Osamdeset godina od osnivanja Antifašističkog fronta žena Jugoslavije obilježeno je 6. decembra u Bosanskom Petrovcu. Osam decenija prošlo je od kada su se žene Jugoslavije masovno priključile NOB-u, kako bi se izborile protiv fašizma, i kako bi potom izgradile pravedniji socijalistički sistem.
Iz današnje perspektive gledano, kada neofašizam svih mogućih frakcija ponovo sve snažnije dominira Evropom, teško je i zamisliti opseg jednog takvog emancipatorskog projekta, težine njihovih borbi i revolucionarnost njihove pobjede. O tim borbama danas dominantno učimo iz građe koja je temeljno i sistemski prikupljana u drugoj polovini prošlog vijeka, kada je bilježenje ove istorije bio državni projekat. Međutim, u toku prethodne tri decenije, to znanje je na svaki mogući način uništavano. Gorjele su biblioteke u ratovima devedesetih, zatvarani su instituti za proučavanje istorije radničkog pokreta, građa je nemilice odnošena „na reciklažu“. Ogroman korpus znanja je izbrisan, zajedno sa sjećanjem na period najvećeg revolucionarnog skoka na ovim prostorima.
DVOSTRUKA MARGINA
Ipak, pokazuje se kako je ova istorija žilavija nego što su se neofašistički revizionisti nadali. Danas se sprovode nova istraživanja, (pop-)kultura otkriva zaboravljene priče o oslobođenju, u kontekstu koji malo-malo pa zaliči na „zlatne“ tridesete siromašne, fašisoidne i represivne kraljevine Jugoslavije, sve se češće obilaze mjesta stradanja i antifašističkih pobjeda. Priča o tome kako je doista moguće pobijediti fašizam, sve jače probija iz prošlosti. A u tim zatrpanim istorijama posebno su značajne one koje su često dvostruko na margini, priče borkinja.
Jedna među njima bila je Neda Božinović. Rođena u selu Topolo kod Dubrovnika 1917, a umrla u Beogradu 2001. godine. Rođena usred prvog, preživjela je i druga dva rata koja su obilježila istoriju prošlog vijeka na ovom prostoru. Oba puta bila je na pravoj strani istorije. Jednom kao aktivna borkinja, drugi put kao pacifistkinja. Strip o njenom životu, pod naslovom Povest(i) otpora Neda Božinović, uskoro objavljuje Centar za primenjenu istoriju (CPI) iz Beograda. Istraživanje o životu Nede Božinović uradile su Marijana Stojčić i potpisnica ovih redova, na osnovu kojeg je dramaturg Borisav Matić napisao tekst, a ilustracije uradio Đorđe Balzamović Žole iz kolektiva Škart.
Devedesetih godina, Neda Božinović je prisustvovala krvavom raspadu svijeta za koji je žrtvovala svoj život u prethodnom ratu. U tom trenutku ona odlučuje da se ponovo odupre razaranju pridruživši se mirovnom pokretu i da se posveti bilježenju istorije ženske emancipacije tokom prethodnih vijek i po.
Kao da je već tada znala koliko je važno da se ta istorija zapiše, i da će upravo udar na revolucionarnu istoriju biti jedan od korisnih alata za konzervativne struje kako bi nas držali kao vječite taoce sadašnjeg kapitalističkog statusa kvo i obuzdavali ideje o drugačijoj pravednoj budućnosti.
Tako je iz otpora nastala publikacija Žensko pitanje u Srbiji u XIX i XX veku. Iako je od njenog objavljivanja prošlo skoro trideset godina, i u međuvremenu su rađena nova istraživanja o ovim temama, svojevrstan uvodnik Nede Božinović i dalje je aktuelan jer daje rijetku i važnu perspektivu na žensku emancipaciju u istorijskim procesima kao centralnu za ukupan razvoj jednog društva.
Strip nas potom vraća u djetinjstvo koje je Neda provela u Dubrovniku, njeno aktivističko buđenje tokom srednje škole u Kotoru, i studentske dane kada se u Beogradu pridružila progresivnoj komunističkoj omladini. Kako navodi u knjizi Žensko pitanje u Srbiji, o velikoj popularnosti ove političke opcije među tadašnjom omladinom na indikativan način svedoči fotografija prvih stanarki tada novootvorenog Doma studentkinja u Beogradu iz 1936. godine. Od njih dvadeset četiri na toj fotografiji, jedanaest su bile aktivistkinje u međuratnom ženskom pokretu i kasnije učesnice u NOB-u, od kojih je njih pet u ratu izgubilo život.
Surovost policije i interniranje u kraljeve zatvore, kao i rad u ilegali, bili su izazovi sa kojima su se ove mlade žene morale kontinuirano suočavati. Ali kako mnoge od njih u svojim potonjim memoarima govore, disciplina koje su se morale pridržavati već i pred rat, unekoliko ih je pripremila za ratna iskušenja koja su tek slijedila.
BITKA POD OSTROGOM
Na početku Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, Neda Božinović se po partijskom zadatku našla u Crnoj Gori. Između ostalog, iz ovog perioda sačuvana je i njena zabilješka o borbama sa četnicima ispod Ostroga, koja je rekreirana i u stripu. Pored Nede, na stranicama stripa pojavljuju se i druge istorijske figure, poput Mitre Mitrović, Edvarda Kardelja, Tita i brojnih drugih.
Neda Božinović je u ovom periodu bila zadužena i za rad sa ženama u Nikšiću i okolini. Ženama u borbi nije bilo lako i zato što su se suočavale sa predrasudama iz sopstvenih redova. Uprkos svima njima, partizanke su se odlučno pridruživale jedinoj političkoj opciji koja im je u tom trenutku nudila jednakost, prvo u borbi, a zatim i nakon rata.
No, kako su neprijateljske ofanzive jačale, a ratni uslovi zahtijevali sve veću mobilizaciju, tako su sve brže popuštale i rodne predrasude, a doprinos žena borkinja postao je sve značajniji. Neda Božinović je iz rata izašla u činu rezervnog majora JNA.
Nakon rata nastupio je period obnove i novog poleta. Neda Božinović je obavljala različite odgovorne funkcije u društvu, između ostalog od 1963. do 1972. je bila sudija Ustavnog suda SFRJ. Između mnogobrojnih aktivnosti u ministarstvu rada, raznim komisijama i tijelima, u Savezu boraca se bavila problemima ranjenika i njihovim socijalnim položajem, te se tako na još jedan način suočila sa traumatičnim posljedicama rata, čak i kada je to bio rat koji je donio pobjedu i oslobođenje.
Sa tim iskustvima, na kraju života sačekalo ju je možda i najteže iskušenje, koje je donio novi rat i gubitak ideala, uz urušavanje jugoslovenskog socijalističkog sistema. I opet, kao i tokom tridesetih, pronašla je svoje saborkinje, ovoga puta u mirovnom pokretu sa Ženama u crnom.
Na prelazu između godine koja je označila početak „postpandemije“, u kojoj su ratni sukobi širom svijeta ušli u još krvaviju fazu invazijom Rusije na Ukrajinu i kada se čini da kapitalizam nema alternativu, a da svijet samo što ne izgori u ekološkoj katastrofi, i godine koja će neminovno biti obilježena galopirajućom inflacijom, možemo se zapitati šta bi Neda, koja je uvijek bila na pravoj strani istorije, sada učinila?
Nema sumnje, ono što je sa zavidnom upornošću radila cijelog života – pronašla saborkinje i pridružila im se u borbi protiv svih oblika fašizma, sve do slobode.
Svi crteži u članku: Copyright CPI