Zašto su esktremni desničari jaki na društvenim mrežama? Jednostavno, zato što je fašizam bučniji od pozitivnih i humanističkih vrijednosti. Klerošoveni, ženomrsci, siledžije koji prozivaju ljude na osnovu fizičkog izgleda, rodnih karakteristika i seksualnih opredjeljenja - ko su zapravo oni?
Dugo sam mislila da je riječ o šačici jadnika odraslih pod okriljem siledžijskih porodica, i da su dobra đeca nekad davno primarno socijalizovana da postanu mrzitelji. Danas više nisam sigurna kamo tražiti korijen zlu. Svakako treba žaliti ljude koje nijesu naučili da vole i drugarski kritikuju, treba im uputiti poruku mira, ali i postaviti granicu preko koje ne smiju preći.
Neki od autora portala koji upravo čitate, juče su verbalno žigosani na mim stranici koju uzimam tek kao pokazni primjer. Jadničak ili više njih koji upravljaju tom Fejsbuk lakrdijom anoniman je, pa ćemo ga ostaviti u tom dirljivom stanju iz kojeg je odlučio da zagovara diskurs mržnje pod firmom web satire. Ipak, kao podstrek svima koji su napadnuti ili nedolično prozvani, trebalo bi da vlada pravilo: ne budite lijeni i prijavite svakog ko naruši granicu vašeg ljudskog integriteta, u svijetu stvarnom ili virtualnom.
Umjetnička sloboda je najvažnija, a Fejsbuk je dobar alat za ekspanziju novih podmedija poput mim stranica i satiričnih portala. Dio je to kreative i slobode, neće nam kruna pasti s čela od drugarske zajebancije. Naprotiv – malo pametnog sarkazama i prozivki pružiće motiv da se borimo, jer tek onda vidimo da naše vrijednosti dolaze i do raznih skeptika i radikala oko nas.
Međutim, treba postaviti pitanje, kad će neko ko ispod mim stranice duma nad tvojim privatnim životom i objavljuje fotografije ljudi koji pišu za tvoj sajt, neko od ženomrzaca i FB homofoba zaista nanijeti štetu ozbiljnuju od fejsbuk cipelarenja. Na stranu što vas nazivaju titoistima, razglabaju kad se ko razveo i koga oženio, na stranu što te crnokošuljaše u pidžamama sve crveno pogađa, pa i ljubav - postavlja se pitanje odakle im pravo da druge javno unižavaju nazivajući ih „trandžama“, „plaćenicima“, „kobilama“ itd, pa još da objavljuju fotke i grupno ocjenjuju nečiji fizički izgled?
Ne čudi da se gomila tvrdoćiriličnog publikuma diže da brani „srBstvo“ od „antisrba“, muški princip od, kako kažu „žeMturače sa dva prezimena“, mačo tradiciju od „trandža“, ne plaši ni što prijete da će doći fucking „Gorska garda“ (LOL) pa više nećemo ovako, ali ono što posebno zabrinjava u cijeloj pošalici, jeste što u tim mrziteljskim razbribrigama učestvuju i neki ljudi koji kane postati značajni u ovom društvu, misle da mogu biti nositelji promjena, magistri, obrazovana fela i zastupnici čega sve ne. Zar nismo prije neki dan imali glavom i bradom prvog revizora Luke Bar koji mržnjom nadilazi rane radove doktora Dabića i sije mržnju protiv Bošnjaka koje naziva „mesom“.
Stigla je sloboda vele, ali čini se da neki okovi nijesu politički, nego duboko lični, a da ih je tehnološki haos na kome nema počinka samo istjerao na vidjelo u svojoj žalosnoj prirodi. Politika tu nije početak, postoji nešto dublje od politike, šovinizam i mizoginija ukras su jedne antropološke nakaznosti sa kojom čovjek mora raditi hladne glave, bez pristanka na impotentnu mržnju koju mu nameće.
Otvorimo oči u zao čas, eto nam mladosti koja mržnjom uređuje FB stranice, eto nam junoša na funkcijama, slikaju se sa nacionalnim obilježjima i gradonačelnicima što mijenjaju ulice iz imena heroja u imena kvislinga. Ako smo otvorili oči, držimo nadalje pomenutu web boraniju u granicama eventualne pravne odgovornost, budimo zadovoljni što nismo isto, ali i radikalnim humanizmom priđimo njihovim mukama kao ljudskm pehu.
Možda bih na kraju rekla povodom svih internet agresora, nek im bog pomogne ako ga ima, a čim su takvi, izgleda da ga nema… Ipak, kad bolje razmislim, ljepše je vjerovati da su ti ljudi u stupici tehnološko-seksualnog neizdrža, pa su negdje pogrešno skrenuli, ali za njih još ima nade koju će im život valjda nametnuti.