Nastup alžirske boksačice Imane Khelif na olimpijskom turniru u boksu i dalje je jedna od glavnih tema svjetskih medija. Riječ je o sportašici koja navodno ima XY kromosome, ali se ipak radi o biološkoj ženi, zbog čega joj je boksačka organizacija IBA zabranila nastupe. Međutim, Međunarodni olimpijski odbor upalio je Alžirki zeleno svjetlo za nastup na Olimpijskim igrama u Parizu, a ona je u svojoj kategoriji do 66 kilograma svladala Talijanku Angelu Carini. Ova 25-godišnja policajka odustala je od borbe nakon samo 46 sekundi jer je od Khelif primila dva veoma jaka udarca.
Talijanska olimpijka je nakon 46 sekundi pala na koljena, bacila zaštitnu kacigu, počela plakati i na sav glas vikati: “Ovo nije fer, ovo nije fer!” Carini je odbila rukovanje s protivnicom koja je izbačena s prošlog Svjetskog prvenstva nakon što nije prošla testosteronski test. Prilikom proglašenja pobjednice, bijesna talijanska boksačica otrgnula je ruku iz ruke suca i odšetala iz ringa.
“Naučena sam patiti, ali nikada nisam primila takav udarac. Bilo je nemoguće nastaviti. Tko sam ja da kažem da to nije legalno. Ušla sam se u ring boriti, no ubrzo se nisam tako osjećala. Nos me počeo jako boljeti. Nisam odustala, ali boljelo me prejako i rekla sam si da je dosta. Odlazim uzdignute glave. Nisam se predala, nego sam bila dovoljno zrela da odustanem.” – rekla je Angela Carini. Dodala je kako nije odustala zbog protesta protiv uključenja njene suparnice, već zbog ozbiljnosti ozljeda.”
Ušla sam u ring i sama sebi rekla da moram dati sve od sebe neovisno o osobi koja je ispred mene. I iskreno, nije me briga. Rekla sam sebi ‘to su moje Igre’. Neovisno o kontroverzi, samo sam htjela nastaviti i pobijediti. Nisam od onih koji se lako predaju. Čak i da su mi rekli da se ne borim, ne bih to prihvatila…” Dodala je još kako nije osoba koja osuđuje druge, niti je željela bilo što komentirati vezano na tu temu. Njen trener je nakon borbe izjavio: ”Ne znam je li joj nos slomljen. Mnogi ljudi u Italiji pokušali su joj reći ‘Molim te, ne idi, to je muškarac, to je opasno za tebe’.”
Carini i Khelif, foto: Reuters
Imane Khelif je izjavila: “Božjom voljom, ovo je bila prva pobjeda. Bog mi želi zlatnu medalju.” I na kraju se opet svi u ovom liberalnom svijetu pozivaju na svog Boga. Dok znanost kaže da je prosječna snaga udarca kod osoba koje su prošle muški pubertet 162 odsto veća u odnosu na žene. E sad, postoji i druga strana medalje, točnije priča, da je zapravo Imane Khelif rođena kao cisrodna žena, koja nikada nije uzimala hormonsku terapiju, a kamoli radila operacije u vidu mijenjanja spola, što je u zemlji poput Alžira strogo zabranjeno. Velika je vjerojatnost da je ona rođena sa XY kromosomima i ništa više.
U znanosti je odavno dokazano da postoje određene varijacije, koje kreiraju takozvane interseks individue, odnosno jedan vid hermafrodita, dvospolaca. E sada, upitno je koje bi to varijacije mogle biti kod alžirske boksačice. Ipak postoje žene, ili bar se tako identificiraju, koje mogu imati određene sindrome koji uzrokuju povišenu razinu testosterona, što po pravilu daje veću fizičku jačinu. Evo nekoliko primjera takvih sindroma:
- Androgeni sindrom osjetljivosti (androgen insensitivity syndrome – AIS), te potpuni AIS (complete androgen insensitivity syndrome – CAIS), i djelomični AIS (partial insensitivity syndrome – PAIS)
- Swyer sindrom ili XY gonadalna disgeneza
- Sindrom deficijencije 5-alfa-reduktaze
- Sindrom prekomjerne proizvodnje androgena (hiperandragonizam)
U vezi ovoga se ekspresno oglasio posebnim priopćenjem i IOK, kako bi zaštitio alžirsku sportašicu od oštrih reakcija nestručne javnosti. U priopćenju stoji, “Kako su dvije sportašice žrtve iznenadne i proizvoljne odluke koju je donijela IBA. U završnoj fazi svjetskog prvenstva, one su diskvalificirane bez ikakvog postupka. Čitava akcija usmjerena protiv ove dvije sportašice je zasnovana na proizvoljnostima, a zanemaruje se da su one nastupale na najvišem nivou godinama. Takav pristup se kosi sa principima dobrog upravljanja, a IOK je posvećen zaštiti ljudskih prava svih sportista koji nastupaju na Olimpijskim igrama u skladu s našim Etičkim kodeksom. Tužni smo zbog zlostavljanja kojem su trenutno dvije sportašice podvrgnute”.
Druga takmičarka koja je također na udaru javnosti je Tjvanka JU-ting Lin. Inače je Alžirka do sada izgubila čak u devet navrata od žena i nitko nije imao pitužbe. Oglasili su se i Alžirci preko svog Olimpijskog komiteta kazavši kako najstrože osuđuju neetičko targetiranje i kaljanje ugleda njihove sportašice. Te da takvi napadi na njenu ličnost i njeno dostojanstvosu istinski nepošteni, naročito na igrama. Kako i to da poduzimaju neophodne mjere da zaštite njihovu šampionku.
Međutim, ovo nije niti prvi niti jedinstven ovakav slučaj u povijesti sporta. Naime, još prije 60 godina, odmah nakon Olimpijskih igara u Tokiju je poljska atletičarka Ewa Klobukowska postala predmet istrage o dokazivanju spola. Ewa Klobukowska je bila svjetska rekorderka i dio ondašnje poljske atletske generacije izvrsnih mladih atletičarki, pored Marie Piatkowske, Haline Gorecke, i naravno još jedne velike zvijezde, Irene Kirszenstein. To je bila paklena poljska štafeta koja je osvojila olimpijsko zlato ispred Amerikanke, dok je u pojedinačnoj konkurenciji na 100 metara osvojila broncu. Nakon Olimpijskih igara u Japanu uslijedilo je Europsko prvenstvo u Mađarskoj, na stadionu NEP u Budimpešti, gdje je Ewa osvojila dvije zlata, na 100 metara i u štafeti 4X100 metara, te srebro na 200 metara. I onda je krenuo pakao koji će joj upropastiti karijeru i promijeniti život zauvijek.
Na zahtjev Maxa Danza, voditelja zapadnonjemačkog atletskog saveza, aktivisti počinju ispitivati spol sportašicama. U zapadnoj sportskoj zajednici se naveliko govori da neke sportašice iz istočnog bloka nisu žene s medicinskog gledišta. Tako, pojavom testova, sestre Tamara i Irina Press, predstavnice SSSR-a, završavaju svoje karijere pod vrlo čudnim okolnostima. Danuta Straszynska, Ewina kolegica s natjecateljske trake u izjavi za knjigu Rafala Podrazy Klobukowska. Przerwany bieg (Klobukowska. Prekinuto trčanje) govori: “Bio je to užasan pregled. Skinuli smo se gole, na nogama su nam ostale samo cipele. S putovnicom u rukama prodefilirale smo pred uglednim povjerenstvom kojeg su činile tri starice u bijelim kutama. Nakon prvog takvog pregleda dugo se nisam mogla oporaviti. Proučavane su čak i žene s višegodišnjom djecom!”
Slavna štafeta Poljske, 1964 foto: PAP
Maciej Petruczenko, novinar Przeglad Sportowy i vrlo dobar prijatelj Ewe Klobukowske će izjaviti: “Svi naši natjecatelji pregledani su u Budimpešti. Ewa Klobukowska i Irena Kirszenstein, između ostalih, prodefilirale su gole pred komisijom. Tada se u testovima spola pojavio dodatni kriterij – kromosomski. Pretpostavljalo se da ako su uz 46 kromosoma dva kromosoma koja određuju spol XX, imamo posla sa ženom, a ako je stvorena XY konfiguracija, to je pokazatelj da se radi o muškarcu. Međutim, ispada da je priroda puno kompliciranija i nije sve tako jasno u svakom slučaju. U Budimpešti je Ewa prošla test, no u Wuppertalu, prije Evropskog kupa, testirana je kromosomskom metodom. Utvrđeno je da ima neobičnu XXY konfiguraciju i smatralo se da ne ispunjava uvjete za start.”
Genetičari su upozorili da je metoda vrlo neprecizna i da se ne može koristiti za određivanje spola. No, čelnici međunarodne atletske udruge ostali su gluhi na ove komentare. Trener Bugala smatra da su se zapadnonjemački dužnosnici jednostavno htjeli riješiti nezgodih suparnika, te dodaje: “Nakon Olimpijskih igara u Tokiju, Nijemci su doveli u pitanje ženstvenost Irene i Ewe.
Max Danz ih je javno napao u tisku. Nijemci su bili užasno ljubomorni na nas jer su naše cure pobjeđivale, a Njemice su imale jako jak tim. Ono što se potom dogodilo bilo je nastavak borbe.” Prema riječima Petruczenka, “nakon testiranja u Wuppertalu “prijateljski” aktivisti iz Njemačke dali su do znanja Poljacima da Klobukowska ne smije doći do finala Evropskog kupa u Kijevu jer će biti diskvalificirana. Stvar se onda počela rješavati na najvišim političkim razinama. No, čelnik Glavnog odbora za fizičku kulturu Wlodzimierz Reczek dogovorio se s Rusima, koji su uvjeravali da Klobukowska neće biti u opasnosti, jer njima nikakvi Nijemci neće upravljati! Neočekivano, neposredno prije zavrđnog događaja, okolnosti su se dramatično promijenile.”
Jedan važan drug u SSSR-u podsjetio je organizatore Evropskog kupa da finale pada na godišnjicu velike Oktobarske revolucije i da nije prikladno da Poljakinje budu heroine. Rusi su promijenili frontu, ali o tome nisu obavijestili Poljake. Na licu mjesta pokazalo se da samo naši natjecatelji moraju proći testiranje na spol. Svejedno, opet vrlo brutalno i ponižavajuće. U slučaju Klobukowska, inicijativa Maxa Danza u vezi s putovnicama za žene ispreplela se s političkom igrom Rusa, koji u početku nisu htjeli nauditi Ewi”, objašnjava Petruczenko. Bugala se također prisjeća:
“Nakon polufinala u Wuppertalu počela je kružiti glasina da atletski klubovi prešutno pristaju na Ewino sudjelovanje na finalnom natjecanju u Kijevu, pod uvjetom da odmah nakon toga završi karijeru. Nikada neću zaboraviti Ewinu radost kada su joj poljske vlasti dopustili da se takmiči u finalu Evropskog kupa.”
Teresa Sukniewicz godinama kasnije kaže da su Poljakinje u Kijevu doživjele noćnu moru:
“Ravno iz aviona su nas odveli na ginekološki pregled, što mi je bilo prvi put u životu. Napominjem da nijedan drugi tim nije testiran, samo mi! Imala sam devetnaest godina i za mene, kao i za moje prijateljice, bila je to velika trauma. I dan danas sam jako ljuta kada pričam o tim događajima. Aktivisti poljskog sindikata trebali su nas odmah odvesti kući. Nismo se bunile jer smo bile previše iznenađene onim što se događa. Ispitivanje je obavljeno u hodniku hotela. Tu su stavili stol, sjeli iza njega, a mi smo morale sjesti na ginekološku stolicu. Komisija nas je samo… promatrala. Obični perverznjaci. Kasnije nismo uopće razgovarale o tome, htjele smo što prije to zaboraviti. Samo grozota. Bilo je informacija da Ewa ne sudjeluje, a nismo znale zašto. Dan ili dva nakon natjecanja dobila sam talijanske novine od prijatelja i vidjela Ewinu fotografiju uz grozan naslov ‘Ewa Klobukowska je muškarac‘. Pronađen je gadan izgovor i nije bilo reakcije Poljskog atletskog saveza. Nije bilo razloga za diskvalifikaciju Ewe. PZLA je stvar pomestila pod tepih, Ewa je za njih prestala posojati. Poljska je bila dovedena uza zid, aktivisti su bili pod pritiskom da povuku Klobukowsku, ali zašto se tome nisu usprotivili nikako? Ovo je za mene nešto nezamislivo.”
Maciej Patruczenko u vezi nemilog događaja u Kijevu se još prisjeća: “da je Ewa bila šokirana. Srećom, u u Kijevu je uz sebe imala anđela čuvara, aktivisticu Mariju Kwasniewsku. Mišljenja sam da bi Klobukowska, da nije bilo nje, mogla počiniti samoubojstvo u Kijevu. Bila je to zaista dramatična situacija. Maria se bojala da će si Ewa htjeti oduzeti život i pazila ju je kao oko u glavi. Nakon Kijeva Klobukowska se slomila. Bila je najbrža žena na svijetu i odjednom je izbačena u aut.” Miroslawa Sarna o ovome još dodaje: “Već spomenuta gospođa Maria Kwasniewska-Maleszewska podržavala je Ewu, ali ostali aktivisti ponašali su se kao ona uopće da ne postoji. Nisu je pozivali ni na kakve događaje i sjetili su je se tek godinama kasnije. Nisam čula da se itko, osim gore spomenute gospođe Marije Kwasniewske, zauzeo za Ewu.
Bacačica koplja Daniela Jaworska u knjizi Outdoing Your Time izjavljuje: “Kad smo letjeli u Poljsku, Ewa je na stolu ugledala novine sa svojom fotografijom u članku pod naslovom ‘Adam ili Ewa?’. Odmah je skočila i otrčala do WC-a plakati, a za njom gospođa Maria Kwasniewska-Maleszewska.
Jaworska
Godine 1967. Klobukowska je završila karijeru jer je jednostavno bila prisiljena na to. Poljski atletski savez, vođen političkim interesima, prestao ju je slati na natjecanja. Pravilo se da se ništa nije dogodilo.” Trener Edwaed Bugala prisjeća se još: “Svi su znali da joj je učinjena velika nepravda i do danas nitko joj se nije iskreno ispričao. Nitko to nije pokušao objasniti. Ali znate… prošlo je pedeset godina. Tim više što je Klobukowska, kad su joj se suze osušile, ponovno stala na noge. Promijenila je broj da se ne čuje da je ‘baby boy’ (bilo je i takvih anonimnih poziva). Postala je cijenjena računovođa i dobila je ugovor u Čehoslovačkoj. Sve je ostavila iza sebe. Po stare dane vratila se u Poljsku, a novinarima godinama uporno odbija zahtjeve za intervju.”
Ono što je još na kraju važno za potencirati, je to da je 1968. Ewa Klobukowska zatrudnjela i rodila sina. I opet u zraku visi sumnja, jesu li to neke atletičarke bile jednake među jednakima, naročito one s vrhunskim rezultatima, od kojih su neki aktualni i dan danas? Primjerice Nemice Marite Koch čiji je rekord na 400 metara s vremenom 47.60 i nakon četrdeset godina, nedostižan današnjim atletičarkama, ili Čehoslovakinje Jarmile Kratochvilove, čiji je svjetski rekord na 800 metara s vremenom 1:53.28 još aktualan i dan danas, a pritom za dvije godine stariji od onog njezine najveće konkurentice, Marite Koch. Jesu li one dvije bile ženstvenije od već spomenute Ewe Klobukowske?
**
Da je politika, pored krupnog kapitala, uvijek mješala prste u sportu, notorna je činjenica, a tome svjedoči i odluka Internacionalne boksačke asocijacije (IBA) i njenog predsjednika, kontroverznog biznismena Umara Kremljeva, o novčanoj nagradi za Tlijanku. Inače čovjek blizak Kremlju i predsjedniku Putinu, koji je već javno sotonizirao Olimpijske igre zbog svega što se tamo dešava. Kako je istakao Umar Kremljev, novčanu nagradu IBA uručuje Talijanki kao da je ona olimpijska šampionka, te dodao: “Nisam mogao da gledam njene suze. Nisam ravnodušan prema takvim situacijama i mogu da vas uvjerim da ćemo zaštititi svakog boksera. Nrazumijem zašto ubijaju ženski boks”. I više nego hipokrizija na djelu.
Da je slučaj s boksačicom Imane Khelif postao političko pitanje, svjedoči i intervju predsjednika Talijanskog nacionalnog olimpijskog komiteta (CONI), Giovannija Malagoa koji je između ostalog rekao, “da ga više živcira prostor koji su mediji posvetili slučaju boksačice Imane Khelif protiv Angele Carini, Problem za Malagoa nije bio toliko u tome što je u izobilju govorilo o slučaju Khelif-Carini, već u iskrivljenom korištenju slučaja, te dodaje da, “danas sve iskorištava politika, s desne i lije strane.”
Tome svjedoče i neumjesne optužbe koje dolaze od premijerke Giorgije Meloni, preko Mattea Salvinija, pa sve do genseka tzv. Komunističke partije, Marca Rizzoa, inače svi okorijeli podržavatelji Putinovog režima. Malago zatim otkriva sukob koji je imao s Angelom Carini povodom sastanka u središtu kontroverze. Jednom prilikom je talijanska boksačica dobila poruku od najvišeg menadžmenta svjetske boksačke federacije, kojom predsjedava Rus Umar Kremlev. “Angela mi je pokazala pritiske kojima je bila izložena u danima prije borbe od strane IBA-e. Rekao sam joj da ne obraća pažnju na to i da razmišlja samo o borbi.” – objasnio Malago pokazivajući poruke Polu Brusoriu iz lista La stampa koji ga je intervjuirao.
Ipak, na kraju moram potencirati, da je u nedostatku otvorene kritike kapitalizma, svaka kritika upućena cirkuzijadi zvana OI, bezvrijedna i potpuno izlišna. Pogotovo ona kritika koja dolazi od strane vjerskih fanatika, na njihovim ad hominem i znanstveno neutemeljenim postavkama koja potpuno iracionalna mimo stvarnog dijalektičkoj i povijesnog materijalizma kao osnova u kritici postojećeg kapitalističkog ustrojstva svijeta.
Izvor: ilgridodelpopolo.com