„Brza hrana, jeftin benzin, lažne sise – ovdje imaš prečicu za sve!“ ushićeno govori Roman Belić, imigrant velikog srca, vlasnik propale taksi kompanije. "Samo treba da znaš đe da tražiš."
Romanov rođak Niko Belić, čovjek koji je freško emigrirao sa Balkana, sasvim sumnja u moć Amerike da popravi slomljene živote: „Da, ali većina ne zna gdje da traži, pa ostane na dnu lanca ishrane! Ostaju tamo dok se ne sprže ili crknu.“
Iako se ovaj duboki razgovor dva rođaka zbiva na sporednom kolosjeku, negdje na četvrtini puta koju igrač „Grand Theft Auto IV“ mora da pređe, on odlično pokazuje kako se igrica iz 2008. drznula da blokbaster gejming franšizu sa prodatih 400 miliona primerjeka učini mračnijom i političkom.
Od svojih početaka 1997. godine Grand Theft Auto (GTA) u pop kulturi je poznata kao nihilistička provokacija i surova satirična senzacija. Igrači ove igre mogli su da preuzmu role gradskih kriminalaca koji testiraju okvire američkog društva, dok pokušaju da se probiju kroz podzemlje. Igru je kreirao Rockstar, studio sa sjedištem u Dendiju, u Škotskoj, a GTA serija je od početka i parodija na američka pretjerivanja. U tom smislu, franšiza je donijela niz vrcavih šala o hamburgerima koji izazivaju srčani udar, ili onih na račun američkih pametnih domova.
OZBILJAN ZAOKRET
Međutim, dok su ranije GTA igre naginjale klozetskom humoru prije nego poštenoj poruci o životima ljudi, a glavni junaci obično bili tihe ubice navučeni na zloću, ili reciklirani muški „bos ili hadžija“ arhetipovi na tragu Holivuda - lik Nika Belića naznačio je hrabro skretanje ulijevo. Time su autori iz Rockstara bukvalno primorali milione da svijet sagledaju očima umornog imigranta. Igrače prati mučan osećaj da Niko Belić prolazi egzistencijalnu krizu dok čini svoja loša djela (uključujući krađu automobila); kao da se javi nešto uznemirujuće u glasu glumca Majkla Holika kad se Niko provoza pored prositutiki i kaže: "Jadnice…!"
Niko Belić se oblači u jeftine trenerke; priča svojoj ljubavi o noćnim morama i postratnom sindromu; on je okrenut ka emotivnoj filozofiji („Rat je mjesto gdje mladi i glupi bivaju prevareni od strane starih i ogorčenih, pa se međusobno ubijaju“). Niko je mnogo više u tome, nego što je određen ludim šalama u vožnji sa svojim saučesnicima.
Pošto je pobjegao iz balkanskih ratova, glavni junak se nada da će ga ponovo oživjeti sjajna svjetla Liberti Sitija (izmišljena zamjena Njujorka). Ipak, brzo otkriva da su korupcija, pohlepa i "leteći pacovi" podjednako rasprostranjeni u tzv. zemlji slobodnih, a da njegovog rođaka Romana čak ucjenjuju gangsteri.
„Kad sam ranije radio u Sarajevu mogao sam vidjeti artiljerijsku štetu na zgradama... Tako da je i nakon jugoslovenskih ratova ljude sve to vidno nastavilo da proganja,“ priča Georg Hobmajer, suosnivač bečke kompanije za igre Causa Creations, u razgovoru za BBC.
„Kada je Niko Belić predstavljen, osjetila se ta neka bliskost. Ljudi u istočnoj i centralnoj Evropi bili su jako iznenađeni! Osjećalo se kao da video igrice izlaze iz zone udobnosti i usuđuju se da prikažu mnogo složenije, izmučene ljude.“
Kompanija Causa creations je razvila „Path Out“ (2017), nezavisnu igru koja je opisala opasan put bjekstva sirijske izbeglice Abdulaha Karama, a koju Ujedinjene nacije koristile u školama da pomognu učenicima da saosećaju sa imigrantima.
GOTOVO NEPRIKLADNO
Za Hobmajera, GTA IV koja je objavljena 29. aprila 2008, pomogla je da se promijene narativni ciljevi, ohrabrujući cijelu generaciju programera – uključujući i njega samog – da zagnjure u priče o ranjivim perspektivama radnika imigranata.
„Ima jedna satirična rok pesma u Bosni pod nazivom „U.S.A.“ od Dubioze kolektiva, koja kaže: Ja sam iz Bosne, odvedi me do Amerike/ Stvarno želim da vidim Kip slobode", priča Hobmajer za BBC.
„Ta me pjesma podsjeća na GTA IV, jer igra na sličan način prikazuje sukob obećanog sna imigranata i mračne stvarnosti koja ih obično čeka kada stignu. Pazite, GTA IV je pomjerila uglove gledanja. Transformisala je teren. Kad uvedeš takve teme u jedan tako gigantski projekat, sve postane mnogo važnije nego kad isto radiš u malo indie produkciji; postaje više revolucionarno."
Programer Florent Maurin opisuje jednako značajno iskustvo. On je osnivač kompanije za razvoj igara The Pikel Hunt, studija iz Pariza odgovornog za "Bury Me, My Love", igru koja pametno vodi igrače u srce očajničkog Vhatsapp razgovora između sirijske izbeglice koja se seli u Njemačku i njenog muža koji ostaje u domovini. Maurin ističe koliko je nagla promjena bila u tonu GTA IV u odnosu na prethodne.
„U GTA IV sve izgleda bolje utemeljeno, od palete preko načina na koji se automobili zapravo voze, do animacija likova“, smatra on.
„Izneđenje je bilo u toj težini i mraku, do te mjere da kada bi naišli na neizbežne glupe misije koje svaki GTA mora da ponudi, one bi izgledale gotovo neprikladno. Niko Belić izgleda užasno depresivno. Stvarno ste morali da budete GTA da biste 'prodali' takvog heroja“.
Slična osjećanja ima i profesor američkih studija na Univerzitetu u Kentu Džon Vils, koji smatra da je GTA IV bio svjesni pokušaj autora iz Rockstara da podriju duh crtaća svojih ranijih verzija i stvore priču za svijet koji u 2008. pao u sumornu globalnu recesiju.
„ …U GTA igrama su ustaljene teme privlačnosti zločina, pritiska, ličnog neuspeha, jednog šireg osjećaja muške krize i Amerike koja stalno razočarava. Ipak, uzaludnost američkog napretka je jasnija i ozbiljnija u GTA IV.“
I šta je onda tačno GTA IV nasljeđe?
Na mnogo načina ta igrica ostaje "autsajder" unutar franšize. Sljedeća GTA V postala je najprodavanija igra svih vremena, vraćanjem na konvencionalniju priču o akcionoj avanturi tri glavna lika koji su radosno ubijali, budući im je falila moralna dubina Nika Belića. To je smanjilo prodaju GTA IV. Otud je malo vjerovatno da će se mračnija i rizičnija priča kao što je Belićeva ponoviti, tim prije što Rockstar ne žuri da objavi ni obnovljenu verziju GTA IV, naročito nakon kritike „neurednih“ remastera GTA: Vice Citi i GTA: San Andreas.
U međuvemenu procurile su informacije da će GTA VI imati novu žensku junakinju što bi trebalo da još jednom osvježi seriju. Međutim, Hobmajer bi bio iznenađen ako nova GTA igra preuzme narativne rizike kao GTA 4, pa još u godini 2023. kojA je poslovno rizičnija od 2008.
„Kada smo pokušavali da zainteresujemo izdavače za nastavak Path Out-a, bilo je onih koji su odustali jer zemlje u kojima posluju računaju na negativno mišljenje javnosti prema imigrantima “, kaže on.
„Trenutno smo usred kulturnog rata, a ljudi sa novcem će igrati na sigurno, da zaštite svoja ulaganja i izbegnu gubitak publike pričajući priče koje rizikuju. Zbog toga je malo vjerovatno da bi GTA IV mogao da se ponovi."
NEMOGUĆE ISKUPLJENJE
Ipak Vils kaže da gdje god GTA krene u smislu društvenih tema, GTA IV će samo rasti.
„Sve veća kulturna podjela (po pitanju imigracije na Zapadu) čini možda važnijim nego ikada da igre poput GTA IV humanizuju iskustvo imigranata i pokažu kako treba da gajimo saosećanje, a ne mržnju, prema svim ljudima“, kaže on .
„Ideja istraživanja autsajdera je važna za igrače koji se sa njima mogu povezati na mnogo nivoa. Iako je svojom formom GTA IV preplavljena često besmislenim nasiljem i teško može biti najbolje sredstvo za stvaranje saosjećanja, ona to ipak uspijeva.
U svojoj poslednjoj misiji Niko Belić je suočen sa nemogućim izborom, koji će sigurno rezultirati smrću voljene osobe. Nakon završetka misije, kad se probudi u svom stanu, prva stvar koju Niko sarkastično kaže je: "Ovo je američki san? Ovo je pobjeda za kojom smo čeznuli?"
GTA serija je ubadala satirom mnogo puta ranije, posebno američku potrebu da se sve poveća i naglasi važnost oružja, ali Florent Maurin smatra da je GTA IV prva zaista dotakla granicu američkog sna za one koji nisu Amerikanci.
„Korišćenje lika koji je pobjegao iz ratom razorene Jugoslavije i dalje je prilično smjelo 2023. godine“, zaključuje on.
„GTA IV je imala nešto dublje da kaže, nešto zaista nihilističko, i rekla je to svojom pričom, završetkom, likovima, ali i svojom estetikom i ukupnom tugom. To je igra o nemogućnosti iskupljenja za neke ljude u Americi. Posebno za one poput Nika Belića“.
Prevod i obrada: Normalizuj