Misao na webu
CRNA GORA,
ante portas

Fašizam u 14 tačaka

Foto manipulacija: B. Mandić
Politikolog Lorens Brit je u svojoj studiji o fašizmu proučavao najpoznatije fašističke i autoritarne režime na svijetu. Koliko se njegovi nalazi podudaraju sa osobinama političkih sistema i društava jugoslovenskog prostora?

1. Snažno i kontinuirano izražavanje nacionalizma

Počev od isticanja zastave, preko nacionalnih simbola na odjeći, kao izraza patriotizma građana, fašistički režimi upotrebljavaju patriotske parole, slogane, simbole, nacionalističke pjesme. Prezir prema stranim uticajima koji se graniči sa ksenofobijom, prisutan je u njihovoj propagandi.

2. Omalovažavanje ljudskih prava

Fašistički režimi posmatraju ljudska prava kao beznačajnu vrijednost i prepreku ostvarivanju ciljeva vladajuće elite. Кroz ciljanu primjenu propagande prema javnosti, građanima je prihvatljivo kršenje ljudskih prava marginalnih grupa, pa čak i demonizacija onih čija su meta. Кada se napadi i zlostavljanje ne mogu sakriti od očiju javnosti, vlasti pribjegavaju skrivanju činjenica, poricanju i dezinformacijima.

3. Identifikacija neprijatelja/žrtvenih jaganjadi u cilju mobilizacije masa

Zajednička nit koja spaja ove režime je upotreba žrtvenih jaganjaca kao sredstvo da se skrene pažnja građana sa drugih problema, da prebace drugima krivicu za neuspjeh, i da kanališu frustraciju u kontrolisanim pravcima. Metodi nemilosrdne propagande prema žrtvama su veoma efikasne. Često autoritarni režimi podstiču „spontane“ izlive gnijeva protiv ciljnih grupa. Obično su to komunisti, socijalisti, liberali, Jevreji, etničke i rasne manjine, kao i tradicionalni nacionalni neprijatelji, pripadnici drugih religija, sekularisti, homoseksualci. Pristalice ovih targetiranih grupa su shodno tome označeni kao „teroristi“ (izdajnici).

4. Prevlast vojske/pasionirani militarizam

Vladajuće elite uvijek se poistovećuju sa vojskom i industrijskom infrastrukturom koja je podržava. Nesrazmjeran udio nacionalnih resursa se izdvaja za vojsku, čak i kada su potrebe domaće ekonomije akutne. Vojska je predstavljena kao izraz nacionalizma, a koristi se kad god je moguće da se afirmišu nacionalni ciljevi, zaprijeti drugim narodima, i poveća moć i prestiž vladajuće elite.

5. Osioni seksizam

Iz proste činjenice da političkom elitom i nacionalnom kulturom dominiraju muškarci, ovi režimi neminovno posmatraju žene kao građane drugog reda. Takva društva su odlučno protiv abortusa i veoma homofobična. Njihovi stavovi se ogledaju u drakonskim zakonima koji uživaju veliku podršku od strane zvanične crkve u zemlji, a u sprezi sa crkvom, režimi pravdaju svoje zloupotrebe.

6. Кontrolisani mediji

Neki režimi drže medije pod direktnom kontrolom i ne dozvoljavaju im da skrenu sa partijske linije. Drugi vrše suptilniju kontrolu medija. Metode pritiska su razne: kontrole dozvola za rad, ekonomski pritisak, zahtjevi za patriotsko izvještavanje ili otvorene prijetnje. Direktori masovnih medija su često politički povezani sa vladajućom elitom, zajedno sa njima prikrivaju od javnosti neuspjehe vlasti.

7. Opsesija nacionalnom bezbjednošću

Neizbježno, nacionalna bezbjednost je aparat pod direktnom kontrolom vladajuće elite. To je obično instrument ugnjetavanja, koji radi u tajnosti i nema nikakvih ograničenja. Akcije službe bezbjednosti su opravdane pod parolom zaštite „nacionalne bezbjednosti“, a ispitivanje njihovih aktivnosti je predstavljeno kao nepatriotski ili čak izdajnički čin.

8. Tijesna povezanost religije i vlasti

Za razliku od komunističkih režima, fašistički i autoritarni režimi nikada nisu proglašeni „bezbožničkim“ od strane njihovih protivnika. U stvari, većina režima je povezana sa vladajućom religijom u zemlji i odlučno se predstavlja kao branitelj te religije. Propaganda redovno stvara iluziju da je vladajuća elita zaštitnik vjere i protivnik „nevernika“. Činjenica da ponašanje vladajuće elite nije u skladu sa normativima te religije, je gurnuta pod tepih.

9. Zaštita moći korporacija

Iako je život običnih građana pod strogom kontrolom, slobodno poslovanje velikih korporacija nije ugroženo. Vladajuća elita posmatra korporativnu strukturu, kao način da obezbjedi ne samo vojnu proizvodnju (u razvijenim državama), već i dodatna sredstva društvene kontrole. Članovi ekonomske elite su često povlašćeni od strane političke elite, kako bi obezbjedili zaštitu uzajamnih interesa, posebno u suzbijanju prava osiromašenih građana.

10. Snaga radnika je ograničena ili eliminisana

Radničke organizacije su označene kao jedan centar moći koji mogu provocirati političku hegemoniju vladajuće elite i njenih saveznika iz korporative, te su neminovno slomljene ili nemoćne. Siromašni su građani drugog reda, izloženi sumnji ili otvorenom preziru.

11. Omalovažavanje i suzbijanje intelektualaca i umjetnika

Intelektualci i sloboda izražavanja su anatemisani od strane ovih režima. Intelektualne i akademske slobode se smatraju atakom na nacionalnu bezbjednost i patriotske ideale. Univerziteti su strogo kontrolisani, a politički nepodobni profesori proganjani ili eliminisani. Slobodoumne ideje ili kritike se snažno napadaju, ućutkuju ili slamaju. Ovim režimima, umjetnost i književnost treba da služe za sprovođenje nacionalnih interesa ili nemaju pravo na postojanje.

12. Opsesija kriminalom i kažnjavanjem

Većina ovih režima ima drakonski pravosudni sistem sa ogromnom zatvorskom populacijom. Policija se obično glorifikuje i ima skoro neograničenu moć, što joj dozvoljava ogromne zloupotrebe. Moć policije se koristi u montiranim političkim procesima protiv političkih protivnika. Strah i mržnja od kriminalaca ili „izdajnika“, često se koristi kao izgovor pred građanima za jačanje policijskih snaga.

13. Nesputana korupcija

Oni koji su u poslovnim krugovima ili bliski vlasti koriste svoj položaj da se obogate. Кorupcija je proces koji se razvija u oba pravca; elita vlasti dobija finansijske poklone i imovinu od ekonomske elite, koja zauzvrat uživa podršku vlade i monopol. Politička elita je u prilici da stekne imovinsku korist krađom nacionalnih resursa. Pod kontrolom državne bezbednosti i medija, ovakva korupcija je u velikoj meri nesputana i skrivena od očiju javnosti.

14. Namješteni izbori

Parlamentarni izbori ili istraživanja javnog mnjenja u ovakvim državama su obično lažirani. Uobičajeni metodi koji se koriste u cilju ostvarivanja željenog izbornog rezultata uključuju kontrole izbornog sistema, zastrašivanje pristalica opozicije, uništavanje ili krađu glasova.