Računar je mašina rođena u ratu i zbog rata. *Colossus* je napravljen 1944. godine da bi provalio nacističke kodove. Do pedesetih godina prošlog vijeka, kompjuteru su organizovali američku vazdušnu odbranu. U decenijama koje su uslijedile, mašinska inteligencija nije igrala tako značajnu ulogu, ali sad opet postaje ključna. Baš kao što svijet civila svjedoči  moćnom širenju uticaja vještake inteligencije (AI), tako se i vojni svijet mora pripremiti za nalet inovacija. Taman koliko mijenja karakter rata, to može dovesti do nestabilnosti.

Nekoliko je uzroka brzih mijena današnjice. Jedan uzrok je samo žarište rata, najviše onog u Ukrajini. Majušni a jeftini čipovi rutinski usmjeravaju ruske i ukrajinske dronove ka njihovim ciljevima, pronose tehnologiju koja je nekada bila rezervisana samo za projektile supersila. Drugi uzrok je nedavni ubrzani razvoj AI koji zapanjuje, otvara mogućnosti prepoznavanja objekata i rješava složene probleme. Treći je rivalstvo između Amerike i Kine, u kojem obje zemlje vide AI kao ključ za vojnu superiornost.

Rezultati se najbolje vide u napretku pametnih mašina-ubica. Vazdušni i pomorski dronovi su se pokazali kao mašine od vitalnog značaja za obje strane u Ukrajini, onda kad treba uočiti cilj i otvoriti vatru. Uloga vještačke inteligencije je da zaobiđe sistem ometanja i omogući dronu da pronađe cilj čak i ako su GPS signali ili veza sa pilotom prekinuti. Ukidanje veze između pilota i aviona uskoro će omogućiti vojskama da rasporede mnogo više jeftine municije. Na kraju će se dizajnirati samousmjeravajući rojevi i preplaviti svaku odbranu.

Ali ono što je najvidljivije kod vojne AI nije ujedno i najvažnije… Tehnologija takođe donosi revoluciju komandovanja i kontrole koju vojni čelnici koriste za orkestriranje ratova.

Na frontu, dronovi predstavljaju samo posljednju i najdramatičniju kariku u lancu ubijanja, dakle u seriji koraka koji počinju pretragom cilja i završavaju napadom. Dublji značaj AI je u onome što može da učini prije nego što dron napadne. Jer AI sortira i obrađuje podatke nadljudskom brzinom, može da pronađe svaki tenk iz hiljadu satelitskih snimaka, ili da tumači svjetlost, toplotu, zvuk i radio talase kako bi razlikovala mamce od pravih ciljeva.

![](https://cms.normalizuj.me/assets/0a160dd9-8ac9-4292-aa45-371a7052b15e)
Ilustracija: Daniel Stolle{.caption}

Daleko od fronta, AI može rješavati mnogo veće probleme od onih sa kojima se suočava jedan dron. Danas to znači jednostavne zadatke, kao što je određivanje koje oružje je najbolje za uništavanje prijetnje. Vremenom, "sistemi za podršku u odlučivanju" mogli bi da shvate zbunjujuću kompleksnost rata munjevito i na širokom području - možda na cijelom frontu. Posljedice ovoga tek se naziru. AI sistemi, u kombinaciji sa autonomnim robotima na kopnu, moru, i u vazduhu, vjerovatno će pronalaziti i uništavati ciljeve neviđenom brzinom i u ogromnim razmjerama.

Brzina takvog ratovanja će promijeniti ravnotežu između vojnika i softvera. Danas vojske drže čovjeka "u igri", tako što čovjek odobrava svaku smrtonosnu odluku. Kako se pronalaženje i napadanje ciljeva sabija u minute ili sekunde, čovjek će možda biti samo dio tima “čovjek-mašina”. Ljudi će nadgledati sistem bez intervencije tokom svake akcije.

Paradoks glasi:  čak i ako AI daje jasniji uvid u bojište, rat rizikuje da postane nejasniji za ljude koji ga vode. Očekivati je manje vremena za predah i razmišljanje. Budići AI donose sve više proročkih presuda, sve će se teže analizirati njihove odluke, a da to ljutom neprijatelju ne da prednost. Vojske će se plašiti da će biti poražene, ako ne daju svojim robotima savjetnicima duži povodac, kao što to čini neprijatelj. Brže borbe i manje pauza bi mogle otežati pregovore o primirjima ili zaustavljanje eskalacije. To može pogodovati braniocima, koji mogu da se zaklone dok napadači izlaze iz zaklona da napreduju. Ili može iskušati napadače da udare preventivno i sa masivnom snagom, kako bi srušili senzore i mreže od kojih će zavisiti vojske sa AI.

Razmjer rata zasnovanog na AI znači da će masa i industrijska snaga vjerovatno postati još važniji nego danas. Možda mislite da će nova tehnologija omogućiti vojskama da postanu “vitkije”. Ali ako softver može da odabere desetine hiljada ciljeva, vojske će trebati desetine hiljada oružja da ih pogode. A ako branilac ima prednost, napadačima će trebati više oružja da probiju odbranu.

To nije jedini razlog zašto ratovanje sa AI pogoduje velikim zemljama. Dronovi mogu postati jeftiniji, ali digitalni sistemi koji povezuju bojište će biti izuzetno skupi. Izgradnja vojski sa AI će zahtijevati ogromne investicije u cloud servere sposobne da rukovode tajnim podacima. Vojske, mornarice i vazdušne snage koje danas postoje u pojedinačnim bazama podataka, moraće da budu integrisane. Uvježbavanje sistema će zahtijevati pristup ogromnim količinama podataka.

![](https://cms.normalizuj.me/assets/afa3b4be-b13c-403e-9d30-3a413b806c9b)
 Soohee Cho/The Intercept{.caption}

Koja velika zemlja najviše favorizuje AI? Nekada se mislilo da Kina ima prednost, zahvaljujući svojoj bazi podataka, kontroli nad privatnom industrijom i slabijim etičkim ograničenjima. Ipak, trenutno Amerika izgleda da prednjači u naprednim modelima koji bi mogli oblikovati sljedeću generaciju vojne vještačke inteligencije. Takođe, ideologija je bitna: nije jasno da li će vojske autoritarnih država, koje cijene centralizovanu kontrolu, moći da iskoriste prednosti tehnologije koja pomjera inteligenciju i uvid prema najnižim taktičkim nivoima.

Ako, nažalost, izbije prvi rat vođen AI-jem, međunarodno pravo će vjerovatno biti gurnuto u drugi plan. Zbog toga je još važnije već danas razmišljati o tome kako ograničiti uništenje. Kina bi, na primjer, trebalo da posluša američki poziv da se isključi AI kontrola nad nuklearnim oružjem. Kada rat počne, direktne ljudske komunikacije će postati važnije nego ikada. AI sistemi, koji su programirani da maksimiziraju vojnu prednost, moraće imati ugrađene vrijednosti i ograničenja koja će ljudski komandanti uzimati zdravo za gotovo. To podrazumijeva implicitno osređivanje cijene ljudskog života – koliko civila je prihvatljivo ubiti na putu do važnog cilja? – i izbjegavanje određenih temeljnih udara, kao što su oni na nuklearne satelite za rano upozoravanje.

Neizvjesnosti su duboke. Jedina sigurna stvar je da se promjena vođena vještačkom inteligencijom približava. Vojske koje najbrže predvide i ovladaju tehnološkim probojem trebalo bi da prevladaju. Ostali će vjerovatno biti žrtve.



AI sistemi, u kombinaciji sa autonomnim robotima na kopnu, moru, i u vazduhu, vjerovatno će pronalaziti i uništavati ciljeve neviđenom brzinom i u ogromnim razmjerama

Vještačka inteligencija će promijeniti prirodu ratovanja