Porodica na okupu ispod jelke, djevojčica dobija na dar malog glodara koji na kraju spota završi u supi. Sretna evropska familija iz 2021, naredne zime koristi hrčka za proizvodnju struje, da bi 2023. cvokoćala u bijedi.
Spot televizije Russia Today postao je viralan pod izazivačkim naslovom „Srećan antiruski Božić!“ Za profesora FDU Vuka Vukovića, producenta i teoretičara medija, cinizam ovog spota nije neočekivan, jer velikodržavna sila igru dominacije uobičajeno prebacuje na medijski plan.
Vuković je u razgovoru za Normalizuj analizirao ruski spot i govorio o osobenostima nove ratne propagande.
Na stranu stručna analiza, šta je vaš prvi ljudski utisak nakon gledanja spota RT?
Nažalost, moram priznati da ovakva vrsta spotova mene ne iznenađuje mnogo, jer je to strategija koja je u istoriji medija i istoriji komunikacija već viđena. Iznenađuje samo stepen zloupotrebe različitih značenja jer je producent lepezu postavio dosta široko, na način da svako od nas može emitovno da se veže za neki simbol ili znak i osjeti, naravno – gađenje.
Upotreba djeteta u prvom planu, sugerisanje patnje koja mu se sprema... Postoje li neki slični motivi iz istorije propagande koji vam padaju na pamet?
Odnos djece i medijske produkcije je konstantno predmet debate u stručnim i profesionalnim krugovima, uvijek sa istim pitanjem: gdje su granice i kada „upotreba“ postaje „zloupotreba“. Djeca, iako svim zakonima dodatno zaštićena, su element s kojim se lako manipuliše, i to dvostruko: jedan nivo je manipulacija djecom u kontekstu toga kako djeca percipiraju i valorizuju medijske poruke (pogotovo reklamne), a drugi nivo je (zlo)upotreba djece kao elementa poruke kojim se nešto želi poručiti drugima.
Vuković, foto: Privatna arhiva
Često su te poruke upakovane na način da mi kao publika, ili ciljna grupa, tu zloupotrebu ni ne primjetimo. Ne moramo dalje od reklama za stambene kredite i uvijek isti seting: porodica sa srećnim djetetom i, eventualno, pitanjem: Jel i ti imaš svoj stan? Uvijek je u osnovi akumulacija kapitala, bilo da govorimo o prvobitnoj ili simboličkoj.
Jedan sovjetski antizapadni plakat prikazuje londonsku porodicu koja se grije na papirima sa natpisom „obećanja radnicima“. Koliko vam naivno djeluje ova vrsta poruke u odnosu na video RT? Gdje je razlika?
Između tog sovjetskog antizapadnog plakata i RT spota nema velike razlike: svako vrijeme sebe prepoznaje u mediju svog vremena ili, da referišem na jednog od prvih filozofa medija Maršala Makluana – medij je poruka.
Plakat iz SSSR-a, foto: Public domain
Dakle, plakat iz doba Hladnog rata je koristio medijski jezik svog vremena da promoviše antizapadnu propagandu, a RT koristi estetizovani video spot da afirmiše rusku, državnu viziju svijeta.
Motiv autora RT spota vjerovatno je da se kod (zapadnoevropskog) gledaoca izazove zabrinutost i strah. Ipak, nije se kao u nekim hladnoratovskim kampanjama koristila horor naracija, nego porodična atmosfera Božića. Reklo bi se da je to idealna kombinacija za širenje na društvenim mrežama, zar ne?
Cilj ovog spota je da, na semiotičkom i semantičkom planu, da odgovor na tri pitanja: ko/kakvi smo mi; ko/kakvi su drugi; kakav je svijet oko nas – a to je ujedno i okvir za analizu ovog spota. Odgovori su, čini se, jasni: Rusija je topla majka, širokog zagrljaja bez koje drugima nema životnih radosti, a pogotovo ne u zapadnom svijetu i zapadnim vrijednostima. Arhetip velike majke je, ipak, uslovljen – bespogovornom poslušnošću bez koje nema ni tog toplog zagrljaja.
Arhetip Velike majke pojačava i arhetipska slika Božića...
U vizuelnom diskursu sagledano, spot čini nekoliko elemenata, odnosno znakova, simbola i motiva koji djeluju sinergijski. Prvi, i najdominantniji, je ta božićna estetika (ne slučajno izabrana u odnosu na druge važne, takođe porodične praznike), koja promoviše zajedništvo, koncept darivanja i radovanja, porodičnu sigurnost i bezbrižnost.
Drugi element je protok vremena koji jednodimenzionalno prikazuje razvoj/nadgradnju fokusom na kućicu za hrčka, a treći element se servira u formi promjene do koje je doveo rat u Ukrajini: nemaština, hladnoća, mrzovolja, glad.
Diskrepantne estetike dodatno pojačava auditivni odabir muzike i efekata: Silent night (Ron James) kao najpoznatnija tzv. christmas carol u prvom dijelu, odnosno – vjetar i huk praznike u drugom dijelu. Poruke propagande su istorijski, dakle, iste – mijenjaju se samo izražajna sredstva koja su, naprednija i bolje producirana, čime se i sama estetika medija stavlja u funkciju propagande.
Svjedočimo li pretvaranju rata u materijal za skeč? Kakav je to smijeh koji se predlaže ovim pokušajem crnog humora? Je li nam taj cinizam poznat iz ličnog iskustva, recimo Miloševićeve propagande mašine; ili čak, sa sasvim druge strane, iz perfidnih medijskih narativa američkih ratova na Bliskom Istoku…
Ja nikako nisam spreman da RT spot tumačim kao skeč niti dovodim u vezu sa osmijehom ili humorom. Humor ne smije imati veze sa zlom, ne smije koketirati sa uništavanjem, ratom i užasom kojem svjedočimo, a čak i kad bismo bili tolerantniji, ne bi trebalo da humor dovodimo u vezu ni sa strategijama manipulacije koje su očigledne.
Ideja da bez određenog medija, pritom državnog, nema istine je toliko pretenciozna da samo dokazuje tezu o velikim silama koje, pokrenute patologijom narcizma, vode rat na svim terenima: od teritorijalnog do informacijskog. U takvim ratovima, ne treba abolirati nijednu stranu jer su svi motivisani sopstvenim agendama teritorijalne, vrijednosne i svake druge ekspanzije, iza čega se krije, po mom dubokom uvjerenju, primitivni kapitalizam.
Kadar iz spota Russia Today (print screen)
Ipak, neophodno je znati šta je tema, pa medijske poruke tumačiti oprezno i bez paranoje, bar koliko je to danas moguće. Propagandni rat i ratna propaganda, da objedinimo ova dva pojma, funkcionišu po istim principima: sijanje straha iz pozicije moći, uz manipulaciju uvijek onim što je ljudima bitno, bilo da govorimo o – nacionalnom identitetu, vjerskim i religijskim osjećajima, porodičnim vrijednostima, seksualnom orjentacijom, itd…
U tom smislu, a da posolimo i cinizmom, nema mnogo razlike ni između političkih pamfleta sadržanih u sovjetskom posteru, spotu RT, velikosrpskoj misli devedesetih „ješćemo korenje“ ili, u kontekstu rata na planu interpretacije realnost i/ili istorije, „revolucionarnog“ otkrića crnogorskog istoričara da su u Crnoj Gori Božić slavili 25. decembra.
RT je državna ruska medijska mreža. Da li su ipak društvene mreže pravo područje uticaja i svake buduće propagande borbe?
Čini se da smo nekako i naučili, bar iskustveno, da tradicionalni mediji mogu da nas zavaraju i daju sliku svijeta koja ne odgovara u potpunosti realnosti. Međutim, izgleda da nismo shvatili da se to dešava i sa društvenim medijima, pogotovo društvenim mrežama. A borba za interpretaciju realnosti se odvija upravo na tom planu i terenu. Sistem vrijednosti i njegova distribucija putem društvenih medija je posebno opasna jer je vrlo lako zavarati ili natjerati korisnike da prihvate cijelu paletu teorija zavjere, novih religija, instant recepata, itd…
Algoritmi koji upravljaju sadržajima su, već sada, toliko precizni da vrlo brzo završimo u eho komori koja nam, nadalje, samo slične sadržaje i nameće, a tako upravlja i našim vrijednostima, navikama, ponašanjem… u krajnjem – i novčanikom. Jedini strah koji, bar kod mene, sve ovo proizvodi, je strah od besmisla i relativizacije svega što živimo, a što posljedično dovodi do apsolutno anesteziranog života u kome ne reagujemo na mnogobrojne nepravde oko nas. Ili, da budem potpuno subjektivan, izvan bilo kakve stručne analize, kao i s početka: I found it is the small everyday deeds of ordinary folk that keep the darkness at bay… small acts of kindness and love (Gandalf).