Opišite svog čitatelja, stvarnog, a ne idealiziranog.
Ne vjerujem da bih bio čitalac svojih priča da nijesam primoran da ih čitam pisanjem. Ovako, zamišljam čitateljku, dugonogu. Stvarni čitaoci, koje znam, bave se mojim rukopisima pod prisilom i prismotrom: nekoliko mojih prijatelja, što po peru što po čašici.
Koje su vaše glavne iluzije vezane uz književnost?
Nemam iluzija - to što činim, činim iz sebe i zbog sebe.
Živite li od svog pisanja? Ako ne, od čega živite?
Ne, samo imam troškova. Živim od novinarstva
Jeste li ikada požalili što pišete na malom jeziku?
Ne. Moji ispisi su na margini.
Kojeg srpskog pisca volite?
Volim mnoge, privatno. Volim knjige koje iz mene mogu da izvuku ono što je ostalo od osmijeha.
Kojeg hrvatskog pisca volite?
Volio sam Pavla Pavličića.
Koga smatrate uzorom?
Knjige koje volim previsoko su da bih i pomislio da sam u bilo kakvom kontekstu s njima.
Što trenutno čitate?
Kao i uvijek: Servantesa, Hašeka, lijfa i Petrova. Rado se vraćam Čendleru ili Agati Kristi, a poželio sam se Simenona i Erl Stenli Gardnera.
Koju glazbu slušate?
Rado bih slušao Net King Kola, Peri Koma, Frenka Sinatru, Bili Holidej...
Kakav je status kratke priče (proze uopće) danas?
Van sam toga. Ne znam.
Kojoj književnosti pripadate: jugoslovenskoj, sprskoj itd.?
Ako uopšte kojoj pripadam, onda srpskoj.
Kako je izgledao rat s vaše strane?
Nije mi do te priče.
Kad ste zadnji put bili u Hrvatskoj?
Ranih sedamdesetih, po studentski i već na način kako se to tada radilo, stopirao sam često prema Zagrebu i Rovinju. Nijesam mnogo pridonosio turističkoj privredi – ulagao sam u rinfuzno vino i birtije oko stanica.
Što volite, a što ne?
Neću o porodici - snovi, koje inače ne pamtim, bolji su dio mog života. Na javi – vinjak.
Navedite neku važnu stvar, a koju smo ispustili.
Ne držim do važnih stvari.
.
U prilogu šaljem i fotos, star nekoliko godina. Prilikom eventualnog retuša dodati podočnjaka.
Puno pozdrava
Miodrag Vuković