Misao na webu
CRNA GORA,
krala sam ga, jolene

Ko nam ljepše pjeva, žena ili ljubavnica?

Venera, Kupidon, Ludost i Vrijeme, A. Bronzino (detalj)
Dva svijeta, dvije pjesme, dvije perspektive koje traju. U "Jolene" se žena obraća ljubavnici svog muža, a u "Pismu" se ljubavnica obraća ženi. Iako je muškarac centar dešavanja, on ne odlučuje

Sumnjam da je neko ljepše i sa više poštovanja opjevao ulogu ljubavnice svog muža nego što je to učinila Dolly Parton sa pjesmom Jolene, koju je da stvar bude još više istorijska, napisala iste noći kad i I will always love you, jednu od najvećih ljubavnih pjesama ikad. To je bila 1973. godina i razvodi su bili u modi.

Slavnoj Jolene u jugoslovenskoj muzici tematski može parirati možda jedino Jasna Zlokić sa numerom Pismo, pjesmom koju je izvela na splitskom festivalu 1986. godine, a koja je, zbog sadržaja teksta bila zabranjena na radiju do 1990. godine. Naime, smatrali su je nemoralnom, jer se u pjesmi ljubavnica obraća zakonitoj supruzi. (Moral je očigledno bio rastegljiva kategorija u sumračnom periodu kraja Jugoslavije, ali to nije tema našeg ogleda.)

Dakle, pored odnosa ljubavnica-žena koji je tema obje pjesme, odmah ćemo primijetiti da imamo posve drugačiju naratorsku poziciju. U Jolene se žena obraća ljubavnici svog muža, a u Pismu se ljubavnica obraća ženi. Razlika između subjekta koji se obraća i onog kome se obraća nije toliko važna, jer je ona koja poruku šalje u oba slučaja inferiorna u odnosu na onu koja je prima.

Dolly Parton pjeva o ženi svjesnoj koliko njen brak zavisi od ljubavnice Jolene, moli da joj ne uzme muža, priznajući joj superiornost i ljepotu. Vođena mišlju da Jolene može imati koga hoće, a da ona više ne bi mogla voljeti nikog sem muža, moli ljubavnicu da joj ga ne uzme samo zato što može. Povjerava joj i koliko je njen muž obuzet njome, da je sanja i doziva u snu i potpuno otvara svoje srce priznajući koliko je sve to rastužuje. Mitologizujući ulogu brinete Jolene, Dolly Parton ženu stavlja u podređeni položaj, jer njena sudbina zavisi od želje druge žene – ljubavnice, da odredi njen život po sopstvenom nahođenju.

Iako u određenom smislu objektivizira ženu, tvrdeći da mogućnost da voli zavisi od toga hoće li ostati sa mužem, Dolly Parton se ipak ne libi pokazati koliko se može biti velik u ranjivosti i hrabar dok se prepušta Joleninim moralnim obzirima. No, sa druge strane, pokazuje koliko je naspram muškaraca druga žena - Jolene - nadmoćna, jer i njegov životni put zavisi od njene odluke. Situacija je jasna, žena zna za ljubavnicu, muškarac je manje važan, u dogovoru između njih dvije riješiće se komplikovana situacija u čijem je on epicentru, ali bez prava da je razriješi.

Sa druge strane, u pjesmi Jasne Zlokić ljubavnica se obraća zakonskoj ženi, koja uopšte i ne zna da ova postoji. Upućuje joj pismo u kom ističe da se nijesu upoznale i moli da je sasluša, priznajući koliko je supruga u stvari uzvišena u odnosu na nju, koliko je ispunjena jer zna što je ljubav, dok je ona kao ljubavnica osuđena da bude treća, da joj ljubav bude neuzvraćena. Objašnjava i da je nakon kratkotrajane zabave shvatila da njen ljubavnik, a muž ove druge voli ženu i dijete, a ne nju – ljubavnicu.

Pogođena tim saznanjem, junakinja žali što je bila umiješana u taj odnos i daje sebi za pravo da ljubavnikovoj ženi dodatno kaže kako su njih dvoje stvoreni jedno za drugo, te da joj se čini da je to prava ljubavna sreća, kojoj ona više neće biti na smetnji. Uz izvinjenje se što joj je krala muža, ona tvrdi da je joj taj muškarac nije više dao koliko svojoj ženi, pa je, kako kaže, odlučila je da ga vrati natrag.

U stihu „Evo vraćam Vam, ga“ postoji nešto istovremeno vrlo feministiko i nešto antifeminističko. Vraćati nešto, implicira da supruga to želi natrag, ulazi u sferu njenog htjenja, odlučuje umjesto nje, daje sebi za pravo i pokušava biti dobročiniteljka iako je zapravo sasvim suprotno. No ipak, sa druge strane, pokazuje koliko je muškarac u ovom odnosu nevažan, jer će on kao i u zapletu prve pjesme, biti tamo gdje žene odluče. Ako supruga pređe preko avanture, muškarac će ostati uz nju, što znači da njegova sudbina zavisi od njene odluke. Iako nastavka pjesama nije bilo, te nijesmo saznali što se sa ljubavnim trokutima zbilo, ono što možemo spomenuti je kakva je recepcija pjesama bila i što ona može značiti.

Pjesma Dolly Parton proglašena je u više navrata za jednu od najvećih pjesama ikada, te zauzima razne liste najvećih svjetskih hitova, dok je pjesma Jasne Zlokić osrednje uspjela, ali kao što rekosmo doživjela čak i cenzuru. Bez obzira na razliku između kontinenata na kojima su nastale, razlike u dometima pjesama, na nivou teme čini se interesantnim da je pjesma u kojoj žena moli ljubavnicu da se nad njom sažali postala hit, a pjesma u kojoj ljubavnica želi da otvori dušu postaje u jednoj zemlji nepoželjna.

Zar se ne uklapa to savršeno u sliku naše jadne trpeće žene, žrtve koja se ipak ponosito nosi sa situacijom i zar nije ona u nas i dalje mnogo prihvatljivija u odnosu na avangardizam ljubavnice koja uprkos okruženju odluči da progovori, te izvede na čistac nerijetko lažnu instituciju braka.

Pitanje je da li bi numera sa porukom kakvu je iznijela Jasna Zlokić, pjesma o pokajnoj ljubavnici, tako uspješno pomirila ženski mazohizam konzervativne Amerike sa liberalnom nadmoći slobodnih žena na čelu sa Jolene. Da li bi američko društvo sedamdesetih na isti način prigrlilo ispovjest ljubavnice kao što je jecaj prevarene žene, ili bi producenti u Nešvilu baš kao i jugoslovenski cenzori umješali svoje prste?