Feminizam i kapitalizam su u krizi. Oboje. Nije to kriza koja ugrožava skup normi, ideja i praksi koje čine osnov kapitalizma ili feminizma, već je na djelu kriza koja dovodi do tačke preokreta.
ZA SVE ŽENE
Varijanta kapitalizma zvana neoliberalizam je za mnoge izgubila legitimitet. Široko je gađenje prema institucijama i zagovornicima statusa quo. Glasovi političkog centra koji su oblikovali javno mnjenje minulih par decenija, a danas tvrde da je izlaz iz ogromne nejednakosti i katastrofe klimatskih promjena očuvati izvorne osobine neoliberalizma — primorani su da dijele medijski prostor sa populistima na ljevici i desnici koji misle drugačije.
Feminizam se u tom smislu osuđuje kao neefikasan i nejasan. Ono što se ženama bogatih zemalja decenijama predstavljalo kao glavni domet feminizma — paritet plata, jednaka zastupljenost žena u političkom i ekonomskom životu, pravo na legalan, bezbjedan abortus — sve su to su ciljevi koji ili nisu postignuti ili su ugroženi.
Štaviše, za sve veći broj žena, posebno siromašnih žena i pripadnica radničke klase, ili žena koje žive na globalnom jugu, ovi ciljevi se smatraju nedovoljnim ili neusklađenim sa realnošću svakodnevnog života. Za mnoge od njih feminizam glavnog toka izgleda kao projekat oblikovan oko potreba i želja privilegovanih žena.
Međutim, kriza znači priliku. Upravo sada, u ovom trenutku političke neizvjesnosti, postoji šansa za ponovno mapiranje mogućnosti. Ljudi traže nove ideje i postavljaju teška pitanja o prirodi i pravcu koji tražimo na horizontu.
ZA SVE LJUDE
Šta je to horizont feminizma? Mogu li kapitalizam i feminizam živjeti zajedno?
Da bismo se produktivno pozabavili ovim pitanjima, moramo zapamtiti da feminizam nije politički program urezan u kamen. On je politička borba. Često zaboravljamo ili odbacujemo ovu činjenicu, što dovodi do sveopšte zabune. Viđenje feminizma kao političke borbe naglašava očiglednu, ali suštinsku tačku - da žene često imaju radikalno različite političke poglede na svijet.
Stoga, ako mislimo da je kapitalizam, sa izvjesnim promjenama, najpravedniji i najprivlačniji sistem, odnosno najbolji način da se organizuje planeta, naš feminizam će odražavati ovaj pogled na stvarnost. U tom slučaju feministička borba će kružiti oko ciljeva da se ženama daju mogućnosti i nagrade u okviru kapitalizma, jednake onima koje se priznaju muškarcima. Ovaj feminizam će težiti da ostvari uslove koji omogućavaju svakoj ženi da se takmiči na tržištu i da uveća svoj ljudski kapital.
Ali ima i nas čiji je feminizam oblikovan antikapitalističkom politikom. Ako mislimo da kapitalizam uništava život planete i onemogućava ogromnu većinu ljudi da žive pristojno, a kamoli da ostvare svoj puni potencijal, naš feminizam će zahtijevati nešto više od statusa quo, koji ionako pogoduje samo bijelim ženama, i to onima sa menadžerskim sklonotima.
Naš feminizam će ponuditi širu viziju emancipacije, iznad uskih pitanja plaćenog rada i političke reprezentacije žena.
Je li oslobođena žena ona koja tu negdje na uglu dobija kancelariju, ili makar šansu da do kancelarije dođe? Ili možda vjerujemo da je oslobođenje žena sposobnost da svi ljudi zadobiju pravdu, dostojanstvo i sigurnost?
Rad Lincolna Cushinga
Uopšteno se slažemo da sve žene treba da imaju pristup hrani i u zavisnosti od vaše politike, nekakav standard zdravstvene zaštite i obrazovanja. Takođe se slažemo da sve žene treba da imaju jednaku zakonsku zaštitu od zlostavljanja i nasilja.
Ali brzo dolazimo do tačke razilaženja. Osim toga, naši odgovori na pitanje Šta za mene znači oslobođenje žena? nude različite političke projekte. Ne postoji jedan feministički horizont. Naše različite definicije oslobođenja žena, formirane kroz suze i trijumfe u prostoru i vremenu, ukorjenjene u decenijama teorije i prakse, ukazuju na put ka različitim ishodima.
Moj feminizam vjeruje da se cilj može postići samo kroz antikapitalističku borbu. To je feminizam koji obuhvata sindikalne napore
Dominantni feministički projekat u poslednjih nekoliko decenija podstakao nas je da zaboravimo ovu činjenicu. Zagovornice mejnstrim feminizma su naporno radile da uruše bezbroj feminizama sveta, svaki ukorijenjen u drugačiji politički pogled na svijet i drugačiju viziju oslobođenja, u jednu verziju feminizma koja je uredno usklađena sa preokupacijama i sklonostima našeg profitnog sistema.
PROTIV SISTEMA
Ta verzija feminizma definiše oslobođenje žena kao jednakost sa muškarcima u hijerarhiji moći. Međutim, čini jedva ponešto da izazove, a kamoli da demontira ovu hijerarhiju. Umesto toga, mejnstrim feminizam se uglavnom bavi distribucijom, fokusiran na to da oslobodi mjesta za žene na višim nivoima, umesto da se zalaže za dobrobit svih žena, kao što su javna zdravstvena zaštita, garantovani smeštaj, besplatno javno visoko obrazovanje, dostupna obdaništa, i garantovana dnevnica.
Ovo ne znači da su prokapitalističke verzije feminizma na neki način neautentične ili bez vrijednosti. Tržište može osnažiti žene, a pravi feministički proboji jesu ostvareni unutar kapitalizma. Oni zasigurno nisu ostvareni zbog kapitalizma, ali su osvojeni nakon borbi unutar tog sistema.
Na kraju, međutim, ne uspevajući da izazovu podjele unutar samog kapitalizma, dominantne verzije feminizma nude prigušenu viziju oslobođenja žena. U ovom trenutku treba da iskoristimo datu političku šansu i borimo se za feminizam koji ne podržava ovaj naš destruktivni sistem profita.
Feminizam za koji se borim ne ušuškava se u krilu kapitalizma. Moj feminizam je ukorijenjen u shvatanju da je kapitalizam problem, a da je feminizam ukorijenjen u demokratskim, egalitarnim, antikapitalističkim principima rješenje - odgovor na ugnjetavanje žena, djece i muškaraca, odgovor na uništenje našeg vazduha i okeana i divljine, odgovor na gušenju solidarnosti i kreativnosti.
BORBA KOJA TRAJE
Da ne bude zabune, moj feminizam želi da žene zarađuju jednake plate i da sjede na mjestima odlučivanja. Ali takođe želi mnogo više od ovoga: zahtijeva oslobađanje od ekonomskih i političkih struktura koje sprečavaju ogromnu većinu žena i muškaraca da žive pristojnim životom.
Moj feminizam vjeruje da se ovaj cilj može postići samo kroz antikapitalističku borbu. To je feminizam koji obuhvata sindikalne napore i kampanje za bolje plate, napore da se prizna i nagradi neplaćeni kučni rad, pokrete koji grade pravednu tranziciju ka zelenoj energiji, borbu protiv rasizma i prava LGBT osoba, i napore da se životne potrebe oslobode od zakona tržišta.
Možda vam se ova moja verzija feminizma ne sviđa. Možda imate svoju viziju oslobođenja žena koja izgleda sasvim drugačije. Možda uopšte nemate iskristalisan politički pogled na svijet. U redu je.
Razvijanje snažnog, moćnog feminizma zahtijeva od nas da pitamo druge žene (i mlade ljude i možda ponekog muškaraca) o njihovim nadama i snovima, njihovim vrijednostima i strahovima, njihovim prioritetima i borbama. To znači slušanje sagovornika bez brzih zaključaka ili uvrijeđenosti.
Feminizam nije mapa utopije do koje ćemo jednog dana svi doći i u kojoj ćemo živjeti srećno do kraja života. To je vjekovna borba za oslobođenje. Ja ću se boriti, a trebalo bi da se boriš i ti.