Crna Gora zemlja sa najvećim brojem kladionica po glavi stanovnika u Evropi. Klađenje na automatima se organizuje van prostorija priređivača. Licence za ovaj posao dobijaju se lako, pa dolaze i kompanije iz inostranstva, na primjer Albanije, vidjevši nas kao tržište sa najliberalnijim zakonodavstvom u ovoj oblasti. Rusija, Albanija, Njemačka su prepoznale opasnost bolesti zavisnosti i zabranile reklamiranje kladionica, a Italijani svoju uredbu o ograničenju oglašavanja kockanja nazvali Dekret dostojanstva (Decreto di dignita). Dostojanstvo u Crnoj Gori mjeri se metrima ― na korak smo od zakona koji će kockarnice u Crnoj Gori približiti školama na 100 metara.
Kultura kladionica i kocke nesmetano se širi kroz javni prostor. Državne insititucije redom prihvataju donacije, vjerske nikad nisu ni pitale za porijeklo priloga, sportski klubovi (dječji takođe) nose reklamne ambleme kladionica, dok istaknuti pojednici (umjetnici i sl.) učestvuju u kampanjama koje djeluju surovo i nude poklone, obećanja. Sve glavne lokacije u gradovima kao i stambeni blokovi imaju nizove kladioničkih mjesta otvorenih i nedjeljom. Kladionice vladaju prime timeom, čak i na Javnom servisu, dok će novine pod izgovorom PR saopštenja rado objaviti i najužasnije tvrdnje Udruženja priređivača igara na sreću.
Kladionice bez bilo kakve supervizije upravljaju paralelnim sistemom platnog prometa. Pored 1000 poslovnica (više nego pošti i filijala banaka) za gotovinu će poslati i kurira, a samo za kladionicu račun možete otvoriti u 3 klika on line 24/7. Tako su kladionice izvor zelenašenja, gdje promovišu sistem Agenata, kojima se plaća 10 odsto provizije kako bi doveli (navukli) što više igrača (obično su iste osobe zelenaši ili povezani sa istima).
Policiji i regulatoru ne smeta ovaj pralaleni svijet. I pored apela Policiji i koordinacionom odboru ne žele zabraniti uplate u gotovini, iako je sprečavanje pranja novca ključna tema, a kockanje najrizičnija djelatnost.
Samo rijetki sportski klubovi i sistemske kompanije su stavile društveni interes ispred profita, pa su stvoreni uslovi da kocka bude veoma unosna privredna grana ― mjereno povratom na uloženi kapital igre na sreću su najunosniji sektor: na uloženih 100 eura ostvari se 50 eura dobiti. Prema podacima Poreske uprave, ako ste 2023. godine uložili u djelatnost kocke i klađenje dobili ste povrat od 36%, finansijski sektor 19,3%, strateška granu hotelijerstvo 2% ili ovih dana aktuelni bauk maloprodaje 17%.
Šta je poruka? Za koje djelatnosti stvaramo ambijent, šta možemo očekivati sjutra – možda premijera koji podržava bojkot zbog malih kvota?
Ako i dalje mislite da je sve ovo zabava, treba da znate da je u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti ICD-10 (koja je obavezna i u našoj zemlji) problem sa kockanjem svrstan je u poglavlju Poremećaj navika i kontrole impulsa, pod nazivom Patološko kockanje (F63.0). Patološko kockanje je poremećaj koji dovodi do ozbiljnih zdravstvenih, porodičnih i socijalnih posljedica:
- Tinejdžeri čiji roditelji kockaju na patološkom nivou žive u riziku da se i kod njih razvije poremećaj.
- Osobe koje kockaju na patološkom nivou zloupotrebljavaju alkohol, a blizu 3⁄4 zavisnika od kockanja imaju razvijenu sliku depresije.
- Čak 60 do 90 odsto patoloških kockara ispunava kriterijume za neki poremećaj ličnosti.
- Patološki kockari imaju najveću stopu samoubistava u odnosu na sve ostale zavisnosti.
- Studije pokazuju da se nasilje u porodici povećava 10 puta kada je partner patološki kockar.
- Svaki peti adolescent kojeg vidite u kockarnici, vjerovatno će postati patološki kockar.
Uprkos nalazima brojnih medicinskih istraživanja, sa izuzetkom Kakaricke gore i savjetovališta Entera u okviru ADP ZID, u Crnoj Gori nema grupa pomoći, nema psiholoških savjetovališta. Ministarstvo zdravlja i Insitut za javno zdravlje decenijama ćute.
A šta rade političari?
Više njih je zvanično zagovaralo ukidanje kladionica, ali samo tokom predizbornih kampanja. Naročito su se istakle Demokrate (Momo Koprivica) i Albanska alternativa (Nik Gjeljoshaj) koji su veoma brzo zaboravili na svoja obećanja.
Početkom godine u Skupštinu je stigao novi Predlog zakona o igrama na sreću, Vlada ga je jednoglasno usvojila, u javnosti je bilo malo diskusije na ovu temu. Uglavnom se priređivači bune zbog novih poreza, a mediji zbog namjere da se ograniči oglašavanje. Evropska unija se u zakonodavni proces ne miješa, niti ga kontroliše, tako da je sve što se dešava zapravo vjerna slika crnogorskog političkog trenutka.
Čitajući predlog zakona i inicijativu NVO “Zid” motivisan ličnim iskustvima, pridružio sam se inicijativi sa namjerom da nešto učinim povodom ove tihe pandemije. Pisali su svakom od članova Vladine radne grupe – nije im odgovorio niko.
Pokušavam da zamislim tu sjednicu Vlade… Ministar građevine odbija prijedlog zabrane spoljnog obilježavanja kladionica, ne smeta čovjeku kako nam fasade nude kvote. Ministar unutrašnjih poslova odbija predlog zabrane gotovinskih uplata, iako 60% uplata ide online. Ministar zdravlja ne insistira na preciznom, centralizovanom sistemu isključenja problematičnih kockara. Ministar rada naglašava da ne smijemo izgubiti radna mjesta u kladionicama. A onda dolazimo do meni barem simbolično važnog momenta – ministarka prosvjete potvrđuje prijedlog da se kladionicama dozvoli da budu još bliže školama, smanjujući minimalnu udaljenost sa 250 na 100 metara.
Kako je moguće da se sve ovo dešava pred našim očima? Vjerujem da je dio odgovornosti na nama, tihim posmatračima koji ne želimo da ugrozimo lični komfor ili umišljeni status u društvu. A to isto društvo zbog nas sve više postaje grupa pojedinaca, umjesto sistem odnosa i međusobne brige.
Zato se pokreni, reaguj, djelaj! U konačnom, ne mora to biti ova inicijativa, izaberi svoju tribinu, šetnju, volontesku grupu ― samo uradi nešto više od lajka ili komentara uz kafu. Pokreni se da pravila kocke ne zavladaju sasvim, u društvu koje im se godinama predaje.