo da će se policajac onako pošteno izdrati na građanina ako se ovaj osili dovoljno da mu zatraži pomoć izvan njegove dužnosti.
Nije on neki komunalni policajac pa da se sramoti takvim poslovima ispod njegovog nivoa. On je da nosi značku i radi neke ugledne poslove. Za ove ljude nadležnost je zid koji ih okružuje i uliva sigurnost u kojoj se jasno zna šta se od njih očekuje a šta ne. Izaći odatle je put u nepoznato i preveliki rizik za podnijeti.
Možda je luda zamisao izlaska iz pakla zvanog nenadležnost i neke utopije u kojoj se svi kapaciteti koriste za unapređivanje kvaliteta i olakšavanje života, bez brige o tome da li ću time izaći iz svojih nadležnosti, ali to je možda neka potencijalna budućnost. Da bi do nje stigli, moraćemo da izađemo iz sigurne zone koju nam pruža taj zid nadležnosti i učinimo dodatni trud da zajedno u nepoznatom izgradimo ljepše društvo.
NO HAPPY END
Ne želim da tvrdim da svi mladi su spremni da se potrude i donesu promjenu, jer to naprosto nije istina. Kako generacije stare, tako sve više ljudi se predaje sistemu i miri sa statusom quo. Ali istina jeste da su za promjene dominantno spremni mladi ljudi. Oni, još uvijek, nisu navikli na bahate javne službenike i pakao birokratije, oni vjeruju da to ne mora biti tako. Posebno danas, kada konstantno koristimo internet, lako je primijetiti dobre prakse u čitavom svijetu i vjerovati da tako može i kod nas.
Nije ovaj tekst napad na starije generacije, one su produkt ovog sistema. I među njima je bilo željnih promjene ali što duže živimo u trulom sistemu, to se više mirimo sa tom činjenicom i manje smo spremni da dignemo glas. Moj otac mi se gromko smijao kada sam mu ispričao priču o ovci, i razmišljao je isto kao policijski službenik. Njemu nije šokantno što se policajac dere na građane jer, zaboga, kako on ovcu da vadi. Provodeći život u ovom sistemu, počinjemo da vjerujemo da je molba „pogrešnoj“ adresi gora nego opšta nekultura.
Ova priča nema srećan kraj. Ovca je otplutala do mosta pa dalje prema moru a grupa mladih ljudi nije uspjela u svojoj želji da makar malo doprinese tome da ova zemlja bude čistija i zdravija. I bolje da ne zavaravamo sebe da će ovi mladi zauvijek se truditi da urade dobru stvar, jer neće. Boriće se protiv trulog sistema sve dok budu imali snage, ali ako sistem bude ostao isti izgubiće snagu i otplutati isto kao ona ovca i mnoge generacije prije ove.