Kruži po mrežama neka prispodoba o tome kako je Kundera dobio ponudu od uglednog francuskog izdavača da napiše esej o Dostojevskom, pa odbio uz obrazloženje: Znam da je Dostojevski veliki, ali mi se ne sviđa što je Rus. 

Navodno iz nekog dokumentarca.

Uslijeđuju konstatacije da Dostojevski, podrijetlom Ukrajinac, pripada velikoj ruskoj i svjetskoj književnosti - i dakle jebi se Kundera, baš si malo šovinističko govno! Pa sam baš išao potražiti i prisjetiti se.

Lokacija je "Uvod u varijacije" kao svojevrstan autorski esejistički predgovor (Pariz, 1981.) drami *Jacques i njegov gospodar* (*Počast Denisu Diderotu u tri čina*) (napisanoj u Češkoj, na češkom, 1971.).

Scena otvara predgovor.  Niti je riječ o "izdavaču" niti o "eseju". Radilo se o kazališnom redatelju koji mu je ponudio da pod njegovim imenom (jer je Kundera dospio na crnu listu i nije smio objavljivati pod svojim) napiše adaptaciju *Idiota* od Dostojevskog. Toliko čisto što se fakticiteta tiče.

Latio se ponovnog čitanja *Idiota* i shvatio da mu je nesnosan i da će radije umrijeti od gladi. "Bio mi je odbojan taj svijet pretjeranih gesta, opskurnih dubokoumnosti i agresivne sentimentalnosti. Iznenada, neobjašnjivo, osjetio sam nostalgiju za Jacquesom fatalistom."

Zbog historijskog konteksta (Prag '68, sovjetska invazija) Kundera za svaki slučaj sam oslovljava - a ne da je time obrazložio "izdavaču" svoje odbijanje - pitanje je li ta odbojnost neki antiruski osjećaj u njemu. "Ne, jer nisam zbog toga prestao voljeti Čehova."

A i doreći će što ga to toliko smeta kod Dostojevskog: "ozračje njegovih knjiga: taj svijet u kojem sve postaje osjećaj; ili recimo to drukčije: svijet u kojem je osjećaj uzdignut na razinu vrijednosti i istine".

Ili: kult patnje. Toga će se poslije doticati kritički i u esejističkim dijelovima *Besmrtnosti*. Knez Miškin kad mu pokažu sliku Nastasje Filipovne uvjeren je kako je "njena sudbina daleko od obične", tj. "ona je strašno patila" (vidi joj se na licu). Zato mu Nastasja postaje objekt ljubavi: vrijednija od običnih ljudi koji su manje mučenici. Kaže joj: "Ja nisam ništa, ali vi, vi ste patili." Čovjek je NEŠTO onoliko koliko osjeća i koliko pati. Da se ćuti i trpi, rekao bi naš narod.

Jebiga, Rusi su obojica, ali Čehovljeva prozna estetika, baš kao i Kunderina prozna estetika, sve je suprotno histeričnoj i prenadraženoj estetici Dostojevskog, pa će mu prvi Rus biti drag, a drugi Rus odbojan. S pravom ili ne - no definitivno ne zato što Rus.

A vi nemojte vjerovati kojekakvim pokvarenim telefonima.

Uz autorovu dozvolu, preuzeto sa FB profila{.caption}


"Bio mi je odbojan taj svijet pretjeranih gesta, opskurnih dubokoumnosti i agresivne sentimentalnosti..."

Šta je Kundera zapravo rekao o Dostojevskom